Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Izvedbene umjetnosti

Baletna premijera u zagrebačkom HNK: “Romeo i Julija” ne mogu bez mačevanja

17.03.2016. Veronika RagužFoto: Marko Ercegović / www.hnk.hr

U godini obilježavanja 400. godišnjice smrti Williama Shakespearea, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu donosi baletno uprizorenje najpoznatije ljubavne priče tragičnog završetka, “Romea i Juliju”. Novu izvedbu poznatog Prokofjevljeva baleta u koreografiji Patricea Barta gledat ćemo od 19. ožujka.

Sergej Sergejevič Prokofjev rođen je 1891. godine u malom ukrajinskom selu Soncivka. Prvu skladbu, Indijanski galop, napisao je s pet godina, a u četrnaestoj je primljen na konzervatorij, čime postaje najmlađi student koji je ikad primljen. Jedan je od začetnika neoklasicizma u glazbi. Njegova se ranija djela opisuju kao kubizam zbog harmonijskih i ritmičkih inovacija, a kasnija su djela bliska ruskoj tradicionalnoj glazbi 19. stoljeća, kada pojačava lirsku crtu i melodičnost u svojim skladbama.

Slavno baletno djelo “Romeo i Julija”, prema sinopsisu Sergeja Prokofjeva i koreografa Leonida Lavrovskoga, praizvedbu je doživjelo 30. prosinca 1938. godine u češkom Brnu, a do ruske premijere došlo je 11. siječnja 1940. godine, u revidiranoj glazbenoj verziji u Marijinskome teatru u Lenjingradu (današnjem Sankt Petersburgu). Do zagrebačke premijere djela došlo je 1948. godine u koreografiji Margarete Froman, a svoju verziju baleta u Zagrebu su koreografirali i Dimitrije Parlić, Ivica Sertić, Waczlaw Orlykowski te Dinko Bogdanić.

Foto: Marko Ercegović / www.hnk.hr

Foto: Marko Ercegović / www.hnk.hr

„Svi koreografi koji se prihvaćaju rada na velikim klasičnim baletima poput “Labuđeg jezera” ne mogu zanemariti izvornik, dok isti postupak kada se radi o baletu “Romeo i Julija” nije obvezan. Tako svaki koreograf donosi svoju viziju poznatog Shakespeareovog djela upotpunjenog Prokofjevljevom glazbom“, govori Patrice Bart, slavni francuski koreograf, dugogodišnji baletni majstor te član uprave Baleta pariške Opere.

Patrice Bart rođen je u Parizu, a uz Balet pariške nacionalne opere vezan je više od pedeset godina plodne umjetničke karijere. Naime, s dvanaest je godina upisao Ecole de Danse de Opera national de Paris, a dvije godine kasnije počinje nastupati u baletnome ansamblu na sceni pariškoga Baleta. Sbzirom na to da nije imao ni petnaest godina, morao je dobiti specijalno dopuštenje za rad. Prvakom baleta postao je 1963. godine, kada osvaja i nagradu Rene Blum koja se dodjeljuje mladim plesačima za iznimna umjetnička dostignuća. Kao prvi solist Baleta pariške Opere s partnericom Francescom Zumbo osvaja nagradu na međunarodnom baletnom natjecanju u Moskvi 1969. godine. Godine  1972. dobio je počasnu titulu danseur étoile, a 1974. dobiva nagradu Nijinski koju dodjeljuje Pariško plesno sveučilište.

Patrice Bart plesao je sve glavne uloge u klasičnim i suvremenim baletnim djelima, a prvi se put kao koreograf predstavio u Berlinskoj državnoj operi 1992. godine produkcijom baleta Ludwiga Minkusa “Don Quijote”. Nositelj je nekoliko prestižnih, većinom francuskih odlikovanja; među ostalima Viteza reda umjetnosti i književnosti, Odlikovanja za velike nacionalne zasluge i Viteza Legije časti. Surađivao je s brojnim baletnim ansamblima, primjerice pariškim, milanskim, finskim, švedskim, firentinskim, munchenskim, a sada je prvi put i u Zagrebu. „Ono što me u Zagrebu oduševilo je što sam vrlo lako pronašao vrhunske plesače s izrazito dobrom tehnikom, koji mogu dočarati Shakespeareove likove”, ističe Bart.

Foto: Marko Ercegović / www.hnk.hr

Foto: Marko Ercegović / www.hnk.hr

Romeo i Julija, ali i članovi njihovih obitelji, trodimenzionalni su likovi koji u sebi nose osjećaje ljubavi, ali i određenu dozu mržnje i nasilja. Iako je pisana prije mnogo godina, odnosi u ovoj tragediji aktualni su i danas. Kostimi i scenografija koje potpisuje Luisa Spinatelli prilagođeni su vremenu radnje. Odlikuje ih raskošnost, tradicionalnost, zanimljivi detalji poput balkona niz koji se Julija spušta u zagrljaj Romeu. Balet je podijeljen na prolog, dva čina i epilog.

Radnja počinje i završava u obiteljskog grobnici, gdje slomljena grofica Capuleti očajava nad grobom svoje kćeri Julije i prisjeća se svega što je prethodilo strašnoj tragediji, uzrokovanoj mržnjom koja vlada između njene i obitelji Montecchi. Na ulicama Verone Romeo susreće prijatelja Mercuzija, u čijem društvu pokušava zaboraviti nedostižnu Rosalindu. Uskoro susreću mladiće iz obitelji Capuleti. Tibaldo Capuleti otvoreno izražava svoj bijes i netrpeljivost. U međuvremenu, Julija se sprema za bal na kojem će grof Paris zatražiti njenu ruku i najaviti vjenčanje. No, na isti dolazi i Romeo.

Drugi čin započinje tajnim vjenčanjem glavnih likova. Veselje i ples karnevala kvari sukob Tibalda i Mercuzija, a kasnije Romea koji osvećuje prijatelja. Zbog tog čina, Romeo bježi u Mantovu, a Julija pije napitak kojim će lažirati svoju smrt. Doznavši za smrt voljene, Romeo se vraća i ispija otrov. U trenutku Romeova umiranja, Julija se budi, izmjenjuju poljubac za vječnost, a potom si ona oduzima život bodežom svojega muža.

Foto: Marko Ercegović / www.hnk.hr

Foto: Marko Ercegović / www.hnk.hr

„Teško je bilo donijeti Juliju, ona je jedan kompleksan lik koji prolazi emocije od mladenačke zaigranosti preko ljubavnih boli i konačno smrti. No, odlične savjete dobivala sam od gospodina Barta i njegove asistentice Rafaelle Renzi, koji su mi ostavili i dovoljno slobode da pokažem Juliju onako kako ju ja vidim“, govori solistica zagrebačkog Baleta Iva Vitić Gameiro.

Vitić Gameiro je zagrebačku Srednju školu za klasični balet završila 2004. godine. Kao dobitnica stipendije UNESCO-a dvije se godine usavršavala na Tanz Akademie u Zurichu. Članica Baleta zagrebačkog HNK bila je od 2006. do 2009. godine, kada dobiva angažman u Portugalskom nacionalnom baletu. Članicom Baleta HNK u Zagrebu ponovno postaje 2011. godine, a 2013. godine unaprijeđena je u status baletne solistice. Dobitnica je nagrade Ana Roje za uloge u baletima “Pjesme bez riječi”, “Herman Scherman” i “Por vos muero” te Nagrade hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina za iste uloge.

Foto: Marko Ercegović / www.hnk.hr

Foto: Marko Ercegović / www.hnk.hr

Njeno mišljenje o zahtjevnosti koreografije dijeli i njen kolega, mladi Talijan Andrea Schifano koji pleše Romea: „Naporno sam vježbao dva mjeseca i svaki je dan za mene novi izazov, no mislim da sam uspio ujediniti zahtjevnu plesnu tehniku, glumu i emocije. Rekao bih da je Romeo poput mene, voli se zabavljati, ali je i emocionalan, a pretpostavljam da mu i fizički sličim (smijeh).“

Dvadesetogodišnji Andrea Schifano solist je zagrebačkog HNK te dobitnik nagrade Oskar Harmaš za uloge u predstavama “Giselle”, “Orašar”, “Johannes Faust Passion” i “Bajadera”. Ovaj iznimno talentirani plesač, kojeg odlikuje odlična tehnika i interpretacija, s trinaest godina odlazi od roditelja kako bi se usavršavao kod Susanne Plaino. Dvije se godine školovao i u Baletnoj školi u Bostonu, a prvi angažman u karijeri dobiva upravo u Zagrebu, gdje mu je ugovor ponuđen nakon samo tri dana. Na međunarodnom natjecanju Mia Čorak Slavenska 2014. godine u Zagrebu nagrađen je srebrnom medaljom u kategoriji plesača od 18 do 22 godine.

Iako su probe bile zahtjevne, ispunjene marljivim radom, smijehom i plačem, velika pomoć baletnom ansamblu bio je koreograf Patrice Bart. „Vrlo je otvoren, jasan i daje egzaktne upute. Velika je privilegija bila raditi s njim i učiti od njega“, priča Schifano, a riječi hvale za cijenjenog umjetnika ima i Iva Vitić Gameiro: „Velika mi je čast što je baš mene izabrao za ovu ulogu i od tako velikog i cijenjenog koreografa mogla sam dobiti samo korisne informacije.“

Foto: Marko Ercegović / www.hnk.hr

Foto: Marko Ercegović / www.hnk.hr

U ovome baletu pojavljuje se i mačevanje, koje se ne nalazi često u ovoj vrsti umjetnosti. „Smatram da se ovaj balet ne može uprizoriti bez mačevanja“, ističe Bart i nastavlja: „Ono pokazuje muževnost i mušku borbu za ljubav.“ Učitelj mačevanja bio je Sanjin Kovačić, a taj je dio koreografije Schifano opisao kao najzabavniji. „Naravno, ako se ne svlada dobro, izgleda smiješno“, ističe Bart.

U predstavi ostvarenoj Bartovim karakterističnim klasičnim rukopisom, koji osobito stavlja pažnju na karakterizaciju likova, baletni ansambl bit će praćen glazbenom partiturom bogatog umjetničkog izražaja u izvedbi Orkestra Opere zagrebačkog HNK pod ravnanjem maestra Nikše Bareze. U baletu nastupaju i Guilherme Gameiro Alves, Natalia Horsnell, Tomislav Petranović, Tukuya Sumitomo, Duilio Ingraffia, Azamat Nabiullin, Milka Hribar Bartolović, Andrej Izmestjev, Rieka Suzuki i mnogi drugi. Oblikovatelj svjetla je Deni Šesnić. Nakon premijere 19. ožujka, prve su reprize na rasporedu 22., 23. i 24. ožujka te 9. i 12. travnja.

Komentari