Istaknuto
13.07.2017.

Osim što Šimek aktivno radi na novim materijalima, publiku će počastiti dvostrukim nastupom na Ferragosto JAM festivalu u Orahovici. Na Izštekanom stageu predstavlja se u solo izdanju, dok će sa svojim matičnim bendom She Loves Pablo nastupiti na glavnoj pozornici kao support metal divovima braći Cavalera, osnivačima čuvene Sepulture. Povodom tih nastupa i novog singla razgovarali s jednim od najboljih vokala hrvatske scene.

09.07.2017.

U skrivenim ambijentima diljem Lijepe naše i ovog nas ljeta čekaju najpoznatiji dramski naslovi, opere i baleti. Provjerite što sve nude Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Kazalište Ulysses, Riječke ljetne noći, Histrioni i Ljetne noći Teatra Exit.

Izvedbene umjetnosti

“Čarobni brijeg” (ZKM): Skriveni mikrokozmos u metafori našeg svijeta

15.01.2016. Rajna RaczFoto: www.zekaem.hr

Zagrebačko kazalište mladih zatvorilo je 30. prosinca 2015. kalendarsku godinu predstavom “Čarobni brijeg” u režiji Janusza Kice po slavnom istoimenom romanu Thomasa Manna. Tako je 2015. godina završena sentimentalnom dijagnozom svijeta uoči Prvog svjetskog rata, svijeta u kojem nema mogućnosti pronalaska sigurnog utočišta od užasa koji dolazi. “Čarobni brijeg” Thomasa Manna jedan je od najvažnijih romana 20. stoljeća. To je studiozna analiza stanja duha i tijela u Europi u ozračju Prvog svjetskog rata. Mann prikazuje život u sanatoriju u švicarskim Alpama kao skriveni mikrokozmos gdje vrijeme ne protječe, gdje ljudi shrvani od bolesti i udaljeni od stvarnog svijeta preispituju moralne i idejne probleme građanskog društva s početka prošlog stoljeća. Bolest pojedinca metaforički se preslikava na bolest cijelog tadašnjeg društva.

Radnja “Čarobnog brijega” govori o dvadeset trogodišnjem perspektivnom, naivnom mladiću Hansu Castorpu (Adrian Pezdirc) koji odlazi u Švicarsku u trotjedni posjet rođaku Joachimu Ziemssenu (Frano Mašković) koji se nalazi u planinskom lječilištu za plućne bolesti. Castorp i Ziemssen predstavljaju kontrast, dva tipa ljudi. Ziemssen neprekidno broji dane do odlaska, željan je priključiti se stvarnom životu, izgara od želje za ratom i borbom za pravdu, dok se Castorp, koji i sam obolijeva, brzo privikava na izolirani, siguran, predvidljiv svijet sanatorija u kojem jedino što možeš raditi je razmišljati i učiti, te se tamo zadržava punih sedam godina, sve dok ga stvarnost okrutno ne iščupa i baci u ralje rata. Sanatorij je metafora za zatvoreni mikrosvijet, iluziju mogućnosti bijega od povijesne stvarnosti. “Čarobni brijeg” je mitsko romantično utočiste daleko od građanske kulture prijeratne Europe iz kojeg se malotko vraća u stvarni svijet.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

Janusz Kica vrlo je hrabro pristupio “Čarobnom brijegu”. Predstava je rađena po dramatizaciji Vere Sturm i Hermana Beila u prijevodu Lade Kaštelan koja je i dramaturginja predstave. Glavna je tema i misao vodilja u dramaturškom predlošku Beila i Sturm bijeg od života. Predstava polazi od donekle vedrog i optimističnog raspoloženja, postepeno se razvijajući u stanje posvemašnjeg sivila i emocionalne hladnoće. Glavnim likovima tlo izmiče pod nogama, oni nesvjesno padaju sve dublje i dublje u tminu zaraćenog svijeta.

Sedmogodišnju radnju romana Kica je uspio sabiti u trosatnu predstavu. Prikaz vremena oslanja se na dinamiku kretanja glumaca koji se neprestano izmjenjuju, ulaze i izlaze na scenu iz različitih pravaca, dovikuju se iz daljine, obilaze gledalište stvarajući i rušeći scenografiju. No, Kica je prolazak vremena pokazao na još jedan decentan način. Scenografija, koju potpisuje studio NUMEN i Ivana Jonke, vrlo je jednostavna. Glumci su smješteni na potpuno praznu pozornicu koju natkriva kružna konstrukcija, videozid na kojemu cijelo vrijeme gledamo snimke švicarskih Alpi. Na tim se snimkama mijenjaju godišnja doba i vremenske nepogode, no isto tako taj krug, koji nadvisuje glumce, na vrlo suptilan način dočarava mikrokozmos u kojem se oni nalaze.

Osim scenografije koja je veliki oslonac u stvaranju atmosfere, Kica je odlučio srušiti četvrti zid i postaviti predstavu bez klasične podjele na publiku i scenu. Glumci su okruženi publikom sa svih strana, kamo god da se okrenu netko ih promatra i nekome se obraćaju. Kica je tako osuvremenio predstavu stvorivši dojam da se prepuštanje životu, zapadanje u sivilo i pasivnost likova odvija u realnom vremenu. Tako je jednostavno i suptilno povezao naše vrijeme s tadašnjim te nam pokazao kako kritika tadašnjeg društva i danas može biti aktualna.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

Atmosfera predstave dodatno je podcrtana svjetlom Aleksandra Čavleka koji vjerno prati glavnu temu – bijeg od života i gubitak nade za boljim sutra – tako što toplije tonove i izmjene svjetla i sjene zamjenjuje snažnom neonskom svjetlošću koja zasljepljuje glumce. Za uspjeh ovog ambicioznog projekta zaslužna je i kostimografkinja Doris Kristić koja je s ovom predstavom obilježila 40 godina rada. Kostimi vjerno opisuju vrijeme i modu uoči Prvog svjetskog rata, ali ujedno i pomažu glumcima u kreiranju njihovih osobnosti podctavajući zavodljivost Femme Fatale, tugu i predanost gospođe Tous-les-deux, ili mladenačku naivnost i želju za boljim sutra Hansa Castorpa.

Kao u svim predstavama Janusza Kice, tako i u “Čarobnom brijegu” glazba igra veliku ulogu. Predstava započinje ulaznom pjesmom na njemačkom jeziku koju pjeva dio ženskog glumačkog ansambla, a završava izlaznom pjesmom Hansa Castorpa koji nije uspio pobjeći od rata. Kica je odlučio paraliziranost pojedinca, snažnu pasivnost koja nama vlada, potrebu za bijegom koja je snažnija od volje za stvarnim životom, odsutnost životnih emocija te opću poruku o stanju svijeta koji je na rubu dehumanizacije i rezignacije opisati glazbom Wolfganga Schmidtkea, lakim notama foxrota, ali i snažnim dramatičnim dionicama Wagnerovog Tannhäusera. Kica u svojim predstava snagu emocija izražava putem glazbe jer smatra da se neke stvari ne mogu izraziti dovoljno iskreno tjelesnim i verbalnim ekspresijama glumca.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

U književnoj teoriji postoji ideja o utjecaju Hansa Christiana Andersena na Mannov “Čarobni brijeg”, što je Kica odlučio iskoristiti implementiravši Andersenovu bajku Snježna kraljica u svoju predstave, u scenu sna glavnog junaka. Čarobni brijeg je roman koji svojom temom bijega od stvarnosti i relativizacijom vremena u mnogočemu podsjeća na bajke. Najsnažnija je poveznica upravo sa Snježnom kraljicom jer se predstava, kao i bajka, referira na gubitak ljudskosti i moralnih vrijednosti zbog hladnoće koja je zaledila ljudsko srce.

Također, oba djela problematiziraju prolazak vremena i povratak junaka u stvarni svijet kao drugačijih ljudi. Tako je Kai iz Snježne kraljice zapravo poistovjećen s Hansom Castorpom. Obojica bivaju zaleđeni u vremenu, izgubljeni među moralnim dilemama, potpuno sami na dalekom hladnom mjestu koje ne poznaje prostorne i vremenske granice te obojica izlaze iz tog mjesta kao odrasli ljudi, a ušli su kao djeca. Janusz Kica režirao je tu poveznicu na samom kraju predstave, utkavši pripovjedačke dionice koje pripadaju toj bajci, a uklapaju se kao svojevrsna poruka, pojašnjenje i zaključak “Čarobnog brijega”.

Budući da je sanatorij satkan od različitih lica, pojedinaca koji su preslabi za stvarni svijet, Kica na scenu dovodi iznimno veliki broj glumaca prikazujući likove koji postoje, ali ne žive. Adrian Pezdirc nosi cijelu predstavu od početka do kraja bez imalo glumačkih padova. On je zanimljivo pristupio svojem liku stvorivši naivnog, blesavog mladića koji je željan znanja i koji nas podsjeća na trubadurskog viteza tragača zalutalog u krivo vrijeme. Krešimir Mikić kojeg po prvi puta gledamo u ovakvom izdanju sjajan je kao erotikom opčinjen doktor Behrens.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

Dado Ćosić je ludi psihijatar dr. Korokowski, a Rene Medvešek glumi Settembrinija, intelektualca, prosvjetitelja, Castorpova vodiča koji je zaljubljen u ljude i čovječanstvo. Zanimljivo je da je svaki ulazak na scenu prosvjetitelja Settembrinija, koji je za Castorpa poput Vergilija iz Danteove Božanstvene komedije, popraćen paljenjem svjetla. Rakan Rushaidat utjelovljuje autodestruktivnog, izgubljenog mladića po imenu Napha. Ova tri lika, cinik Behrens, Settembrini i Napha, utjelovljuju debatni svijet u kojem je Castorp zapeo. Oni predstavljaju dileme, vagu gdje zapravo nitko ne može odlučiti jesu li gori oni koji vjeruju ili ne vjeruju u ljude.

Ovi su likovi ujedno i graditelji Mannova svijeta, zato i izgovaraju rečenice s emocionalnom težinom i unutarnjom motiviranošću, dok drugi dio ansambla njima kontrastira i čini se kao da samo recitativno govore stvarajući na određeni način ukalupljene likove. To ponajviše radi ženski kor koji čine Nataša Dorčić kao gospođa Stöhr, Anđela Ramljak kao gospođa Iltis, Hrvojka Begović kao Marusja, Dora Polić Vitez kao gospođa Kleefeld, Marija Šegvić kao gospođa Levi i Urša Raukar kao gospođa Tous les deux. Doris Šarić Kukuljica sjajna je kao dijabolična upraviteljica bolnice uz prepoznatljivu krilaticu „O moj bože“, dok Milica Manojlović tumači zaigranu patuljčicu Emerentiu. Cijeli je ženski kor vrlo dinamičan i zaigran, no to su samo kalupi likova koji tamo žive, o njima zapravo ništa ne znamo.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

Od ženskih uloga izdvaja se samo Castorpova muza, Snježna kraljica, starija Femme Fatale, gospođa Chauchat koju zavodljivo igra Lucija Šerbedžija. Njezinog drugog muža Peeperkorna glumi Sreten Mokrović koji se produžavanjem riječi, snažnim govorom i bahatim stavom izdvaja od duhova Sanatorija. Ostatak glumačkog ansambla čini jednokratni plesni partner i saksofonist Filip Ćika, Maro Martinović kao A. K. Ferge te Slaven Španović čiji je lik gospodina Albina potpuno suvišan.

“Čarobni brijeg” završava naglo i konačno. Hans Castorp iščupan je iz mikrokozmosa i vraćen u stvarni svijet. Iluzija o bijegu iz stvarnosti se raspada. Taj prelazak u rat Kica je napravio tako da likovi Castorpa naglo oblače u vojničko odijelo i bacaju u središte pozornice. On ostaje sam, u ruci drži preveliku pušku. Njegovo lice i dalje je lice naivnog preplašenog dječaka. Pjeva pjesmu na njemačkom jeziku. Čini se kao da njegova duša pogiba, ali ostaje otvoreno je li umrlo i njegovo tijelo. Zadnja slika predstave ujedno je i snažna metafora svijeta i to ne nekadašnjeg, već našeg u kojem će uvijek bjesnjeti rat, društva u kojem nikada nećemo moći pobjeći od ustaljenih normi iako im se svom snagom nastojimo oduprijeti.

Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(11 votes, average: 4.182 out of 5)

Komentari