novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

“Ćelava Leda” (ADU): Uspješan studentski spoj Krleže i Ionesca

Foto: facebook.com/adu.unizg
Vrijeme čitanja: 5 minute

„Ćelava Leda“ zanimljiva je predstava koja je 10. ožujka izvedena na pozornici Akademije dramske umjetnosti kao diplomski ispit iz glume 2. godine MA, a svoje daljnje izvedbe doživjela na novoj akademijskoj sceni  F22. Predstava je nastala pod mentorstvom profesora Željka Vukmirice i njegove asistentice Slavice Knežević, a kako već samo ime otkriva, radi se o kombinaciji „Ćelave pjevačice“ Eugenea Ionesca i „Lede“ Miroslava Krleže. Dramaturgiju potpisuju glumica Sara Stanić i dramaturginja Kristina Kegljen te ostali studenti glume – Pavle Vrkljan, Mitja Smiljanić, Dubravka Lelas, Hrvojka Begović te Domagoj Janković.

Kvadratnu pozornicu publika omeđuje s dvije susjedne strane čime se dobivaju donekle različite perspektive gledanja, ali i intimnija atmosfera tijekom izvedbe koja započinje razgovorom Olivera (Pavle Vrkljan) i Melite (Dubravka Lelas) u potpunome mraku. Njihova lica po prvi puta vidimo kada se pali šibica i ona iznova nestaju u mraku dok Oliver ne ustane i zapali lampicu. Takav efektan početak na sjajan način otvara ovo zaista zanimljivo kombiniranje dvaju klasika. Očito je da su oba teksta pomno iščitana te vješto upisana jedan u drugi jer sve replike teku spontano i prirodno.  Predstava počinje kao Krležina „Leda“, ali s vremenom u taj logički svijet prodire sve više apsurdnih elemenata iz „Ćelave pjevačice“ pa bi se moglo reći kako je riječ o Ledi koja kroz predstavu postaje sve više ćelava.

Foto: facebook.com/adu.unizg
Foto: facebook.com/adu.unizg

Vješto upisivanje „Ćelave pjevačice“ u  „Ledu“  može se uočiti već na samome početku, primjerice kada Aurel (Mitja Smiljanić) zvoni na vrata pa uslijedi niz replika o tome tko zvoni i zvoni li uopće, a i razgovor između Olivera i Melite sadržajno je izmijenjen tako da je riječ o raspravi između gospodina Smitha i gospođe Smith iz „Ćelave pjevačice“ koji vode poprilično nepovezanu diskusiju o jogurtu koji je „izvrstan za želudac, bubrege, slijepo crijevo i apoteozu“ te liječnicima koji bi trebali biti nalik kapetanu koji tone zajedno s brodom. Klanfar (Domagoj Janković) će se na pozornici pojaviti sa vatrogasnim šljemom u ruci te na engleskom nabrajati dane u tjednu objedinjujući tako elemente gospodina Smitha i vatrogasnog kapetana iz „Ćelave pjevačice“. Apsurdna rasprava o tome tko je koliko puta zvonio i tko je pred vratima također idealno pristaje u tekst Krležine „Lede“ jer na pomalo zabavan način prikazuje Melitino izbjegavanje Klanfara, odnosno Aurelovo izbjegavanje Klare (Sara Stanić) kada dobije pismo od Melite.

Krležina „Leda“ više je nego uspješno ostvarena na pozornici, a cijelome timu dramaturški je pošlo za rukom da joj Ionescova „Ćelava pjevačica“ nije teret već odlična nadogradnja jer apsurdnost pojedinih replika samo podcrtava Krležinu kritiku dekadentnog društva u kojem Melitino odbacivanje Klanfara, baš kao i manipulativno Aurelovo poigravanje Melitom dodatano dolazi do izražaja. Osim što je teatar apsurda formalno dobro isprepleten s „Ledom“, on i u sadržajnom smislu dolazi kao dobar komentar besmislenosti društvenih okolnosti u kojima su se likovi našli, tako „Ćelava pjevačica“ dobiva više prostora na kraju predstave kada se dramska logika u potpunosti ruši pa promatramo jednu eksperimentalnu basnu.

Foto: facebook.com/adu.unizg
Foto: facebook.com/adu.unizg

Tada se dokidaju smislene replike između likova koji se pojavljuju u kostimima različith životinja, što svakako dodatno sugerira odmak od salonskih likova u odijelima i večernjim haljinama. Zanimljiva i upečatljiva kostimografija zasluga je studentice Ane Bujak s Akademije dramske umjetnosti i Lorene Podolski s Tekstilno-tehnološkog fakulteta pod mentorstvom  doc. art. Irene Sušac i doc. art. Ivane Bakal. Treba svakako spomenuti i ambijent dviju drama koji je također uspješno spojen u jednostavan salonski prostor s nekoliko komada namještaja. Oblikovanjem  svjetla pozabavio se Elvis Butković pod mentorstvom doc. art. Denija Šesnića, a rezultat je primjerena salonska atmosfera.

„Ćelava Leda“ ne zazire od raznolikih scenskih postupaka pa je Aurelov portret Lede dočaran apstraktnom projekcijom na tamnoj zavjesi, a u predstavi se koristi i tehnika zamrzavanja pojedinih scena pa je stihomitijska dionica između likova prekinuta tako da gledatelji mogu lakše procesuirati viđeno, a istovremeno je pred nama tableau koji ocrtava odnos među likovima. Svakako treba pohvaliti i scenski pokret koji naročito dolazi do izražaja kada Oliver i Aurel pokretima ruku upravljaju Klarom koja doslovno postaje lutka u njihovim rukama, pa metaforika postaje vidljiva igra pred očima gledatelja. Izrazito je dojmljiva i scena seksa između Klare i Olivera koja se odvija tako da stol razgraničuje dva tijela koja se ritmično izmjenjuju tako da se u jednome trenu Oliver nalazi na stolu dok je  Klara ispod, da bi se u već u sljedećem trenu zamijenili. Takvo poigravanje raznovrsnim postupcima, baš kao i sama ideja kombiniranja dvaju klasika, ukazuje na izrazito postmodernističke karakteristike ove predstave koja ne parodira tradiciju koliku ju amalgamira, stvarajući od nje zanimljivi postmodernistički pastiš.

Pavle Vrkljan odlično se snašao u ulozi Olivera, posebice u spomenutoj sceni sa Sarom Stanić koja je na pozornici kvalitetno utjelovila lik Klare te su kroz suigru oboje uspješno prenijeli na publiku svu dubinu emocija koje ih razdiru. Mitja Smiljanić je također kvalitetno ušao u lik Aurela te je u dijalozima s Oliverom pokazao  da može uvjerljivo prikazati svoje unutrašnje razdore. Pokazao se dobrim i u monodramskom dijelu, u kojem je i Hrvojka Begović došla do izražaja, u ulozi Fanny čitajući tekst Krležine „Lede“, kada Aurel sa zakašnjenjem od svega nekoliko sekundi izvodi spomenute radnje te izgovara pročitani tekst.

Foto: facebook.com/adu.unizg
Foto: facebook.com/adu.unizg

Veleindustrijalca Klanfara na pozornici je s lakoćom izgradio Domagoj Janković prenoseći njegovo uzvišeno držanje, ali i nervozne rasprave s Melitom koju je također izvrsno utjelovila Dubravka Lelas, iskazavši se u svim segmentima svoje uloge. Naime, ne samo da je dobro iščitala Krležine didaskalije koje upućuju na njene enervirane replike i pokrete, već ih je vješto ostvarila na pozornici. Dobro joj je sjela i Krležina njemačka rečenica u kojoj hvali Lautréamonta, a i njeno pjevušenje u mondenom salonskom ambijentu bilo je izrazito dojmljivo.

Treba reći i da su svi glumci, osim što su s lakoćom kvalitetno oživjeli Krležine likove, jednako lako prema kraju predstave rušili njihovu logiku elementima teatra apsurda, kada su se uspješno uživjeli u likove različitih životinja. Tu iznova treba posebno pohvaliti Dubravku Lelas koja je svojim uvjerljivim kokodakanjem izazvala mnoštvo smijeha kod publike.

Studenti su „Ćelavom Ledom“ uspjeli na pozornici oživjeti djela dvojice istinski velikih dramatičara, povezati hrvatsku i francusku dramsku tradiciju, ali isto tako prikazati popriličnu količinu talenta i vještine u glumačkom umijeću. Možda najvažnije od svega, uspjeli su umiriti one koji strahuju za budućnost hrvatskog kazališta. Preostaje nam nadati se da će mladi ljudi koji su sudjelovali u „Ćelavoj Ledi“ biti prepoznati i uspjeti ostvariti što više svog potencijala.

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari