„Totally Killer” (2023): Povratak ubojice u budućnost
„Razlika između horora i komedije je u glazbi” (Jordan Peele)
Godine 1987. okrutni serijski ubojica ubija šesnaestogodišnje djevojke, ranjavajući ih 16 puta i time dajući sebi nadimak „Sweet 16 Killer”. Točno 35 godina kasnije, ubojica čiji identitet nikad nije otkriven se vraća i ubija majku sedamnaestogodišnje Jamie, no Jamie se uz pomoć prijateljice Amande, mlade znanstvenice koja je izumila stroj za putovanje kroz vrijeme, vrati u dan kad je prvo ubojstvo počinjeno. Sad je na Jamie da otkrije tko je ubojica i zaustavi ga prije nego što počini prvo, ali i ubojstvo njene majke.
Paranormalno dobra zarada
Godina 2000. označava početak novog milenija u svijetu horor-filmova i to zahvaljujući osnivanju produkcijske kuće Blumhouse Productions pod vodstvom Jasona Bluma. Blumhouse se vrlo brzo specijalizirao za horore minimalnog budžeta, a svoj najveći uspjeh duguje filmu „Paranormalna aktivnost” koji je sa samo 15 tisuća dolara uloženog novca požnjeo ogroman uspjeh i zaradio 194 milijuna dolara te i dan-danas nosi naziv „najprofitabilniji film ikad”.
Uspjeh „Paranormalne aktivnosti” donio je Blumhouseu dovoljno sredstava za financiranje skupljih horora, ali i drugih filmova različitih žanrova. Tako je Blumhouse producirao nastavke „Paranormalne aktivnosti”, pokrenuo franšize kao što su „Insidious”, „Sretan dan smrti”, „Sinister”, „Pročišćenje” te čak sufinancirao i za Oscara nominirane i/ili nagrađene filmove kao što su „Ritam ludila”, „Bježi!” i „Crni član Ku Klux Klana”.
U posljednje vrijeme Blumhouse se pridružuje rastućem trendu proizvodnje horor-komedija („Freaky”, „The Blackening”, „Vrisak 6”). Podžanr je to horora koji naizgled spaja nespojivo jer kako istovremeno postići strah u gledatelja i nasmijati ga? Potrebno je biti genijalan, odnosno hrabar, odnosno lud, za takvo što te je pitanje – je li to uspjelo tvorcima ovog filma? Dvjema riječima – djelomično je.
Jer osamdesete su bile godine
Djelomično zato što spajanjem horora, crne komedije i znanstvenofantastičnog filma „Totally Killer” pokušava stvoriti himeru žanrova koji ne funkcioniraju nužno svaki put. Trojac scenarista prednost daje komediji i to vrsti kakve smo imali prilike gledati osamdesetih godina, ali ovog puta iz perspektive junakinje odrasle u 21. stoljeću. Tako će Jamie, koja otputuje u osamdesete doživjeti niz komičnih zgoda u kojem se vide drugačiji životni stilovi i drugačije poimanje svijeta.
Majka koja puši pred djecom i govori o korištenju kokaina, manjak sigurnosti, politička nekorektnost (drukčije shvaćanje kratice FBI-a, Crveni Vrag kao Indijanac koji je maskota srednje škole, homofobni ispadi i slično), potpuno odsustvo politike o zaštiti privatnosti u srednjim školama i slični događaji totalno će zaprepastiti glavnu junakinju, ali će i nasmijati gledatelja.
I dok je i prije bilo filmova koji su kroz intertekstualnost govorili o tome kako je život u prošlosti bio puno drukčiji od života u ludim 2020-ima (primjerice „Pepeljuga” iz 2021. s Camilom Cabello u glavnoj ulozi), ovaj to radi na simpatičan i duhovit način te se vidi poštovanje i ljubav prema osamdesetima, koliko god iz današnje perspektive to doba bilo problematično.
Ismijavanje i poštivanje klišeja
Humor filma temelji se na poigravanju s klišejima teen komedija, horora te znanstvenofantastičnih filmova, no mora se primijetiti da je ta oštrica satire nedovoljno oštra te film, posebice kao horor, istovremeno ismijava klišeje i slijedi ih (?!).
Primjerice, skupina likova koji prate zloglasnog ubojicu reći će da se nikako ne smiju razdvajati jer tako najčešće pogibaju likovi u hororima, a zatim će se nasmijati i razdvojiti. Eklatantan primjer takvog istovremenog poigravanja s klišejima i postupanja prema uputama nepisane knjige klišeja je i franšiza „Vrisak” kojoj je „Totally Killer” neodoljivo nalik.
Toliko nalik da će se Jamie, junakinja ovog slashera, referirati na serijal „Vrisak” iako je glumica Liana Liberato glumila i u ovom filmu i „Vrisku 6”, stvarajući tako zanimljiv metafilmski paradoks.
A kad smo već kod Jamie, nju tumači sjajna Kiernan Shipka, najpoznatija po ulozi vještice Sabrine u live-action obradi, a koja se pokazuje kao izvrsna za ulogu cinične i sarkastične, no hrabre i pametne protagonistice koja nije puka dama u nevolji, već je odlučna i požrtvovna žena koja nedvojbeno zaslužuje nastavak filma. Naravno, pod uvjetom da je preživjela ovaj dio, što vam ne mogu ni potvrditi ni zanijekati.
Horor s po(r)ukom
Drugi najveći forte filma jest to što na zanimljiv i neuobičajen način progovara o turbulentnom adolescentskom dobu i svemu što ono nosi – vršnjački pritisak, roditeljski pritisak, društvene norme i vrijednosti koje zahtijevaju puno toga od mladih. Vješto koristeći žanr znanstvene fantastike, „Totally Killer” pred nas stavlja i pitanje u kakvu osobu želimo odrasti i kako različite životne odluke mogu potpuno promijeniti tijek kojim naš život ide te nas u konačnici podsjeća i na to da gdje god bili, uvijek se možemo osloniti na svoje prijatelje i obitelj.
Prilično nesvakidašnja po(r)uka za jedan horor film, zar ne?
Uz to, film vješto balansira i žanrom misterije, potičući nas da u moru sumnjivaca uočimo onog ili onu koji je odgovoran za grozomorna ubojstva, čime se još jednom potvrđuje kao mlađi brat „Vriska” koji je također poznat po tom što stavlja gledatelja u ulogu detektiva.
Misterija, horor, crna komedija i znanstvena fantastika miješaju se u „Totally Killer” u jedan vješto kuhani čaj koji je pogodan za ispijanje pred televizorom u kasne noćne sate kad želite u život unijeti malo straha, ali i smijeha, a pogodan je i za dijeljenje s prijateljima. Slasheri se, kao i njihovi negativci, vraćaju življi nego ikad, a ja ne bih mogao biti sretniji zbog toga!
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
