Tehnologija u rukama djece: kako ekrani utječu na motoriku i socijalne vještine
Digitalno djetinjstvo: između ekrana i razvoja
Pedagozi i stručnjaci za dječji razvoj sve češće upozoravaju na to da prekomjerna uporaba ekrana, bilo da je riječ o mobitelima, tabletima ili računalima, negativno utječe ne samo na fizički, nego i na emocionalni i socijalni razvoj djece.
Od najranije dobi, sve veći broj djece svakodnevno koristi digitalne uređaje, često i bez ograničenja. No, kako pokazuju brojna istraživanja, taj trend nije bez posljedica.
Mala djeca, veliki problemi: emocionalni ispadi i anksioznost
Prema istraživanju objavljenom na platformama PubMed i Frontiers in Psychology, kod predškolske djece već sat vremena više dnevno provedenih pred ekranom rezultira s do 22 posto više emocionalnih ispada (poput ljutnje, razdražljivosti i frustracije) godinu dana kasnije. Djeca s većom razinom digitalnog izlaganja pokazuju i povećan rizik od anksioznosti, nesanice i nerazvijene emocionalne regulacije.
Digitalna stimulacija (gledanje crtića, igre, aplikacije) često zamjenjuje stvarne socijalne interakcije. Zbog toga djeca rjeđe razvijaju empatiju, kontrolu impulsa i neverbalne komunikacijske vještine, upozoravaju stručnjaci.
Školska dob: sve veća socijalna anksioznost i manjak komunikacijskih vještina
Kod djece školskog uzrasta (6-12 godina), problem postaje kompleksniji. Prema istraživanjima objavljenima u BioMed Central i PubMed, djeca koja provode više vremena pred ekranima bilježe lošiji akademski uspjeh, više problema u ponašanju, anksioznost i smanjenu koncentraciju.
Učitelji i školski psiholozi sve češće primjećuju slabiju verbalnu izražajnost i teškoće u rješavanju sukoba licem u lice. Umjesto spontanog razgovora i igre, djeca komuniciraju porukama, što umanjuje njihovu emocionalnu pismenost i sposobnost stvaranja dubljih odnosa.
Tjelesna pasivnost: pad motoričkih sposobnosti
Prema istraživanju Centra za istraživanje djetinjstva i HZJZ-a, današnja djeca su fizički slabija nego prije 60 godina: imaju slabiju koordinaciju, manju snagu i lošije razvijene fine motoričke vještine. Djeca ne drže pravilno olovku, ne znaju zakopčati gumb, a izvođenje osnovnih vježbi poput koluta ili penjanja po užetu postaje izazov.
Stručnjaci ističu kako sjedilački način života i pasivno gledanje sadržaja (na primjer brzi i agresivni crtići) zamjenjuju aktivnu igru i istraživanje – ključne aktivnosti za zdrav neurološki i motorički razvoj.
Dugoročne posljedice: manjak socijalne otpornosti
Osim problema u komunikaciji, kod osnovnoškolaca i srednjoškolaca primjećuje se pad emocionalne otpornosti i porast socijalne anksioznosti. Djeca i mladi sve teže uspostavljaju odnose, izražavaju osjećaje i rješavaju međuljudske probleme, što dugoročno može utjecati na njihovo psihosocijalno funkcioniranje.
Brojna druga istraživanja (UNICEF, Ivo Pilar institut) ukazuju na negativne učinke digitalnog preopterećenja djece i mladih (problemi u verbalnoj i emocionalnoj komunikaciji, veći stupanj socijalne izolacije). Digitalno preopterećenje također utječe na razvoj identiteta, samopouzdanja i emocionalne sigurnosti, osobito kod djece koja nemaju dovoljno podrške u stvarnim odnosima.
Zaključak: ravnoteža kao ključ
Digitalna tehnologija nije sama po sebi problematična, ali način i količina njezina korištenja kod djece ima značajan utjecaj na njihov razvoj. Umjesto potpune zabrane, preporučuje se:
Jasno postavljanje digitalnih granica (bez ekrana za vrijeme obroka i prije spavanja, ograničeno vrijeme korištenja uređaja, birani sadržaj koji će djeca konzumirati)
Poticanje fizičke aktivnosti i igre na otvorenom
Razvijanje socijalnih vještina kroz grupne aktivnosti, razgovore i zajedničko vrijeme
Suradnja roditelja, odgojitelja i škola u praćenju digitalnih navika
Uravnotežen pristup tehnologiji, u kojem djeca istovremeno razvijaju tijelo, emocije i odnose, najbolja je prevencija protiv negativnih posljedica digitalnog djetinjstva.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
