Ziherov detaljan vodič kroz zimu u Pragu: Piva, gulaš i kultura

Kako doći iz Zagreba do Praga?

Kao i mnoga putovanja, tako je i moje putovanje u Prag započelo pitanjem “E, a jel ćemo ići nekam ove zime?” Kao mnoga pitanja, i ovo je bilo postavljeno pomalo prekasno, početkom 11. mjeseca kad su sve najjeftinije ponude za 12. mjesec već pokupovane, rezervirane i preprodane. Srećom, stranica edreams.com koja se hvali jeftinom ponudom letova, hotela i hostela doista se iskazala. Naime, na njoj se mogu kupiti avionske karte u kombinaciji s bilo kojim hotelom ili hostelom koji su ponuđeni na njihovoj stranici. Tako je kupcu ostavljen izbor i karte i vremena polijetanja kao i hotela ili hostela koji mu se sviđa. Cijena smještaja je u toj kombinaciji puno manja nego što bi inače bila pa se isplati, osim avionske karte, rezervirati i ponuđeni smještaj.

Naravno, do Praga se može doći i vlakom ili busom, povratna karta je cca 100 eura, a na nekim linijama može doseći i do 1000 kuna, vožnja traje 12 sati pa je ponekad jednostavno isplativije kupiti povratnu avionsku kartu za 150 eura po osobi jer se na taj način dobije zapravo čitav jedan dan i pol više ako uzmete let koji iz Zagreba kreće ujutro, a za povratak uzmete let koji iz Praga kreće poslijepodne, što je sve omogućeno na edreams.com. Također je dobro što cijene letova variraju ovisno o danu u tjednu, datumu i jeku turističke sezone pa se sigurno mogu naći i jeftinije karte. Ako se uzme karta s presjedanjem, njezina cijena dodatno pada. Tako smo moja bolja polovica i ja uzeli karte s transferom u Beču.

Pošto smo lakovjerni i naivni onda smo zaključili da nam je 45 minuta pauze između letova dovoljno za transfer no ispostavilo se da Croatia Airlines ne zna svoje avione pokrenuti na vrijeme, a put je i trajao dulje zbog magle pa smo u Beč sletjeli u 9:40 ujutro, a boarding za avion je bio u 9:25. U Beču se sad po novome moraju proći i security i passport check prilikom transfera pa smo na gate došli točno u 9:55 kad je avion trebao poletjeti. Gate je bio zatvoren, potpuno prazan, zamračen i napušten pa smo se odmah usmjerili prema pultu za informacije. Zato što krivnja nije bila naša, dobili smo besplatne zamjenske karte i vouchere za hranu u vrijednosti od 6 eura. Idući avion za Prag kretao je za 2 sata i prtljaga je stigla skupa s nama. Savjet zelenim putnicima: 45 minuta najčešće doista nije dovoljno za transfer. Također, iako je check in moguć preko interneta, kod transfera se često zna dogoditi da se prtljaga izgubi putem i zato je važno doći se uživo chek-inati. Ne znam koja je logika iza toga, ali tako mi je rekla simpatična gospođa iz Croatia Airlinesa.  Let iz Zagreba do Beča inače traje nekih 45 minuta, a toliko treba i od Beča do Praga.

Praški aerodrom ima jedno super rješenje za dolazak do centra koje se zove “Airport express“, to je autobusna linija čije busevi kreću odmah ispred aerodroma i za otprilike euro i pol odvest će vas bez stajanja do samog starog centra grada u pola sata. Ništa se drugo ne isplati osim ako vam hotel nije poprilično daleko od starog centra grada. U centru je sve lako dostupno jer su im tramvaji niskopodni i nije teško u njih unijeti prtljagu, a dolaze doista redovito i puno brže nego naši zagrebački. Druga je opcija koristiti metro.

Smještaj

Odsjeli smo u Hotelu Ibis Praha Old Town koji je dio lanca Accorhotels. Hotel ima 3 zvjezdice, nalazi se točno ispred stanice “Namesti Republiky” na kojoj vas AirportExpress može ostaviti ako zatražite vozača. U kombinaciji s avionskom kartom na edreams-u, smještaj od 5 dana platili smo nekih 250 eura po osobi. Može se uvijek naći i jeftinije, ali pozicija hotela bila je takva da smo rado dali malo više jer su nam sve praške znamenitosti, kao i potreban prijevoz, bili u neposrednoj blizini. Na TripAdvisoru Ibis ima 4 zvjezdice,a ja bih mu također toliko dala. Wifi je besplatan i dovoljno jak da igrate WoW ili gledate serije online, kreveti su udobni, imate i mali radni stol, ormar i televizor. Kupaonica je nova, tuš je dobar i zatvoren, a u kupaoni imate fen. Doručak se ne isplati uzeti jer košta 11 eura po osobi, a puno jeftinije i bolje hrane u ljepšem okruženju ima u blizini. Ibis hotel nije zamišljen kao mjesto za bivanje nego kao mjesto za spavanje, što je i u redu jer nije poanta doći u Prag i onda biti zatvoren u hotelskoj sobi.

Hrana

Doručak postoji u svim oblicima i radi ga se na sve načine. U finijim kavanama u ponudi znaju imati “English breakfast”, na Božićnom sajmu prodaje se hrpa grickalica u obliku pereca i tradicionalnih slastica od kojih je najpoznatiji trdelnik. Trdelnik je nekakvo tijesto omotano oko debelog drvenog štapa, zašećereno je, a ponekad po sebi ima i maka. Nije posebno fino, okus je sličan kao da na šnitu bijelog kruha stavite hrpu šećera, ali izgleda simpatično. Osim trdelnika, nude se palačinke, štrudli, bademi, čokolade, kobasice i kroasani. Mi smo doručak jeli u novootvorenom restoranu (čije sam ime zaboravila) u kratkoj ulici Masna koji je nudio više raznih vrsta jela, a unutar sebe je imao i mali dućan i pivnicu. Iako zvuči nemoguće, taj je spoj zapravo savršeno funkcionirao jer je postignut doživljaj nekolicine malih restorana u velikom prostoru koji jedan drugome ne smetaju. Imaju fora stvari za jesti, poput muffina s povrćem, tapasa, sendviča s lososom i salate od mozzarelle. Grand Cafe Orient poslužuje odlične kiševe, kolače i salate s lososom po pristupačnim cijenama.

Za ručak postoje mnogi restorani koji se hvale tradicionalnim češkim jelima, a cijene im znatno variraju. U prosjeku je 25 čeških kruna 1 euro što znači je 100 čeških kruna 4 eura. U jeftinijim restoranima, cijena glavnog jela je između 130 do 190 čeških kruna, dok u restoranima srednjeg ranga cijena glavnog jela zna biti između 280 i 380 čeških kruna. Točno preko puta Ibis hotela nalazi se restoran La Republika  koji spada u srednji rang restorana, ali hrana je vrlo ukusna i postoji dio restorana za pušače. Posebno su im fina svinjska rebrica i jela od patke, juhe su im također ukusne (iako u Pragu ima i puno boljih), a za desert imaju štrudl od jabuka, cheesecake i neku vrstu sladoleda. Restoran je napravljen kao jako velika lovačka koliba spojena s pivnicom.

Tko želi jesti jeftinije, a opet fino, za njega je pravo mjesto restoran U Sadlu. Porcije su manje obilne nego u La Republika, okruženje glumi kičasti srednjovjekovni dvorac, ali jelenji gulaš je savršen, a juha puno bolja nego u La Republika. Pivnice Štupartska uređena je u pomalo secesijskom stilu, a porcije su ogromne, čak i za američke pojmove. Također imaju fantastična rebarca, a i gulaši su im odlični. Posluga na svim mjestima ovisi o raspoloženju konobara, mi nismo imali neugodno iskustvo, jedino se u Štupartskoj malo dulje moralo čekati da nas posluže. Restoran U Modre Kachničky je također jeftiniji, ali i nije nešto sjajan. Goveđi gulaš im je fin, ali juha u sebi ima Ledo baby mrkve i odmrznute mahune, dok guščja pašteta više podsjeća na mesni obrok i nerazmaziva je. Uz gulaše su prilog češki knedli koji nisu okrugli kao naši knedli već oblikom podsjećaju na šnite kruha.

Pošto smo svaki dan jeli kasni ručak jer smo cijeli dan proveli hodajući gradom, večera nam se sastojala od kobasica, Milky Wayova, Cornyja i Marsova jer su im cijene puno jeftinije nego kod nas i još su bili na akciji u Billi. Do zadnjeg dana našeg ostanka u Pragu, rasprodali su se svi Milky Wayovi. #tuga

Kava

Ljubitelji jeftine kave ostat će razočarani, ali će se zato ljubitelji fine kave ugodno iznenaditi. Za razliku od splačina koje znaju posluživati u zagrebačkim kafićima, čak ni kava na glavnom želježničkom kolodvoru u Pragu nije razočarala. Iz nekog razloga, u Pragu nije važno koja je kava u pitanju. Bilo da se radilo o Illy kavi, Lavazzi, Julius Meinelu ili nekom brendu koji nam nije poznat u Hrvatskoj, kava je uvijek bila fina. U Pragu, čini se, osim pive jako vole i kavu pa zato kavana ima skoro jednako kao i pivnica. Česte su kavane na temu Pariza uređene u pariškom stilu, a osim njih, ostali kafići i kavane u centru grada izgledaju raznoliko no uvijek lijepo uređeno.

Kraljica kavana svakako je Grand Cafe Orient koja se nalazi u Kući Crne Madone, prvoj kubističkoj zgradi u Pragu koja je sagrađena 1912. godine. Kavana se nalazi na prvome katu, a na drugom i trećem katu nalaze se izložbe na temu češkog kubizma. Jedna je privremena i tiče se kubističkog namještaja, a druga je stalna. Obje se svakako isplati pogledati. Kava je u kavani fantastična, može se popiti tipičan mali macchiato, ali postoje i razne druge vrste kava poput kave Marocchino, Baileys kave itd. Interijer kavane također prati odlike kubizma, konobari su nadasve profesionalni i kava se poslužuje “u stilu”: na maloj taci s čašom vode. Tu i tamo pijanist će odsvirati neku laganu i uhu ugodnu pjesmu, a moguće je i kupiti šalice s logom Grand Cafe Orienta. Postoji dio za pušače i nepušače, ali nije fizički odvojen što je dobro jer bi to narušilo idilu prostora, a prozračenje je dovoljno dobro da dim nimalo ne smeta.

Jako dobru kavu može se naći i u Kavi, malome coffe shopu koji poslužuje kavu za van, ali i prodaje razne vrste kave iz Kolumbije, Indije, Etiopije, Brazila, Puerto Rica itd. Kavu prodaje u zrnima, ali može se zamoliti da se kava samelje, čak se može odabrati i koliko će jako kava biti smljevena. Cijene su OK, ovisno o zemlji iz koje kava dolazi, ali 100 grama kave košta između 85 i 130 čeških kruna (dakle između 25 i 40 kuna). Iako na prvi pogled izgleda malo, ako uzmete 200 grama, kad dođete doma shvatit ćete da ste kupili dovoljno kave za raditi tursku kavu idućih mjesec dana. Također, kava ima jako jaki miris pa je po dolasku u hotelsku sobu zatvorite  u kofer ili će vam cijela soba mirisati kao kavana.

Espresso u običnoj kavani u prosjeku košta 35 čeških kruna što je otprilike 11 kuna, ali cijene u pivnicama i restoranima su skoro trostruko više pa tako jedan espresso može doći i 85 kruna odnosno 26 kuna, a cijene ostalih kava naravno još su više od skromnog espressa.

Piva

Piva je u Pragu i jeftina i fina, san svake pivopije. Poslužuje se uglavnom točena piva, svijetla ili tamna. Popularna marka je Kozel, ali postoje i mnoge druge čije ime nisam zapamtila. Ponegdje nude i filtriranu i nefiltriranu pivu, nefiltrirana je manje prozirna i jačeg okusa. U prosjeku 0.3 litre pive dođu oko 1 euro (25 čeških kruna), a 0.5 dođe euro i pol do dva. Piva je dobra svugdje, doista. Može je se popiti u svakom restoranu i kafiću, ali po pivi su posebno poznate dvije pivnice: U Zlateho Tygra i U Fleku.

U obje je pivnice jednako teško pronaći slobodan stolac no malo strpljivosti će vam se isplatiti. U Zlateho Tygra će vam svaki put napuniti kriglu iznova kad je ispraznite tako da budite oprezni pa ako ne želite više piti, dajte im do znanja. Cijene pive su oko euro i pol, kao i u ostatku grada, poslužuje se Pilsner Urquell. Pivnica U Fleku postoji još od 1499. godine i sami prave svoju pivu, tamnu pivu Flekovský ležák. Obje su pivnice dosta glasne i ponekad znaju imati gostujuće svirače koji sviraju tradicionalnu češku muziku.

Kultura

Prag, kao pravi europski povijesni grad, vrvi raznim kulturnim ustanovama i zanimljivostima. Doduše, ulaznice za takva mjesta nisu nimalo jeftine, dapače. Izgleda da je u Prag najbolje doći kao student jer se cijena karata skoro prepolovi ako ste student no često su jako oprezni pa traže dokaz vašeg studentskog statusa i ponekad u detalje uspoređuju vašu osobnu s vašom iksicom. Studentske cijene ulaznica su oko 40 (150 čeških kruna) do ponekad čak i 70 kuna (250 čeških kruna), a za ne-studente se kreću oko 70 do 90 kuna.

Prag je podijeljen na četvrti: Stare Mesto (Stari grad), Josefov (Židovska četvrt), Mala Strana (Mala četvrt), Pražsky Hrad a Hradčany (Praški dvorac i okolica) i Nove Mesto (Novi grad).

U Starome gradu najveća su atrakcija Stara gradska vijećnica i Praški astronomski sat koji se nalazi na tornju vijećnice. Sat je napravljen 1410. godine i skoro su ga u potpunosti uništili nacisti no nakon toga je popravljen i dan danas radi, a svaki puni sat otvaraju se prozorčići na satu kroz koje se onda vide figurice apostola koje se vrte i izmjenjuju. Zbog toga je trg kod vijećnice najbolje izbjegavati u širokom luku kad se bliži puni sat jer se horde turista namjeste točno ispred sata u iščekivanju te male predstave. Inače je toranj astronomskog sata otvoren za razgled i s njega se proteže predivan pogled na trg ispred vijećnice, ali i ostatak starog dijela Praga. Unutar tornja je pored starih fotografija ispričana priča o vijećnici i satu. Ulaz se, naravno, plaća.

Osim tornja i vijećnice, vrlo je značajan Klementinum čije se postojanje veže uz izgradnju kapelice Svetog Klementa u 11. stoljeću. U srednjem je vijeku nadodan dominikanski samostan, a 1556. godine prostor samostana preuređen je u Isusovačko sveučilište kojem je u 17. stoljeću nadodana knjižnica, a u 18. stoljeću sveučilište je dobilo i opservatorij. Andrija Mohorovičić studirao je u Klementinumu od 1875. do 1878. godine i njemu je posvećena ploča unutar kompleksa na kojoj je hrvatskim napisano tko je on bio i za što je zaslužan. No prava atrakcija Klementinuma je upravo barokna knjižnica ispunjena globusima, lijepo ukrašenim policama za knjige i s prekrasno oslikanim stropom. Fotografiranje je nažalost zabranjeno kao i sam ulazak u knjižnicu. Turistima je dozvoljeno samo s vratiju knjižnice pogledati njezinu unutrašnjost koja doista oduzima dah. Klementinum također ima toranj koji je služio kao opservatorij i na čijem se vrhu nalazi Atlas koji drži zemlju. Iako nema 800 stepenica, njime se nije nimalo lako popeti jer su stepenice drvene, uske i strme, ali je pogled s tornja toga vrijedan. Razgled Klementinuma moguć je jedino uz pratnju vodiča i svakih sat vremena kreće nova tura do negdje 5 popodne.

U Židovskoj četvrti sve vrvi sinagogama, a u velikom infocentru (u koji će vas uputiti) možete kupiti kartu za određene zgrade u četvrti. Karta koju smo mi kupili uključivala je Židovski muzej, Židovsko groblje i četiri sinagoge, ali ne i najstariju sinagogu (Old New Synagogue) za koju se plaća posebna ulaznica. Židovsko groblje poseban je doživljaj pogotovo zato jer je u potpunosti drukčije od groblja na kojem smo navikli u Hrvatskoj no u muzeju je dodatno objašnjena logika iza takvog postavljanja spomenika i simbola koji se nalaze na njima kao i pogrebni običaji. Sinagoge su napravljene kao mali muzeji i u njima je objašnjen dio povijesti te sinagoge, ali i Židovske četvrti. Posebno je jak naglasak na diskriminaciji koju su Židovi proživljavali otkako postoji Prag kao takav i na pretvaranju njihove četvrti u svojevrstan geto čak i prije dolaska nacista u Prag. Najstarija sinagoga posebna je po tome što je izgrađena u 13. stoljeću i jedna je do najstarijih gotičkih zgrada u Pragu. U nekima od sinagoga muškarcima će dati kapicu da pokriju glavu. Pinkas sinagoga posebna je po tome što su na njezinim zidovima napisana imena Židova koji su umrli u Drugome svjetskome ratu i beskrajna količina imena učinit će da svatko osjeti veličinu te tragedije.

Karlov most spaja Stari grad i Malu četvrt i jedna je od najpopularnijih turističkih atrakcija u mostu. Dovoljno je širok da “njime paralelno prođu četiri kočije”, a ispod njega teče rijeka Vltava po kojoj se može voziti u jednom od brodova za turiste. Jedan je toranj Karlovog mosta otvoren i može se platiti ulaznica kako bi se popelo na sam vrh tornja s kojeg puca pogled na dvorac i na čitav Karlov most. Slično kao i po našim rivama, na mostu se nalaze brojni štandovi od kojih malo koji prodaje nešto autentično češko, uglavnom se prodaju nakit i slike.

U Maloj četvrti posebno se ističe Crkva Svetog Nikole, Zid Johna Lennona i Kafkin muzej. Crkva je iznutra tipična barokna crkva, Zid Johna Lennona djelo je poznatog umjetnika Davida Černog i na sebi nosi poruke ljubavi i mira, a najveća je atrakcija te četvrti zapravo Muzej Franza Kafke. Moderno uređen, muzej je osmišljen tako da reflektira Kafkina emocionalna stanja i razmišljanja, njegovo neslaganje s ocem, mnoge propale ljubavi, odnos prema poslu i njegov ulazak u praški književni krug. Osim samo vizualnog iskustva koje je posebno zbog tamnih prevladavajućih boja, zvukovi također dočaravaju mračnu atmosferu Kafkine psihe. Graktanje vrana i crno bijeli film staroga Praga tu su da nas uvuku u Kafkin Prag, Prag na rubu Prvog svjetskog rata i društvenih previranja, a ne turistički Prag koji poznajemo danas.

Praški dvorac i predmeti izloženi u njemu svidjet će se ljubiteljima Schönbrunna i Versaillesa, iako nije toliko raskošan, no prava je posebnost dvorca zapravo izvan njega. Katedrala Sv.Vida (Vitus, Vit, Vito) najveća je i najvažnija katedrala u državi, a njezina je gradnja započeta 1344. godine no do kraja je završena tek krajem devetnaestog stoljeća, dok je 1920-ih još uvijek trajao rad na njezinoj fasadi. Njezin je izgled u potpunosti unificiran (izuzev vrha jednog od tornjeva) i ništa ne odaje da je građena “dio po dio” i pravo je iskustvo vidjeti je iznutra. Njezin je svod jedan od najposebnijih koje sam vidjela, a prozori napravljeni od obojenog stakla cijelom prostoru daju neobičnu toplinu. Moguće je popeti se na toranj katedrale u kojem se nalazi 16 tona teško zvono koje od milja zovu Zigmund, a s tornja se pruža pogled na dvorac i okolicu. U infocentru moguće je kupiti kartu za važne lokacije unutar okruga praškog dvorca, ali se karta za toranj posebno plaća. Da bi utješili turiste kojima je to dodatan trošak, svatko na poklon dobije kovanicu na kojoj je zvono, a pošto toranj ima 825 stepenica, penjanje dobro dođe kao vrsta aerobika.

Osim Katedrale, bazilika Sv. Jurja (Saint George) također ostavlja poseban dojam. Starija je od Katedrale, izgrađena je u 10. stoljeću i iznutra je napravljena u romaničkom stilu. Njezina jednostavnost sušta je suprotnost Katedrali i upravo je odmor za oči koje ponekad ne znaju na koji se detalj trebaju posebno usmjeriti. Na kraju, u dvorskome kompleksu ističe se Zlatna ulica u kojoj su sve kuće jako malene, šarene i simpatično uređene. U plavu je kućicu dvije godine dolazio Kafka jer je tamo mogao u miru pisati pa se tamo prodaju njegova najvažnija djela na raznim jezicima, kao i kalendari i magnetići. Ime ulice proizlazi iz legende da su alkemičari iz te ulice pokušavali proizvesti zlato, a u ulici su živjeli i dvorski strijelci pa možete u jednoj od njih isprobati kako je to pucati iz samostrela, a dugačak je hodnik ukrašen nizom (pomalo smiješnih) viteških oklopa iz raznih razdoblja. U zimi se kompleks praškog dvorca nažalost zatvara već u 16 sati pa je važno otići na vrijeme da bi se sve pregledalo, tri sata dovoljna su za brzinski pregled, ali četiri su optimalna.

U Novome gradu posebno se ističe Narodni muzej koji je nekad bio situiran u povijesnoj zgradi izgrađenoj u 19. stoljeću upravo zato da bi unutra stala velika muzejska kolekcija, no od 2013. godine zgrada je zatvorena zbog renovacije i ponovo će se otvoriti, prema riječima kustosa: “ako imamo sreće, 2018. godine.” Dotad su dostupne samo privremene izložbe u modernoj zgradi preko puta. Za vrijeme mojeg posjeta Pragu, bile su otvorene izložbe: Smrt, 125 godina češke akademije i Noina arka. Svaka se izložba nalazi na svojem katu, a kustosi u muzeju služe kao svojevrsni putokazi koji usmjeravaju posjetitelje, otvaraju im vrata, zovu im lift i pritišću kat na koji žele ići, što je pomalo neobično i više podsjeća na hotel nego na muzej, ali otom potom. Ako šaljete razglednice, markice je preporučljivo kupiti u Narodnom muzeju jer su puno ljepše od onih koje se mogu kupiti na kiosku. Na sebi imaju poznati češki tramvaj i brod kakvim se i danas može ploviti Vltavom. Osim muzeja, zgodno je pogledati Wenselavov trg koji se nalazi u blizini, zgradu Opere i Glavni kolodvor (Hlavni Nadraži).

Zimsko radno vrijeme muzeja je do 18 sati, a kompleks praškog dvorca zatvara se u 16 sati. Ponedjeljkom muzeji ne rade, a manji dućani zatvoreni su nedjeljom.

Novci i mjenjačnice

U Pragu je uobičajeno plaćati češkim krunama i to se više isplati nego plaćati eurima. Pametno je novce promijeniti u krune prije dolaska u Prag jer su tamo tarife često slabije nego u Hrvatskoj kad je riječ u mijenjaju eura u krune. U Hrvatskoj se primjerice za 1 euro može dobiti 26 kruna dok je u Pragu prosjek 22 krune za 1 euro. Također, treba biti jako oprezan kad su mjenjačnice u pitanju jer na njima uvijek piše da uzimaju 0% commissiona, ali u principu uzimaju između 21% i 28% od ukupne cifre koju mijenjate. Zato uvijek treba prethodno pitati koliko se može dobiti za sto eura i ako je odgovor manje od 2500 čeških kruna, ta se transakcija ne isplati. Svakako u širokom luku treba izbjegavati Western Union mjenjačnice jer oni uzimaju 28%, a neke od njih imaju poseban proglas koji upozorava turiste da “ne mijenjaju novce na ulici” te im je to taktika zastrašivanja koju koriste kako bi naivne turiste privukli k sebi.

Druga zamka za turiste su suvenirnice od kojih sve imaju prenapuhane cijene, a u nekima za staklenu kriglu pive traže i do 540 čeških kruna što je otprilike 160 kuna  (21.6 eura). U cijene restorana, kafića i pivnica uvijek treba uračunati i cijenu usluge koja nigdje ne piše, ali kad dobijete račun na njemu često velikim slovima piše “TIPS NOT INCLUDED” i iako vas nitko zbog toga neće kazniti, očekuje se da 10% cijene ostavite u obliku napojnice. Probat će vam naplatiti i primjerice kikiriki koji nađete na stolu kad sjednete u pivnicu, u tom slučaju treba napomenuti konobaru da ne planirate jesti kikiriki i neka ga makne sa stola.

Adventski ugođaj

Prag je zimi, naravno, prekrasno ukrašen i kad to vidi, svaki se čovjek vjerojatno zapita po čemu je točno zagrebački advent zaslužio naziv najboljeg u Europi? Svaki je trg u gradu ukrašen tisućama božićnih lampica, sve vrvi štandovima s božićnom ponudom, u kočijama se voze znatiželjni turisti, a može se voziti i u oldtimerima (Škodi i Fordu). Na štandovima je ponuda stvarno raznolika, od trdelnika, do belgijske čokolade, kobasica, piva, kuhanog vina, kapa, šalova, rukavica, magneta, lutki, ručnih radova, svega što adventsko srce može poželjeti. Svaka pivnica, svaki restoran i svaka kavana odražavaju Božićni duh ukrasima primjerenima za njihovo unutrašnje uređenje i tu i tamo će vam neki konobar zaželjeti ugodne blagdane, a mnogi restorani imaju i posebne božićne specijalitete. Borove imaju posvuda, čak i u unutrašnjosti glavnog kolodvora. Sve će vas u vašoj blizini podsjećati da je vrijeme blagdana stoga je adventski ugođaj zagarantiran u bilo kojem dijelu centra.

Zanimljivosti

U Pragu je posebno zanimljivo vidjeti utjecaj Beča i Pariza koji je sveprisutan. Česte su kavane koje u sebi imaju naziv “Pariške ili Pariz”, a postoje i hoteli koji se hvale da su baš poput hotela u Parizu s početka 20. stoljeća. U suvenirnicama se gotovo uvijek mogu kupiti magnetići s poznatim Klimtovim slikama, a za Mozarta tvrde da pripada njima u jednakoj mjeri kao i Austrijancima jer je mnogo vremena provodio upravo u Pragu.  U Pragu također nema toliko prosjaka kao u Hrvatskoj, ali prosjaci u Pragu imaju specifičan način prošenja novaca koji je mnogima emocionalno težak jer izgleda posebno i nepotrebno ponižavajuće. Naime, prosjaci kleče na cesti naslonjeni na laktove sa spuštenom glavom. Osim prosjaka, na ulici znaju stajati i ulični zabavljači, najčešće klaunovi ili mađioničari.

Na praškom aerodromu može se pušiti u pubu koji nudi pivu i preskupu i nimalo finu hranu, ali Austrijanci su po tom pitanju puno stroži pa je pušenje dozvoljeno samo u staklenim kutijama u kojima pušači najčešće nemaju ni stolac na koji mogu sjesti, a namjera je takvih staklenih kutija bez ikakvog sustava prozračivanja vjerojatno utjerati osjećaj srama pušačima ili ih spontano ugušiti u vlastitom dimu. U Pragu također nije jednostavno pronaći restoran ili kafić u kojem se smije pušiti, ali ipak ih ima.

Noćni život

Za one koji vole ići navečer van i partijati, postoji mnoštvo noćnih klubova i koktel barova od kojih najviše hvale Bugsy’s bar. Pored njega sam prošla pa mogu reći da su cijene koktela kao i kod nas na moru, oko 40-50 kuna, ali ima i jeftinijih. Osim piva i koktela, u Pragu je jako popularan i apsint te ima mnogo mjesta na kojima ga prodaju.

Za kraj…

Prag je doista grad koji neće nimalo razočarati ljubitelje tzv. “zapadnoeuropske” kulture. Iako babuške u suvenirnicama odaju ruski utjecaj, Prag puno više nalikuje na Beč. Hrana je sukladna našim ukusima, a ima i puno restorana koji poslužuju dobra i kvalitetna vegetarijanska jela (tako da nisu svi  turisti nužno osuđeni na gulaš i kobasice). Ljudi su pristupačni i simpatični, a kao i kod nas, konobari ponekad znaju odati trunčicu nestrpljenja i nezadovoljstva što je i razumljivo s obzirom na količinu zbunjenih turista koji dnevno prođu kroz restoran, pivnicu ili kafić u kojem rade. Turista je stvarno puno i ponekad je malo naporno probijati se kroz rijeku usporenih tijela koja zbunjeno šeću ulicom pa je možda dobro odabrati neko razdoblje kada ima manje turista ako vam to posebno smeta. Iako je Prag vrlo lijep ljeti i to je praktičnije doba za dugoročne šetnje, zima mu ipak daje poseban ugođaj, pogotovo zbog toga što je svaka ulica ukrašena. Temperatura je u ovo doba godine bila ista kao u Zagrebu, a vrijeme je bilo sunčanije i bez magle. Povezanost javnim prijevozom je odlična, sve kulturne znamenitosti su u blizini.

Prije svega, Prag osvaja svojom arhitekturom, zanimljivom poviješću i pomalo boemskim ugođajem. Cijene su donekle skuplje nego u Pragu, a zimsko razdoblje idealna je izlika za otići u Prag i tamo pronaći zgodne Božićne poklone.