KCM-ova kampanja za opstanak: Budućnost kulturnog identiteta u rukama javnosti

Koliko smatraš važnim imati identitet? Identitet između ostaloga znači i sklad. Sklad vlastitoga ja i ljudskosti koji skupa tvore ličnost. Pogođeni djelovanjem ponajprije primarne i sekundarne socijalizacije, ali i ostalih tipova koji nas mijenjaju tijekom susreta s preprekama i traže našu prilagodbu, postajemo osebujniji, bogatiji za iskustvo, iza sebe imamo priču koja naše ime svrstava u kategoriju pripadanja. Jedan je od bitnih začina identitetu kultura. Ona dolazi kao završna obrada svih grubo povezanih elemenata ličnosti tvoreći šav sklada. Simbol je društvenosti i uvjet, ne isključivo samoidentifikacije, već i kulturnog identiteta čitavog društva.

KCM – u korak s današnjom idejom kulture

Konstantno slušamo o jedinstvenosti, autentičnosti i bogatstvu kulture raznih društvenih sustava, država, grupa i sl. U medijima se hvalisavo podcrtava kulturni uspjeh i šarolika paleta dostignuća na području svih vidova umjetnosti, počevši od pučkih napjeva i arhitekture preko slikarstva, kazališta i opere do filmova, raznih žanrova glazbe i interneta. Svakako je lijepo čuti da se trud i rad umjetnika i organizacija koje njihov rad promiču javno spominju te da uživaju pohvale zbog doprinosa na području ugleda države i društva. Živimo u 21. stoljeću kada gotovo sve već postoji i viđeno je, stoga je umjetnik jedina komponenta razvoja koja uvijek može donijeti nešto novo, posebno ako je to dobra atmosfera uz bogati program namijenjen svakom tipu publike.

Umjetnost oslobađa i svakome može dati osjećaj pripadnosti. Svi se negdje pronalazimo i stoga je kultura jedino područje čovjekova života gdje nema pogrešnih članova. Kao vrsta, pomalo smo deformirani i sve više uživamo u ambijentu koji nas kupuje šarmom, toplinom i energijom, a uz to nudi ljudsku intervenciju u svrhu opuštanja i zabave, sabirući sve interese publike. Upravo je takav ambijent Kulturni centar Mesnička. Taj „Najbolji mali klub na svijetu”, multikulturalno je središte puno izložbi, kazališnih predstava, predavanja, predstavljanja knjiga, projekcija filmova, glazbe i još hrpetine drugih stvari koje bismo mogli nabrajati do sutra. U najmanju ruku, klub je koketan, uvlači se pod kožu i zrači pozitivom.

KCM o razlozima pokretanja kampanje za opstanak

Uvijek tako krene s nekom lijepom pričom, sve bajno i krasno, a onda čuješ: „Kulturni centar Mesnička pokrenuo crowdfunding kampanju za opstanak.” Pogledajmo što o kampanji KCM-a kaže Borko Rupena, voditelj programa.

„Kod nas ste slušali jazz ili posjetili kung-fu tečaj. Plesali na techno ili pogali na punk. Tiho solirali uz bijelo vino ili se nadglasavali s likom za šankom.

Volimo bendove bez sluha s vjernom publikom. Volimo izvođače apsolutnog sluha bez ikakve publike. Super nam je kad dođeš i okreneš rundu za čitav klub. Super nam je da piješ jednu kavu šest sati dok uživaš u nekom čudnom bendu.

U tri godine postojanja, napravili smo preko 1000 događaja: koncerata, predavanja, sajmova. U tri godine stvorili smo mjesto u centru Zagreba koje je centar kulture u svakom značenju te riječi. Visoke i niske. Popularne i avangardne. Amaterske i profesionalne.

2020. zatvorili smo KCM zbog pandemije. Izgubili smo desetke zaposlenika. Stotine muzičara i umjetnika izgubilo je mjesto za program. Tisuće Zagrepčana izgubilo je mogućnost uživanja u kulturi.

Bilo je jako teško. Ali nismo se predali.

Godinu dana smo mislili, maštali i planirali. Dva pitanja bila su ključna. Prvo, kako da pomognemo svim umjetnicima koji godinu dana nisu nastupali? Drugo, kako da osiguramo da nas više nikad ništa ne može odvojiti od naše publike i izvođača?

U ova globalno nepredvidiva covid vremena, kultura i ugostiteljstvo zasigurno su neki od najpogođenijih sektora, a upravo je to okosnica KCMa, pored naravno publike kao konzumenta istih. U nepune tri godine, krenuvši od nule, umalo smo uspjeli da taj naš model rada postane samoodrživ. 

Pandemija je mnoge dotukla, ali mi smo odlučili prilagoditi se i nanovo krenuti od samog početka, pokušavajući se prilagoditi novonastaloj situaciji. Upravo se crowdfunding kampanja, obzirom na tromost državnih institucija i neadekvatnu kompenzaciju za štetu koju je covid pandemija nanijela ovom sektoru, pokazala jedinim mogućim rješenjem koje bi nam pomoglo u održavanju programa i kolektiva. To ćemo prije svega omogućiti investicijom prikupljenih sredstava za kompletnu digitalizaciju svih događaja kao i organizaciju i financiranje svih onih uključenih u taj proces. Vjerujemo da će svi naši vjerni gosti, umjetnici i partneri prepoznati ovu našu inicijativu te da ćemo uspjeti opstati i prilagoditi se novim, teškim uvjetima. Jednako tako vjerujemo da ljubav i strast prema kulturi, umjetnosti i općenito kreativnom izražavanju ljudi čine temelj za duhovni razvoj i zdrav život sviju.”

Dobro, svima nam je jasno da živimo u vremenu pandemije i valjda je to postao elementaran razlog svih propusta ikad, kojeg tepemo već više od godinu dana. Ipak, to banalno odbacivanje aktualnih problema pod izlikom maksimalne aktivnosti na području suzbijanja pandemije nikako nije validan razlog zapuštanja svih drugih aspekata koje država uključuje.

Crowdfunding potez u borbi za opstanak

Inače, crowdfunding označava grupno financiranje i relativno je nov, ali sve popularniji način financiranja, posebice za start-upove i mala poduzeća. Funkcionira tako da se od javnosti traži financijska podrška za pokretanje kreativnog projekta ili poduzeća. Ulaganje se vrši putem specijaliziranih internetskih platformi na kojima autori prikazuju svoje projekte u koje podržavatelji (ovisno o svojim interesima) ulažu financijska sredstva.

Crowdfunding se pokazao posebno korisnim za financiranje projekata iz područja kulturne i kreativne industrije čije poslovanje karakterizira mikro i malo poduzetništvo. Budući da takav oblik poduzetništva teško dolazi do početnog kapitala i financijskih sredstava za svoje projekte, ovakav alternativni model ulaganja dobar je način prikupljanja sredstava za realizaciju istih, posebice jer omogućava interakciju između autora projekta i mogućih potrošača koji lakše istražuju tržište, a također je lakše privući i velike investitore. KCM je pokrenuo nagradni model što znači da za ulaganje nudi određene materijalne i nematerijalne nagrade i usluge.

Kako smo već definirali crowdfunding, preostaje nam definirati još jednu riječ iz naslova kampanje – OPSTANAK. Opstanak je bolna riječ. Asocira na tanku granicu između preživljavanja i propasti. Posebno je bolna ako si potpuno nedužan, štoviše, radiš idealnu stvar, a ne dobivaš potporu za rad. Dakle, tvoj je zadatak odlično odraditi posao kojim se baviš i pojačati ugled društva na način da sam povlačiš sve konce, a kad ostvariš željno postignuće, onda je to kolektivni uspjeh. Tako to otprilike funkcionira kod nas. Očekuje se da daješ značajan doprinos državnom identitetu, ali o svom trošku. Ako slučajno zatrebaš pomoć, who cares, snađi se. Korona je.

Mjere u provedbi Ministarstva kulture i medija

Među kulturnim pravima Ustava Republike Hrvatske osim slobode kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, istaknuto je da država potiče razvoj kulture i umjetnosti. Poticaj ne bi trebao biti samo mrtvo slovo na papiru, već bi trebao uključivati i konkretnu svrhovitu akciju. Što se akcija tiče, Ministarstvo kulture i medija poduzelo je niz mjera kojima osigurava sredstva za financiranje, poglavito neovisnog sektora. Naglašava da je u kontaktu sa svim umjetnicima te da nastoji osigurati prostor i uvjete za njihovo djelovanje bez obzira na status, vrstu izričaja i vidljivost u društvu. Na raznim portalima moguće je pročitati da poručuju sljedeće: „Vjerujemo da smo u najvećoj mogućoj mjeri uspjeli kroz različite ciljane mjere zahvatiti čitav kulturni i medijski sektor, vođeni željom da one budu dostupne prije svega onima najugroženijima, istovremeno nastojeći da se kulturno stvaralaštvo ne zaustavi”.

Osigurano je 48 milijuna kuna za Krizni fond za potporu kulturnom i medijskom sektoru te 35 milijuna kuna za provedbu poziva na dostavu projektnih prijedloga Umjetnost i kultura online koji se sufinancira sredstvima Europskog socijalnog fonda. Omogućena je isplata honorara samostalnim umjetnicima, umjetnicima koji rade honorarno i onima bez stalnih izvora prihoda, a jednokratne naknade isplaćene su nezavisnim profesionalcima koji nemaju reguliran status. Kao najvažnija mjera izdvaja se poticaj digitalizacije kulturnih sadržaja.

Lako se pogubiti među svim tim silnim poticajima, premda za mnoge kategorije niti nema definiranih poticaja. Moramo se složiti, mjere za održavanje kulture postoje, no diskutabilno je koliko ih se ozbiljno shvaća. Trenutno stanje pokazuje da su nastale kao rezultat obveze da se taj dio državnoga posla odradi, a ne iz iskrene želje i razumijevanja da je kultura sastavni dio normalne funkcije društvenog organizma. Jednako je važan organ kao zdravstvo, školstvo, turizam ili nešto deseto.

Je li crowdfunding sretan kraj priče?

Hoće li kampanja KCM-a potaknuti i druge kulturne udruge, organizacije i umjetnike da posegnu za crowdfunding pokušajem spasa? Teško je za reći, no netko je napokon trebao pustiti glas i početi se boriti za ono što voli raditi. KCM načinom formiranja kampanje pokazuje da je glavni pokretač umjetnosti upravo ljubav. Svjesno prihvaćaju stanje koje je zajedničko cijelome svijetu, a jedino što traže je pomoć kako bi opstali i radili, po pravilima nove stvarnosti, ono u čemu su najbolji.

Nažalost, razvoj crowdfundinga u Republici Hrvatskoj još je uvijek u začecima te se nije razvio u onoj mjeri kao što je to u razvijenijim zemljama (Velika Britanija, Francuska, Njemačka). Razlog tomu leži u činjenici što je u Republici Hrvatskoj još uvijek uz mali broj stanovnika prisutno slabo korištenje interneta, niska informatička pismenost, slaba razvijenost i nepovjerenje u e-poslovanje. Također, skupe poštanske usluge prema inozemstvu, nepoticajan zakonodavni okvir i osiromašenje građana dovode do zaključka kako uspjeh ove opcije svakako nije dugoročno rješenje.

Politička pitanja na leđima građana

Novo vrijeme donosi nova pravila. Globalizacija i liberalizam zatvaraju sve predrasude i tradicionalna stajališta gotovo svuda u svijetu, pa je red da i mi već jednom počnemo ići u korak s vremenom. Više od godinu dana smo u istom košu, u smeću. Tupi nam se o jednim te istim stvarima – maskama, distancama, cjepivu i ostalom sterilnom materijalu. Svakako, to pridonosi fizičkom zdravlju. No umjetnost je ta koja pridonosi onome koje se nepopravljivo narušava – mentalnom, a uvijek je na marginama liste važnih uloga, premda svi svakodnevni posežemo za njom. Upališ radio u automobilu, šetaš centrom sa slušalicama u ušima, navečer gledaš omiljenu seriju, na plaži čitaš roman, a jednako tako voliš pogledati live performans uz piće u društvu ljubitelja iste tematike. Pa čovjek si, želiš izaći, osjetiti duh onoga što u realnom svijetu ne možeš biti, baciti se u imaginarne prostore ili pak analizirati stvarnost iz raznih kuteva.

Za kraj, sažmimo priču i složimo se s nečim. Dakle, kultura je zajednička, dostupna svima, obogaćuje kulturni identitet i pridonosi ugledu države. Ipak, redovito je podcijenjena, a zbog gubitaka tijekom pandemije prisiljena je, ne stvarati da bi opstala, nego opstati da bi stvarala. Možda bi se država na čelu s vlasti trebala zapitati kako će parirati europskim i svjetskim standardima ako nema što ponuditi. Kako će kontrolirati građanski neposluh izazvan oduzimanjem društvenog života i ne nudeći kakvu-takvu zamjenu za isti? A kao autoritet, kako će opravdati prebacivanje svoje uloge financiranja aspekata državnog sustava na javnost koja već previše trpi manipuliranje od strane svjetske krize?

No ostavimo političke dileme onima koji bi ih trebali razmatrati, a budući da mi trenutno ne možemo KCM-u, pomozimo mu da dođe k nama!

Kampanju za opstanak možeš podržati slijedeći ovaj link.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.