Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Intervju

Craig Dyer (The Underground Youth): “Na koncertu želim energiju, pokidane žice i tuču”

08.03.2018. Valentina SertićFoto: Screenshot iz spota za pjesmu "Amerika"

WolfBad Squad 21. ožujka dovodi The Underground Youth u Močvaru da još jednom rastope zidove tog kluba svojim teškim, atmosferičnim zvukom. Na koncertu će nam predstaviti posljednji, sedmi album “What Kind Of Dystopian Hellhole Is This?”.

“Mladost podzemlja protiv vladajuće klase”

The Underground Youth je projekt Craiga Dyera koji ove godine puni 10. godinu. Ostali članovi benda su vizualna umjetnica i dizajnerica Olya Dyer, Max James i Leonard Kaage. Oni su gotovo neprekidno na turneji te su tako, barem u Europi, stvorili poprilično veliku bazu fanova. Povodom njihova povratka u Hrvatsku pričali smo s Dyerom o preseljenju u Berlin, ranim radovima i načinima na koje se koncerti i glazba prožimaju s filmom.

The Underground Youth je dobro poznat ekipi iz Močvare, a naši novinari pisali su samo najbolje o vašim koncertima tamo, ali ovo je jedan od prvih intervjua s tobom na hrvatskom pa ćemo se, s tim na umu, vratiti osnovama. Možeš li nam reći kako i gdje je sve počelo?

Godine 2008. na sjeverozapadu Engleske, počeo sam snimati te jednostavne lo-fi pjesme u svojoj sobi s nekom vrlo jeftinom, temeljnom opremom za snimanje. Stvarno nisam imao pojma što radim.

Poeziju si počeo pisati već sa 16 ili 17 godina. Što se dogodilo s tim ranim radovima?

Neke su se pretvorile u najranije pjesme The Underground Youtha, a nalaze se na albumima “Morally Barren”, “Voltage”, pa čak i “Mademoiselle”. Ostale još uvijek postoje na stranicama mojih bilježnica, izgubljene ili zaboravljene negdje, pretpostavljam.

Što je izraz “underground youth” označavao kada si ga prvi put upotrijebio u pjesmi istog naslova, a što predstavlja sada?

Ideja izgrađena oko distopijske budućnosti u kojoj se mlada populacija, osobito oni koji sudjeluju u “underground” pokretu, borila za revoluciju. Mladost podzemlja protiv vladajuće klase. Ili nešto slično… Danas je vjerojatno relevantnija nego što je bila kada sam je smislio.

Da moraš sažeti opis svoga života u dvije riječi, bi li te dvije ušle u uži izbor?

Nikada me nisu pitali da opišem svoj život u dvije riječi. Bojim se da je to preteško čak i razmotriti.

Poznato je da si veliki filmofil. Mislim da sam i sama otkrila tvoju glazbu tijekom perioda života u kojem sam gledala sve filmove Anne Karine i bila pomalo opsjednuta njome. Vjerujem da si se u film zaljubio puno prije nego što si počeo stvarati glazbu, jesam li u pravu?

Kada sam bio mlađi, film je bio moja kreativna ljubav. Proučavao sam filmove i učio o kinematografiji (osobito francuskom novom valu i novom njemačkom filmu) i nadao se da ću raditi u tom području. U nekom je trenutku glazba preuzela to mjesto, ali uvijek sam te dvije umjetničke forme smatrao vrlo bliskima. Moja je glazba pod ogromnim utjecajem filmova i vjerujem da to pjesmama The Underground Youtha daje sinematski osjećaj.

Sjećaš li se kako je počela ljubav prema filmu? Koji je prvi film koji si htio gledati uvijek iznova?

Koliko se sjećam, Taksist je bio okidač za moju ljubav prema filmu. On je poslužio kao prolaz. Nakon njega ništa nisam gledao na isti način.

Koji je bio prvi koncert koji je slično djelovao na tebe?

To je teže, jer nisam išao na previše koncerata kada sam bio mlađi. Pretpostavljam da je koncert Brian Jonestown Massacrea bio jedan od prvih s kojih sam otišao razmišljajući o osnivanju benda.

Mislim da koncerti imaju vlastitu dramaturgiju, sličnu onoj filmskoj. Koji su parametri dobrog koncerta prema tebi?

Slažem se. Trebao bi biti predstava. Znaš, ne idem na koncerte gledati kako netko izvodi glazbu identično kao na albumu. Mogao bi ostati kod kuće i slušati njega. Želim vidjeti pravi performans, energiju, pokidane žice i tuče. Što god. Trebalo bi biti uzbudljivo.

Kako bi ocijenio svoje koncerte u Hrvatskoj dosad?

Odlično smo se proveli oba puta! Dobar prostor i ljudi, odlična ekipa… Nema ništa lošije od koncerta na kojemu sviraš i ne osjetiš energiju niti strast publike pred sobom. To nikad nije bio problem u Hrvatskoj.

Sada, moram te pitati što je inspiriralo preseljenje u Berlin i ima li to ikakve veze s Nebom iznad Berlina (Der Himmel über Berlin)?

Bila je to kombinacija razloga zapravo.. Kao što sam spomenuo, volim filmsku povijest grada i glazbu. Htjeli smo promjenu i Berlin se činio savršenima za nas u ovom trenutku.

Planiraš li se i dalje seliti? Koje su prednosti i mane takvog života za tebe?

Nikada ne bih planirao tako daleko unaprijed. Idemo na turneju i onda ćemo napraviti novi album. To je najdalje što imam isplanirano.

Kakav je tvoj odnos s Engleskom izdaleka?

Ne nedostaje mi uopće. Sve to oko Brexita i političke besmislice… Gledajući iz daljine, vidiš to iz drugačijeg kuta. Zapravo, ići ćemo na turneju po Ujedinjenom Kraljevstvu u svibnju, bit će lijepo vidjeti obitelj i prijatelje i uživati u nekim određenim elementima britanske kuhinje koje ne možete naći drugdje. Ali to je sve što mi zapravo nedostaje.

A kakav je odnos sa ženama s naslovnica albuma The Underground Youtha?  Postoji li zanimljiva priča negdje iza toga?

Umjetnica iza velikog broja njih je Lorena Sequeyro, meksička fotografkinja koja se nalazi na nekima od njih. Druge su prijateljice, poznanice, i Anna Karina, očito.

Koliko su ti općenito važne naslovnice albuma? Koja ti je najdraža naslovnica bilo kojeg albuma ikad?

Za mene su one vrlo važne, sve je to dio paketa, potpunog umjetničkog djela. Najdraža ikad? Teško je izabrati samo jednu, ali reći ću naslovnica albuma “Horses” od Patti Smith koju je snimio Robert Mapplethorpe.

Na kraju, jeste li uspjeli razgledati Hrvatsku tijekom vaših posjeta? Kakvi su vaši dojmovi?

Nažalost, oba prethodna puta posjeti su bili kratki. Nadajmo se da će ovoga puta biti više vremena da ostavi dojam na nas.

Kakvim ljudima se nadaš u publici na dan koncerta?

Bilo tko i svi koji jesu ili nisu zainteresirani za ono što mi radimo. Što više to bolje!

Izvorni tekst intervjua

The crowd from Mochvara knows you well and journalists from Ziher.hr wrote a lot about your concerts there, but this interview is probably the first one, or one of the first ones, people in Croatia will have a chance to read. With that in mind, we’ll go back to bases. Can you tell us how and where it all started?

2008, the North West of England, I started recording these simple lo-fi tracks in my bedroom with some really cheap, basic recording equipment. Really, I had no idea what I was doing.

You started writing poetry when you were 16 or 17. What happened to the poems that were written at that early age?

Some were turned into The Underground Youth’s earliest songs, featuring on “Morally Barren”, “Voltage” and even “Mademoisell”. Others still exist in the pages of my notebooks, lost or forgotten somewhere I guess.

What did the expression “underground youth” stood for when you first came up with the eponymous poem and what does it represent now?

The idea centred around a dystopian future in which the youth population, particularly those taking part in an “underground” movement, were fighting for the cause of revolution. The underground youth versus the ruling class. Or something like that… It’s probably more relevant today than it was when I thought it up.

If you had to narrow the description of your life down to two words, would these two make the cut?

Describing my life in two words is something I’ve never been asked to do before. I’m afraid it’s something far too hard to even consider.

It gets around that you’re a big filmophile. (I think I actually discovered your music during a period of my life ruled by a strong Anna Karina obsession.) I believe you fell in love with the cinema long before you started creating music, am I right?

When I was younger my creative love was cinema. I studied film (particularly the French New Wave and New German Cinema) and aspired to work in the field. At some stage music took over from that, but I’ve always found the connection between the two art forms close. My music is hugely inspired by cinema and I think in return it gives The Underground Youth’s songs a cinematic feel.

Do you remember how it started? What was the first movie you wanted to watch over and over?

Going way back it was probably “Taxi Driver” that really kick started my love of film. It acted as a gateway, I didn’t watch anything the same after that.

What was the first concert that gave you a similar feeling?

That’s harder, I didn’t attend many concerts when I was younger. I guess the Brian Jonestown Massacre was one of the first shows I walked away from thinking “I’d love to start a band”.

I think concerts have a dramaturgy of their own, similar to that of a movie. What are the parameters of a good concert according to you?

I agree. It should be a show. You know, I don’t go to a concert to watch music being played exactly as it is on the record. I could stay home and listen to the record. For me I want to see a real performance, energy, broken strings and fights. Whatever. It should be exciting.

How would you rate your concerts in Croatia so far?

We’ve had a great time previously! Nice venue and people, great crowd.. There’s nothing worse than playing a show and feeling no energy and passion coming back from the audience. Well, that’s never been a problem in Croatia.

Now, I have to ask what inspired you to move to Berlin and did it have anything to do with Der Himmel über Berlin?

A combination of reasons really.. As I mentioned I love the cinematic history of the city and also the music. We just wanted a change and Berlin is perfect for us right now.

Do you plan to keep on moving? What are the pros and cons to that way of life for you?

I would never plan that far ahead. We’re going on tour and then we’ll make a new record.. That’s about as far as I’ll plan.

How is your relationship with England from afar?

I don’t miss it. All this Brexit and political nonsense. It gives you a different perception, watching from afar. We’ll be touring the UK in May actually, it will be nice to see family and friends and enjoy certain elements of British cuisine you can’t find elsewhere. But that’s all I miss really.

And what is the relationship with the women form the Underground Youth’s album covers? Is there an interesting story there somewhere?

The artist behind a number of them is Lorena Sequeyro, she’s a Mexican photographer who features on a few covers. Others are friends, acquaintances and Anna Karina, obviously.

How relevant are the album covers today in general? What is your all-time favourite album cover, by any band?

For me it’s very important, it’s all part of the package, a complete work of art. An all-time favourite? It’s hard to pick just one but I’ll go with Robert Mapplethorpe’s cover for Patti Smith’s “Horses”.

Finally, did you get to see more of Croatia during your visits here? What are your impressions?

Unfortunately, both of our previous visits have been short and fleeting. Hopefully this time it will have longer to make an impression on us!

What kind of people would you like to have in front you at the day of the concert?

Anyone and everyone who may or may not be interested in what we do.. The more the merrier!

(Visited 175 times, 1 visits today)

Komentari