Izvještaj – Seven That Spells: Povratak u budućnost
Prešlo je u vrlo zgodnu naviku gledati Seven That Spells svake godine prije Božića. Prešlo je u zgodnu naviku svake godine čekati izlazak posljednjeg nastavka trilogije “The Death And Resurrection Of Krautrock“, ali izgleda da smo i taj trenutak dočekali, doduše ne još u potpunosti jer je objava albuma najavljena tek za siječanj, međutim na jučerašnjem je koncertu odsviran kompletan album.
Moram priznati da ovaj album čekam još od 2014. kada me Seven That Spells prvi put oduševio. Te je godine počelo i anualno okupljanje u Tvornici. Potočnjak je ovdje popunio pozornicu s još jednim bubnjarom i još jednim gitaristom, međutim osobno mi taj nastup nije opravdao hype. Godine 2015. nastupili su bez bubnjara Babića i u tom sastavu (Potočnjak, White, Muškinja, Tomić) nastupaju i danas. Prošlogodišnje je okupljanje bilo pokušaj predstavljanja novog albuma, međutim izgleda da se mix i mastering maksimalno odužio pa je jučer ponovljeno gradivo.
Nastupima u Tvornici generalno nisam bio toliko oduševljen. Ne znam zašto, nekad mi je smetao zvuk, nekad pretjerani hype, a nekad promjena postave. Želio sam da Seveni uživo zvuče kao na početku 2014., želio sam opet doživjeti ono što sam doživio u Vintageu tada. Prateći bend u procesu, dobio sam nešto puno bolje, dobio sam uvid u to na koji se način mijenja zvuk benda koji želi napredovati, koliko promjene u postavi utječu na zvuk i koliko se dobrom glazbom i marketingom može domaće publike dovesti na ovakav progresivan koncert. Izgleda da postoji kult pratitelja Seven That Spellsa, a kao sudioniku drago mi je svake godine vidjeti stara, ali i nova lica.
Uglavnom, “Omega” je nastala na Potočnjakovoj prekooceanskoj suradnji s odličnim bubnjarom Blakeom Flemingom (The Mars Volta, Laddio Bolocko) koji je ostavio zapravo dosta duboki potpis na abumu. Stil bubnjanja, koji kao da oslikava kišu meteora ili nuklearki koje su razasute po Zemlji, daje kompletno opasniju dinamiku bendu. Međutim, ono što me najviše oduševilo je bitnija uloga koju je preuzeo drugi gitarist Tomić. Dakle, iako je bubanj ono što vrišti kao najjača komponenta albuma, fasciniran sam kako su dobro usklađene dvije progresivne gitare. Dvoglasje koje kombiniraju Tomić i White još me nije uspjelo oduševiti, iako je napredovalo i daleko je bolje od onog pokušaja prije tri godine.
Oduševio me zvuk. Nije bilo zavjese na sredini Tvornice pa je zvuk bio nešto kvalitetniji i publika nije bila raspoređena na krajevima dvorane, već se moglo stajati bliže sredini. Seveni su ovog puta bili dobri kao i inače, međutim možda najbolji unazad tri godine, popravljene su neke slabe točke i predstavljen je još jedan odličan album. Iako sam fan vokalnih visina i basa koje je posjedovao “IO”, mogu reći da sam fan gitara i bubnja koje posjeduje “OMEGA”.
Šuška se da koncerta u Zagrebu neće biti toliko brzo, ali i da se u tajnosti sprema novi Pogavranjen, što bi ponovno ujedinilo Potočnjaka i Pećara, a to svi željno iščekujemo. Seveni su vjerujem nakon koncerta pošteno izroštiljali, a mi smrtnici ćemo godinu dana čekati svoj najdraži anualni događaj, dolazak malog Isusa, najavljen performansom lordova iz budućnosti.
