Izvještaj: XIXA putovanjem kroz glazbene žanrove priredili veliku zabavu
Kultni zagrebački klub Močvara poznat je po kvalitetnom alternativnom koncertnom programu, no ptičica mi je šapnula da ako ih do sada niste počeli obožavati zbog proljetnog programa u svom malenom alternativnom srcu, ono što tek slijedi kroz najave u bliskoj budućnosti natjerat će vas da Močvaru dignete na pijedestal i učinite dijelom svetog zagrebačkog trojstva klubova s koncertnim događanjima. Oni koji su jučer svjedočili odličnom koncertu benda XIXA, popravili su si cijeli tjedan, a tek je utorak.
Ponedjeljak je dobio džonom po leđima što ga je natjeralo da guta prašinu, a sve zbog benda XIXA. Radovi uz nasip cipele su mi zaprašili pa je izgledalo kao da sam na koncert psihodeličnih desert rockera došla s nekog našeg Divljeg zapada. Razgovorom prije koncerta bilo nam je teško procijeniti koliko će zainteresiranih okupiti. Beč je bio rasprodan, a Zagreb nažalost sramežljiv.
XIXA – Šestorica veličanstvenih
Pola sata opuštenog razgovora i pijuckanja nakon najavljene satnice na zadimljenu i prigušenu pozornicu penje se šest crnih silueta, poput mračnih osvetnika u tišini svatko uzima svoj instrument. Dva seta bubnjeva i hrpa opreme svakom od njih dali su skučeni prostor za djelovanje. U ravnini poredani basist, gitaristi i klavijaturist činili su tijekom večeri rasplesanu liniju dok su se dva bubnjara svojom virtuoznošću u pozadini pobrinula da ako već ne plešemo, barem stojimo ukopani u oduševljenju.
Set lista sadržavala je pjesme na engleskom i španjolskom većinom s albuma “Bloodline”, a otpočela je veselim tonovima. Cijeli koncert bio je veselo putovanje kroz glazbene žanrove. Prvi dio koncerta kroz zvukove karakteristične za americanu, tex mex i egzotičan indie rock bio je poput zabave pored lunaparka ispod šarenih lampica koje veselo plešu na vjetru. Zveckanje čaša za vrijeme ispijanja tekile bi se savršeno uklopilo u glazbu. Simpatičnom koreografijom prva linija benda instantno je natjerala ne tako brojnu publiku na kretnju. Ono što je ugodno iznenadilo bila je potpora publike koja je svojom bukom i glasnoćom prilikom podrške i pozdravljanja bendu odavala dojam mnogo brojnije gomile.
Festivalska atmosfera
Drugi dio koncerta otkrio nam je mnogo čudnovatije žanrovske kombinacije. U jednom trenutku smo imali hardcore punk uvod u klasični primjer psihodeličnog rocka, pa cyber borg dijalog koji je doveo do tex mex veselice, nekoliko progresivnih i metal dijelova i početke pjesama kojih se ne bi posramili ni bendovi poput Neurosis. Kraj koncerta najavljen je Bowievom obradom pjesme The Man Who Sold The World, a prije finalnog naklona veličanstvene šestorke uslijedila je još jedna vesela rock poskočica.
Koncert benda XIXA me oduševio, energija za vrijeme nastupanja i atmosfera koja se poput dim mašine širila koncertnim prostorom bez obzira na broj okupjenih je nešto što ni jedna studijska snimka nikad ne može naslutiti. Zato postoje bendovi koji zvuče dobro i koji su uživo nenadmašno bolji od ijedne visoko kvalitetne studijske snimke. Vrlo festivalski raspoložena glazba i sami članovi benda, savršeno bi se u bližoj budućnosti uklopili u neko takvo događanje na našim prostorima. Sastavljen od vrsnih glazbenika XIXA čini bend koji zaslužuje mnogo brojniju publiku na svojim koncertima, šteta što to publika Zagreba nije znala prepoznati.