novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

Šuma, drvo, skoro, skroz: Poetična i suptilna predstava o – orgazmu

Foto: skroz.in/Julio Frangen
Vrijeme čitanja: 3 minute
Foto: skroz.in/Bojan Gagić
Foto: skroz.in/Bojan Gagić

Suvremeno kazalište u Hrvatskoj najčešće se svodi na sljedeće elemente –  nekoliko glumaca na pozornici mora biti djelomično ili potpuno razodjeveno, besmisleno polijevanje vodom iz bilo kojeg smjera uvijek je dobrodošlo, a u trenucima potpune nemoći, humor vrijedi ostvariti neumjerenim psovanjem na sceni. Ukoliko je psovanje povezano s govorom na nekom od naših dijalekata, najčešće iz južnih krajeva naše domovine, ili zapadnih dijelova susjedne nam BiH – nema boljeg. Kada se progovara o bilo kakvoj temi povezanoj sa seksualnošću, eksplicitni prizori su apsolutni must.

Zbog izostanka svega gore navedenoga, predstavu umjetničkog kolektiva SKROZ (kojeg čine Nora Krstulović i Vedran Peternel) Šuma, drvo, skoro, skroz možemo smatrati jednom od najuspješnijih predstava zagrebačkog kazališnog proljeća. Predstava se temelji na knjizi američke underground autorice Nin Andrews The Book of Orgasms, a o orgazmima progovara na vrlo suptilan i poetičan način, kloneći se senzacionalizma i savjeta kakav vezujemo uz ženske ( i muške) časopise.

Predstava se sastoji od niza dramskih situacija u kojima se preispituje odnos pojedinca, para, ali i čitavog društva prema orgazmu. Reference na društvene probleme kao što su pedofilija, odnos religije prema seksualnom užitku i odnos konzumerističkih medija prema istom često su vrlo zajedljive i duhovite, ali nikada ne skreću u nešto pretjerano napadno. Posebno je duhovita scena u razredu, u kojoj profesor učenicima objašnjava koliko orgazmi mogu biti opasni za njih riječima “orgazmi će vas oguliti kao naranče”, pri čemu se učenici samo blesavo podsmjehuju, jer je njihovo znanje prikupljeno istraživanjem interneta i ostalih novih medija vjerojatno bogatije nego profesorovo. Na osobnoj razini posebno je dojmljiva scena na klupici u parku, u kojem likovi opterećeni nekim obiteljskim i kulturnim tabuima ne znaju “kada je pravo vrijeme da skinu odjeću”, te druga scena u kojoj nesretna žena govori o tome kako njene orgazme suprug sprema u bočicu.

Foto: skroz.in/Julio Frangen
Foto: skroz.in/Julio Frangen

Iako se predstava sastoji od niza radnjom nepovezanih scena, u nijednom trenutku ne dobivamo dojam da predstava nije zaokružena. Štoviše, upravo zbog stalne izmjene scena i vrlo jednostavne scenografije predstava dobiva na dinamičnosti i nijednom tijekom svojih 70-ak minuta trajanja ne postaje zamorna. Upravo u tome možemo pronaći sjajnu režiju, koja nam se ne mora nametnuti golotinjom ili nepodnošljivo glasnom glazbom, već radom s ansamblom i vještim izmjenama naizgled nepovezanih scena.

Nedostatak scenografije autori su odlučili nadoknaditi sjajnim oblikovanjem svjetla za koje je zaslužan Saša Fistrić, a sve skupa ne bi funkcioniralo bez sjajne glumačke postave. Iako se radi o sedam glumaca (Ines Cokarić, Adriana Šnajder, Sanja Mataga, Ivica Gunjača, Zvonko Hrabar, Vedran Peternel, Šime Zanze) koji nisu formalno obrazovani na akademiji, već u Studiju Kubus, svojom glumom, scenskim pokretom i pjevanjem dokazali su kako su njihove sposobnosti veće i od sposobnosti brojnih “profesionalaca”. Naime, svaki od glumaca tijekom predstava kreirao je minimalno dva do tri lika, a posebno su energično djelovali u zajedničkim scenama kao što je gore spomenuti razred ili neodoljivo uvjerljiva slika hrvatske obitelji.

Naposljetku, vrijedi istaknuti glazbu i zvuk bez kojeg bi ova predstava bila potpuno drugačija. Zahvaljujući mikrofonima (popularnim bubicama) koje glumci koriste tijekom cijele izvedbe, imamo priliku čuti svaki udah i izdah, a glasovi dobivaju potpuno drugačiji volumen, te se stapaju sa sjajnom glazbom koju je za predstavu kreirao Vedran Peternel, a dio koje možete poslušati i na Soundcloudu. U brojnim scenama ti su mikrofoni upotrebljeni kako bi se glasovima dodali i razni efekti, čime ova predstava definitivno odlazi u jednu višu sferu  ljudske misli i doživljaja.

[soundcloud url=”http://api.soundcloud.com/tracks/83875488″ width=”100%” height=”166″ iframe=”true” /]

Tijekom i nakon odgledane predstave, svakom gledatelju prepušteno je da stvori svoj vlastiti dojam i mišljenje, jer ova predstava nikome ne nameće samo jedno mišljenje, već ostavlja velik prostor za rasprave o brojnim značenjima koja su suptilno i metaforički utkana u nju, kako i priliči postavljanju poezije u teatar.

Be social

Komentari