Advent na Ziheru - 2024
2. prosinca 2024.

Vrijeme čitanja: 4 minuteI ove godine Advent na Ziheru donosi nagrade, ali i zanimljive priče i preporuke.

"Bilo je sada" [Dunije - naslovnica albuma]
26. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minuteDugo smo čekali, a nismo ni znali da na to čekamo, na sastav kao što su Dunije. One ne samo što su supergrupa jer su poznate umjetnice koje su svoja znanja i talente sastavile i napravile nešto iznimno, one su prijateljice i žene koje se međusobno vole i poštuju, što se itekako osjeti.

Film

Recenzija – Zero Dark Thirty: Precijenjen film kao dokaz propasti Akademije i dodjele Oscara

Vrijeme čitanja: 5 minute
Foto:Facebook.com/ZeroDarkThirty
Foto: Facebook.com/ZeroDarkThirty

Kontroverzni film hvaljene, ali redateljice za koju treba imati smisla i strpljenja – Kathryn Bigelow,  Zero Dark Thirty, podigao je i još uvijek podiže – nešto više od dva tjedna nakon puštanja u optjecaj, a mjesec dana poslije premijere u Los Angelesu – mnogo prašine, kako u SAD-u, tako i šire. Zero Dark Thirty je film koji je zapravo najobičniji triler s elementima drame i sadrži sve potrebne komponente tog žanra, premda bi mu se bez zamjerke mogao dodati i prefiks “doku”.

Jer, film Kathryn Bigelow sve je samo ne klasičan igrani dugometražni film. Mnogo je toga dokumentarističnog u njemu, povijesno je, sudeći prema reakcijama prije svega iz CIA-e, povjesničarima i analitičarima, izuzetno točan, a Bigelow je u cijelu problematiku filma ubacila i mnogo naturalizma, realizma i eksplicitnih scena, od kojih su neke i noviteti na filmskim platnima.

foto: facebook.com
Foto: facebook.com

Predvidljiva Kathryn Bigelow i fenomenalna Jessica Chastain

Priča, dakako, s obzirom da je Bigelow redateljica, prati nedavne povijesne događaje koji su utjecali odnosno šokirali Ameriku. Radi se o dugom i mukotrpnom dugogodišnjem lovu na Osamu bin Ladena, čovjeka odgovornog za terorističke napade na SAD, WTC, mnoge europske države i prvog čovjeka terorističke organizacije – Al Qaide. Film počinje in medias res, ali od 2003. godine, dakle u vrlo vrlo ranoj fazi lova na Bin Ladena i tek početkom karijere mlade CIA-ine operativke Maye, koju igra fenomenalna Jessica Chastain.

Odmah se vidi koliko su Amerikanci početkom potrage za Bin Ladenom po zemljama Bliskog istoka, poput Afganistana, Irana, Iraka, ali i Pakistana gdje se najveći dio filma i odvija, bili nezreli, nes(p)retni i koliko su truda i resursa ulagali kako bi dočekali osvetu. Sve to Bigelow pokazuje u svom filmu, dosta otegnuto i opširno, ne propuštajući ni najmanji detalj. No, nakon uvoda u film, opisa situacije i kretanja radnje, sve više događaji u filmu, naravno i s prolaskom godina, djeluju na likove – na svakog posebno i na svojstven način – kojima potom lov na Bin Ladena postaje poriv, opsesija i životni poziv te osobna bitka, a ne samo posao.

Upravo u tome su maestralne dvije žene koje su i najviše zaslužne za ovaj film – redateljica Bigelow i protagonistica Chastain (Bez zakona (Lawless), Drvo života), pogotovo glumica zbog koje bi film u svom opisu, čini mi se, mogao dobiti i apostrof “film lika”. Chastain odnosno Maya vrlo je dobro okarakterizirana, kao i još nekoliko sporednih likova (Jason Clarke u ulozi operativca Dana, prije svih), svojom mimikom izvrsno dočarava emocije,  sve se vrti oko nje pa različito razgovara, ponaša se i djeluje na druge likove i u komunikaciji s njima. Izuzetno je ambiciozna, svojeglava, pametna i inteligentna, samosvjesna i sigurna što i pokazuje kroz cijeli film, a svojom glumom, zaista očarava i praktički “drži” film.

Foto: facebook.com/ZeroDarkThirty
Foto: facebook.com/ZeroDarkThirty

Podignuta prašina

Međutim, Zero Dark Thirty je hvaljen te je podigao prašinu, osim zbog glume Jessice Chastain, zbog toga što je bez “ali” i “možda” otkrio brojne CIA-ine tajne, vrlo eksplicitno uveo i prikazao scene mučenja kako one zaista u realnom vremenu i prostoru izgledaju te sve to učinivši dok se kroz jednu drugu liniju radnje prikazuju govori Baracka Obame kako “Amerika ne muči ljude”, što se sve skupa može smatrati i novitetima u kinematografiji. Iako je sve to jako dobro upakirano i iako se film većim dijelom svrstava na stranu Amerikanaca i CIA-e koji su naravno “dobri momci”, premda u ovakvim situacijama “dobrih momaka” – nema.

Ta subjektivnost prikazivanja nekih situacija, nedeklarirano svrstavanje na stranu „dobra“, odnosno SAD-a, unatoč prikazanom i otkrivenom, svakako se može zamjeriti i filmu i redateljici. Kao što im se može zamjeriti i otegnutost, dosadni, nebitni i nepotrebni dijelovi, previše nestrukturiranih likova i propuštanja opisivanja nekih likova pomnije, dok su drugi nepotrebno bolje okarakterizirani. Favoriziranje Amerikanaca (nisam njihov hejter, ali što je previše je previše), gotovo potpuni izostanak dinamike u radnji i triler-drama rađena “po šabloni” s mnogim predvidljivim dijelovima, također ne izdvajaju film po pozitivnostima. Kao ni tipična američka patetična sranja (ne samo na kraju), već ustaljena u holivudskoj kinematografiji, koja se puši valjda još samo u SAD-u. Žalosno, ali istinito.

Također, film puno previše podsjeća na neka ranija djela sličnog ili istog žanra te slične ili iste problematike, poput Nestalog zarobljenika (Rendition, 2007.) Gavina Hooda s Jakeom Gyllenhaalom, ili pak kultnog Lovca na Jelene. Osim ekstravagantnosti, scena mučenja, otkrivanja nekih tajni CIA-e (jer, ipak je film rađen prema svjedočanstvima pravih ljudi koji su sudjelovali u akciji potrage za Bin Ladenom), i sličnog, film i nema nekih posebnih noviteta. Dok tehničke aspekte, montažu i cijelu produkciju s redateljskom palicom u rukama Bigelow, ne treba previše spominjati. Tu je sve besprijekorno.

Foto: facebook.com/ZeroDarkThirty
Foto: facebook.com/ZeroDarkThirty

Snimi film o manjinama, crncima, pederima ili ratu u Afganistanu – i evo ti Oscara!

Stoga, s obzirom na razvikanost, hrpu nominacija za Zlatne globuse i Oscare (pet), ovaj film definitivno ne oduševljava. Daleko od toga da je loš – nije, daleko od toga da je isforsiran ili pretenciozan – nije, daleko od toga da nije napet – zaista jest. Jako, usprkos dosadnim dijelovima. No, film je previše – običan. Normalan i očekivan triler s malo drame i još manje akcije u tipičnom Bigelowičinom stilu, kao i Narednik James, pa čak i Plavi čelik.

Dakle, radi se i tipičnom američkom filmu, bez razloga razvikanom i precijenjenom, koji teško koga može nečim iznenaditi, ostaviti bez daha ili oduševiti. Za Oscara definitivno nije – iako je bolji od Lincolna – jer su i Argo i Django za tri koplja bolji i kvalitetniji filmovi. A što je najžalosnije, Oscara će za najbolji film, ukoliko ga ne dobije još gori Lincoln, vjerojatno dobiti. Što će onda potvrditi potpunu propast (ne doslovnu, figurativnu) Akademije i same dodjele Oscara, koja se unazad barem pet, ako ne i više godina, pretvorila u sajam taštine, smotru u kojoj je važnije tko će s kim doći i tko će što obući, nego što će se gledati i koji su filmovi zaista najbolji. Smotra u kojoj su od prave umjetnosti važnija razna lobiranja, reklamiranja i povlačenja za rukav, smotra koja više nije što je nekad bila i što bi trebala biti; koja je definitivno izgubila kriterije te ih sve više gubi i koja sve više gubi kredibilitet kod publike.

Premda Jessica Chastain za svoju glumu i Mark Boal za scenarij apsolutno zaslužuju zlatni kupić, kao i u još dvije tehničke i manje bitne kategorije, Oscara za najbolji film Zero Dark Thirty sigurno, u ovoj konkurenciji, ne zaslužuje. Kao ni Lincoln (o tome drugom prilikom), a upravo su ta dva filma ponajveći favoriti dodjele, što je i cijela tuga iste, kao i Akademije. No, tko zna, možda me razuvjere i ovaj tekst učine ništavnim te nagradu dodijele filmu koji to zaista zaslužuje, mislim si uberopstimisitčno, filmu koji nije tipični i obični holivudski razvikani i precijenjeni veličalac američke povijesti.

Be social

Komentari