Eurofilm: Hobby shop estetika i muškarac-dijete („The Science of Sleep“, M.Gondry)
Dvije godine nakon što se pronašao pod krilom Hollywooda, Michel Gondry, Kaufmanov partner u zločinu zvanom Eternal Sunshine of the Spotless Mind (2004), vraća se u rodnu Europu i snima The Science of Sleep (2006). Gondry (inače podrijetlom Francuz) na domaćem teritoriju rekonstruirat će magičnost naširoko hvaljenog i prihvaćenog Eternal Sunshine of the Spotless Mind u skromnijim uvjetima Staroga svijeta manevrirajući pri tome s blagodatima i nedostacima plićeg budžeta. Iako producirani na prekooceanskoj udaljenosti, holivudska i europska inačica Gondryeva stvaralaštva uvelike dijele estetske kvalitete i duh koje obožavatelji Gondryeva i Kaufmanova djeteta mogu nostalgično reminiscirati već prvim kadrom francuskog uratka.
Apsurd Gondryjevog svijeta
The Science of Sleep repetira uspješnu kombinaciju žanrova uključujući nadrealistično i znanstveno-fantastično kao autorov pristup odražavanja dramskog sukoba temeljenog na nekoj vrst ljubavne zavrzlame. Stéphane Miroux (Gael García Bernal) protagonist je, u doslovnom smislu, bujne mašte koja nerijetko prelazi granicu jave i sna, realnosti i internaliziranog uma, a koja postaje labilnijom kad Stéphane razvije odnos sa svojom novom susjedom Stéphanie (Charlotte Gainsbourg). I dok njihov odnos pleše na rubu između prijateljstva i ljubavi, koliko je na stvari Stéphaneovo projiciranje, a koliko Stéphanieno (ne)simpatiziranje izgubljenog Stéphaneovog doticaja sa stvarnim svijetom, do samoga kraja ostaje otvoreno (slično kao i budućnost Joela i Clementine). Prepušten pogledu iz Stéphaneovog univerzuma, gledatelj je distraktiran od bilo kakvog objektivnog kormila u navođenju narativom, a cjeloukupan je Gondryev filmski svijet dovoljno apsurdan da ni onome što je navodno izvanjsko (tj. nije distorzirano Stéphaneovim mislima) teško povjerovati. Stéphaneovo radno mjesto u kalendarskoj manifakturi i karikirani kolege s posla kao i njegova majka s nekonvencionalnim ukusom u muškarcima (koja je odnedavno Stéphaneov jedini živući rod) te scenografija i kostimografija koje su prenaglašene i u filmskoj „stvarnosti“ odaju dojam da je cijelo djelo zapravo jedino i samo san.
Primamljivi petar-panovski ugođaj
Kako bi preslikao atmosferu priče na sami kadar, Gondry pribjegava inovativnim rješenjima iz asortimana lokalnog hobby-shopa i dodatno ih obogaćuje izvlačeći sadržaj kartonskih kutija koje je majka još davnih dana pospremila u dubine podruma. Pomoću kutija od jaja, malenih komadića celofana preostalih od pojedenih bombona i velikih količina kartona, Gondry stvara primamljivi petar-panovski ugođaj koji zahvaljujući svojoj retro/home-made estetici daje onaj posljednji, začudni šlag na tortu, nadograđen na dobroćudni, bajkoviti karakter filma. The Science of Sleep, za razliku od Eternal Sunshine of the Spotless Mind neće nagnati na suze, zagolicati osjetila tako da se prisjetimo svoje zadnje neostvarene ljubavi i poistovjetimo s viđenim – The Science of Sleep u mnogo je čemu naivniji u svojoj refleksiji na međuljudske odnose, baš kao što je i njegov protagonist. Ono što mu to daje je jedinstveni šarm koji pokazuje drugo naličje ovog redatelja – neko lepršavije i djetinje zaigrano, ali djelomično i bliže patološkoj dijagnozi koja leži u temelju svega, u djetetu zarobljenom u muškarčevu tijelu kakvo je sam Stéphane.