TIGER KING: Amerika u malom i težak život velikih mačaka (s ljudima)
U dokumentarnim filmovima često imamo priliku vidjeti ljude koji nas zadive ili šokiraju, ostave ravnodušnima, motiviraju, otkriju nam neke nove svjetove pa i posljedično, načine života. Netflixov Tiger King: Murder, Mayhem and Madness spada u kategoriju šokantnih i začuđujućih, pogotovo ako niste otprije upoznati s biznisom velikih mačaka na jugu SAD-a.
U narednim redovima pokušat ću što više izbjegavati radnju te s malim dodirom u karakter likova vidjeti što nam to nudi serija o kojoj svi govore. Dokumentarna mini-serija u sedam epizoda ponajprije prati Joea Exotica, vlasnika G.W. ZOO-a, samoprozvanog ljubitelja tigrova koji o njima skrbi na imanju, parku ili kako bi se već prostor privatnih zooloških vrtova u Americi trebao nazvati.
Dva trona
Briga je i na njegovim pomoćnicima koji u dokumentarcu imaju ulogu raspetljavanja sve samo ne jednostavne priče koja svoje korijene vuče od devedesetih godina pa sve do današnjeg dana. Dijapazon osoba koje susrećemo s Exoticove ‘strane ograde’ kreće se od trojice Joeovih muževa, filmskih producenata, čuvara, vlasnika drugih privatnih zooloških parkova, velikih biznismena i ostalih, više nego manje, sumnjivih tipova koje otpočetka ne možete smjestiti u svijet u kojem se odvija sve po zakonu. Bizarnosti počinju s prvim kadrovima, a s njim se ne završava sve do kraja sedme epizode. A to je samo Exoticov dio.
Joe je, u najmanju ruku, kontroverzan i ekscentričan, impulzivan redneck s nekoliko psihičkih problema, a kada tome pridodamo biznis oko tigrova, ali i ostalih egzotičnih životinja, dolazimo do jedinstvene kolekcionarske naravi čovjeka koji u jednom trenutku smatra da je gospodar planeta, prema kojem i dr. Dolittle izgleda kao sasvim običan veterinar. Osim navedenih karakteristika, Joea krasi i smisao za marketing, country glazbu te ljubav prema oružju i moći.
Opoziciju mu radi Carole Baskin, žena koje svoje utočište za tigrove naziva Big Cat Rescue i optužuje Exotica za zlostavljanje velikih mačaka. Pokušava se predstaviti najvećom ljubiteljicom mačaka na svijetu, smisao za modu aposlutno podređuje uzorcima svojih najdražih životinja, a situacija sa supruzima nešto je kompleksnija i od Exoticove. Ako je to ikako moguće.
FBI, PETA, izbori za predsjednika…
Redatelj Eric Goode usporedno prati priče o dva trona koja se međusobno optužuju, špijuniraju, prijete. On prenosi njihove priče, dotiče se ‘krakova’ koji sežu na nekoliko pristranih, ali i nekoliko konstruktivnih i objektivnih gledišta iz kojih gledatelj izvlači ‘svoju’ stranu. Dakako, obje strane, ako ih tako dualno postavimo, imaju svoje transformacije kroz vrijeme jer ipak se radi o periodu od petnaestak do dvadesetak godina u Oklahomi i Floridi.
Nismo sigurni koliko je toga moralo biti izostavljeno budući da se radi o ogromnoj količini snimljenog materijala, arhivskih snimki, televizijskih izvještaja te privatnih snimaka glavnih aktera. Priča o Tiger Kingu je opsesivna, a nama utoliko zanimljivija jer se radi o nepoznatom pravnom području u kojem je dozvoljeno imati najveću vrstu mačaka u privatnom skloništu ili na zabavi u Las Vegasu. Jug SAD-a ponovno se pokazao kao područje u kojem bizarnosti rastu kao psilocibinske gljive nakon kiše, dok ovdje još dodajemo začine ljudskih i životinjskih prava, PETA-e, FBI-ja te opsesiju posjedovanja.
Vrlo kratko vrijeme u kojem je moguće pogledati seriju Tiger King donosi i par neodgovorenih pitanja, što je razumljivo, jer u cijelom tom kuršlusu jedino što se nakon više od šest sati materijala možete zapitati jest: ‘Ima li ovdje netko normalan?’. Osim tigrova, naravno.
