True Detective: Početak druge sezone izazvao podijeljene reakcije
Prva sezona serije True Detective (2014) izazvala je pravo oduševljenje među fanovima mračnih kriminalnih serija i kritičarima te je uspješno odoljela upadanju u rutinu, nepotrebnom produživanju priče i stalnom naglašavanju elementa “strave” kao što je, primjerice, bio slučaj s američkom verzijom serije The Bridge (2013-14). Zahvaljujući prvoj sezoni, Matthew McConaughey (Rust) uspio se osloboditi stigme glumca koji je stvoren samo za loše romantične komedije i tu i tamo neki akcijski poluhit, a Woody Harrelson (Marty) još je jednom dokazao da je glumac velikog kalibra. Na prošlogodišnjim Emmyjima, True Detective zaradio je čak 12 nominacija, iako je na kraju dobio samo jednu nagradu, a nju je odnio redatelj serije Cary Fukunaga.
Drugu su sezonu True Detectivea svi priželjkivali, ali istovremeno je postojao i strah da neće moći konkurirati prvoj sezoni. Primaran razlog je bio taj da se činilo nemogućim pronaći nekoga tko će nadmašiti duo detektiva iz prethodne sezone. Svima je skoro stalo srce kad su čuli da će ženski glavni lik potencijalno utjeloviti Keira Knightley. Srce im je stalo, da se razumijemo, od užasa, a ne sreće. Ipak, to se nije dogodilo. Šuškalo se da će možda u seriji glumiti Brad Pitt, a ta je glasina dočekana uglavnom pozitivno jer se smatralo da će jedini biti dobar pandan McConaugheyu.
No, na kraju glavnu glumačku postavu čine Colin Farrell, Vince Vaughn, Rachel McAdams i Taylor Kitsch. Za Farrella su reakcije uglavnom bile pozitivne jer je već prije pokazao da zna glumiti u filmovima poput Seven Psychopats (2012), Minority Report (2002) ili podcijenjenom In Bruges (2008). Vince Vaughn bio je glavni kamen spoticanja u medijima jer nije pretjerano omiljen među publikom, ali nije bio ni Matthew pa je filmska ekipa True Detectiva s Vaughnom očito odlučila nastaviti tradiciju de-stereotipiziranja poznatih glumaca.
Rachel McAdams utjelovila je već puno različitih tipova žena. Bila je zločesta djevojka u Mean Girls (2004), odvjetnica u A Most Wanted Man (2014), misteriozna i lukava Irene Adler u Sherlocku Holmesu (2009) i učiteljica u Family Stone (2005) te je stoga nije bilo teško zamisliti kao ogorčenu detektivku. Taylor Kitsch svakako je najmanje poznato lice u glavnoj četvorci ove sezone, zna ga se po ulozi ragbijaša iz serije Friday Night Lights (2006-).
Dakle, kakvi su dojmovi prve epizode i kako ova glumačka ekipa funkcionira na okupu i unutar priče?
Glumci su sami po sebi u redu. Vince Vaughn (gangster Frank Semyon) nije se odjednom “prešaltao” na glupog partijanera kakvog inače glumi, čega se najveći broj fanova pribojavao. Colin Farrell (detektiv Ray Velcoro) je savršeno odglumio apsolutnog propaliteta od čovjeka, jedino ostaje pitanje kako će takva osoba uopće uspjeti ostati živa do kraja druge epizode, a kamoli do kraja sezone. Rachel McAdams (detektivka Ani Bezzerides) je nažalost stereotipna detektivka; ona je zapravo muškarac, ali u ženskome tijelu, a glavni hobiji su joj opijanje i kockanje. Nema ništa pretjerano lošeg u tome, ali čini se da je dodana čisto da popuni rupu koju su ostavili prilično blijedi ženski likovi u prošloj sezoni te da se popuni nekakva politički korektna kvota, a da se istovremeno izbjegne bilo kakva “ženstvenost u odori” koja ne odgovara stilu serije. Taylor Kitsch (policajac Paul Woodrugh) je bivši veteran, trenutno prometni policajac, koji očito ima neku vrstu PTSP-a zbog kojeg mora uzimati viagru i suludo brzo voziti svoj policijski motor.
Ono što je krivo u drugoj sezoni, bilo je savršeno napravljeno u prvoj sezoni. U prvo je sezoni bilo savršeno to što se tama unutar likova polako pokazuje kako epizode dalje napreduju i isprva je Marty samo običan obiteljski čovjek, tipičan južnjak bez tajni, a Rust je bezopasan nihilist, filozof u duši. U prvoj epizodi druge sezone svi su likovi toliko poremećeni i nesretni da nije teško pomisliti kako će na kraju sezone izvršiti masovno samoubojstvo. True Detective poznat je po svojoj mračnoj tematici i nesretnim likovima i zato ga volimo, ali čar se gubi kad se ta karakteristika počne forsirati.
Također je vidljivo da ova sezona neće pratiti neku posebnu mitologiju i filozofiju, odnosno očito je da je riječ o mafiji, gangsterima, naručenim ubojstvima, političkim i ekonomskim spletkama. Ubojstvo koje poveže glavne likove nema ni trunke misterioznosti mada ima naznake izopačenosti. To bi se zapravo moglo pokazati dobrom odlukom i glavnom razlikovnom odlikom između prve i druge sezone. Vizualni identitet je ponovo jedinstven i poseban, sporu i sparnu južnjačku atmosferu zamijenio je industrijski i vrući đir fiktivnog korumpiranog grada Vinci u Južnoj Kaliforniji. Soundtrack i opening credits jednako su dobri kao i u prvoj sezoni i jedini, zasad, nisu razočarali. Leonard Cohenov Nevermind pun je pogodak u svakom pogledu.
Doduše, možda ne treba biti previše kritičan s obzirom na to da druga epizoda nije još izašla i mnogim fanovima upravo odgovara što su likovi odmah na prvu mnogo mračniji od likova u prvoj sezoni. Dapače, moglo bi se reći da su likovi refleksija svega što je pošlo po krivu u društvu sadašnjice. Da nije bilo prve sezone, druga bi sezona također plijenila pažnju i bila na glasu kao nešto novo i provokativno, a pošto se većina kritika bazira na usporedbi s prvom sezonom, onda se logički nameće zaključak da će druga sezona zapravo biti dosta kvalitetna i zanimljiva ako iz jednadžbe izuzmemo prvo sezonu. Treba pohvaliti kritiku korumpiranih policajaca, pokvarenih političara i želje za profitom koja postaje važnija od prosječnog ljudskog života.
Od značajnih citata prve epizode svakako treba izdvojiti ljutitu bujicu riječi Colina Farrella: “I’ll come back and butt fuck your father with your mother’s headless corpse on this goddamn lawn.“
