„Jada Jada” (Klinika Denisa Kataneca): Brod pun vode, dobre robe!

„Jada Jada” lansirana je u naš mali scenmir kao prvi album preporođene Klinike Denisa Kataneca. No nazvati ga prvencem ili debijem mogu samo uz zdravu dozu ironije. Tim se pojmovima može trgovati; duhovnim nasljeđem Denisa Kataneca ne. Ovaj je album vrhunac desetogodišnje priče i najbolji uvod u njezin nastavak. Jedan za anale.

S bendom smo razgovarali krajem pretprošle godine (intervju), nedugo nakon njihova okupljanja. Otada im se pridružila interventna Eleonora Hill na violini i vokalu (v. Prijateljstvo II). Kuštrava pobraća na D&B-ju i elegantni Jeff Buckley lookalike na električnoj gitari dvije su godine marljivo ispunjavali pred njih tada postavljen zadatak – bili su predani bendu.

Uzevši u obzir da neki od njih nisu mogli nemati drugih bendova i života osim kliničkog, nije im bilo lako. „Jada Jada” kruna je te zlatne petine Denisova stvaralaštva. Članovi Klinike srasli su, ali bend ipak nosi Denisovo ime i on je njegov sine qua non. Smatram da će tek idući album otkriti puni potencijal ostalih članova.

„Jada Jada” naći će novu publiku i vjerojatno će postati važna postaja svih pobožnih pratitelja kantautorske scene, ali mit o Katanecu morat će se pripovijedati od početka, ako se pripovijedati bude znalo. Ako nećemo mi, drveće će, cvijeće će, rode će.

Otvorite Bandcamp. Prolistajte njegovu pjesmaricu, a ja ću poraditi na ovoj recenziji. Polako, nigdje nam se ne žuri.

Gdje slušati „Jada Jadu”?

Namjera da o albumu pišem kao da ga prvi put čujem trebala je neslavno propasti u samom startu. Štoviše, kad sam vidjela popis pjesama kao da sam vidjela njihovu setlistu. S umjerenom sigurnošću rekla bih da je i redoslijed pjesama jednak onom s koncerta u Attacku. Pomislila sam sebi, izgovorila, otipkala i rukama drugima sažela: ništa novo za stare fanove.

A onda sam album preslušala nekoliko puta: jednom u kafiću, jednom na obali rijeke, jednom u vlaku, jednom za stolom, jednom u krevetu. Svugdje mi je bio dobar, ali moja je preporuka da ga slušate na otvorenom. Slušajte ovaj album gledajući u druge ljude. I kad naučite pjesme, pjevajte ih pred drugima. Ne zatvarajte se u sobe. Sjednite na balkon, nagnite se kroz prozor, udahnite s četvorkom.

Zvuk ovog albuma zvuk je Klinike uživo. Kopija koja u svom kontekstu caruje. Njezina je najveća vrijednost u tome što stane u džep i što se njome lako stvori petlja u kojoj sve ima veze s njom.

Kako čitati „Jada Jadu”?

Gitaristički uvod u Zvijezde, prvi singl i pjesma koja otvara album jasno govori da je riječ o rock albumu. Krene vam noga, krene za njom i ostatak tijela. Nikada dosta glazbe na koju možemo plesati, vikati i plakati. Ova pjesma je sve to. Također, to je pjesma koju bi Ivan Ščapec i Denis trebali jednom prilikom izvesti zajedno. Ima jaku Seine vibru. Ona nosi stihove koji se na albumu ponavljaju više puta:

I slom

I stav.

U ključu tih riječi možemo pokušati shvatiti pjesničku silu koja stoji iza albuma, ali ja se ne bih zadržavala na njima. Po mom skromnom mišljenju, Denis je najbolji kad se othrva svojim bjesovima i pođe tražiti istinu.

Pjesma Grlilice oprimjeruje ono što pokušavam reći. Ona je i moj kandidat za evergreen. U skicama za ovu recenziju najviše sam pisala o njoj. Od renesansnog uvoda i surf trenutaka u pripjevu pa sve do vokalno-gitarističke igre gospodina Norca na kraju, ova pjesma pokazuje kvalitete vječne melodije. Vjerujem da je ni Petar Hektorović ne bi zaboravio zapisati u „Ribanju i ribarskom prigovaranju”.

Možda sam blesava, ali vidim Denisa u bijelom kako sa svojim Martinom i zborom iza sebe, à la J. R. August, pjeva ovo na nečijem vjenčanju. Možda sam blesava, ali samo možda. Zamislite.

„Zašto se ne zabavljaš?!”

Prva prava doza poslovičnog jada i sestre bijede dolazi na trećoj pjesmi. Radi se o triptihu Digresija na Zeku II. Prvi dio je žestoka proklamacija da neće i ne može biti bolje, da je ranije spomenuti loop sloma i stava konstanta. Drugi je pak varijacija na temu s puno šećera. Ukratko: Sve u svoje vrijeme, ali ako ti se sviđam, hajde, dođi, poljubi me, sad.

Meni je najdraži treći koja vas uhvati u tom nekom slatkom smijuljenju, pomalo nespremne na rijeku punu trupla zeka. „Zašto se ne zabavljaš!?” je THE rečenica koju ćete htjeti vikati iz svog imaginarnog kabrioleta. Na krila tog zanosa penje se Patkica čije ćete stihove lako i rado pjevati. Nije pjesma koja se bori za puno pozornosti i možda neće dobiti najviše ljubavi, ali voljet će je i veliki i mali.

„Svaka od boja sam ja(da jada)”

Jedno od iznenađenja koje donosi „Jada Jada” je najstarija pjesma na albumu, Pejotl. Ta je pjesma rasla i rasla, ali nije se puno promijenila. Ipak, ovo je njezina najbolja verzija. Kako album odmiče postaje mi sve jasnija velika uloga Branimira Norca u njegovom stvaranju. Možda je vrijeme da se usred članka predomislim o nekim stvarima s početka.

U ovom dijelu albuma otkriva mi se još jedan ključ u kojem se može čitati Denisa Kataneca, onaj mornarski. Huka je također jedna ranije objavljena pjesma, preobučena mornarska balada, odnosno pjesma koja je to mogla biti da se nije nasukala u gradu. Malo kasnije Mala snaga II još će nas jednom vratiti na mornarske teme. Najbolja poezija je iz vode.

Između te dvije pjesme nalazi se još jedna pjesma iz 2017. koja se, za razliku od Pejotla, dosta izmijenila od svog nastanka. Tu je ritam sekcija napravila odličan posao. Završni pad V. S. najbrža je pjesma na albumu. Osim toga ima dobar novovalni, da ne kažem Azrin štih uz koji se itekako da plesati.

Ahoy!

Balans/Crv oslanja se na već spomenuti motiv sloma, a Mala snaga II na motiv vode, odnosno broda. Mala snaga II proslavila se još prošle godine u Tvornici. Nastala je kao nastavak priče na Malu snagu riječkog benda Marinada. Podnaslov koji bih joj prišila je “pjesma galijota”.

Dok je slušam, vidim Charltona Hestona i okovane veslače. Spoj Klinike Denisa Kataneca sa zborom zvuči kao logičan idući korak. Kapilare strše iz albuma slično kao i Patkica. Dječja je to pjesma kojoj se na koncertu svi raduju. Mala doza sreće pred kraj u molu: Prijateljstvo II. Najduža je to pjesma na albumu, svojevrsni outro, i to dobro zamišljen. Njezin zaplet s vijugom zadržat će je dugo na setlistama.

♦   ♦   ♦

Na kraju preslušavanje „Jada Jade” nije uspon ili spust, već put do otvorenog mora i ponora koje je ono samo oblikovalo. Malo je toga lijepo i opasno kao otvoreno more; bez brodova, bez otoka, puno nepreglednog ničeg. Malo je toga lijepo. Oko ljepote slama se cijela priča. Tko je na ovom albumu traži, naći će je.

Yada yada yada

Prije odjave rekla bih još dvije-tri o Denisovom pjevanju, jer ga ne možemo zaobići. Sviđalo vam se ili ne, ne možete ga ignorirati. Na njemu se lome koplja. Po meni je Denis vrhunski izvođač. Nijednu riječ ne baca u vjetar i nijedna ne pada, a da ne proizvede zvuk. Da slažem top listu najboljih hrvatskih pjevača, Denis bi bio negdje blizu Doris Dragović.

Da, to je kompliment. Nije džaba Rolling Stones stavio Dylana ispred Mercuryja i Planta na svom popisu najboljih. Nisam od popisa, ali u taj je uloženo puno truda i ide mi na ruku. Iako se možemo složiti da je sve stvar ukusa, dopustite da se nadam da i “naša struka” u nečemu smije imati zadnju riječ.

Želje i pozdravi za drugi album Klinike Denisa Kataneca:

1. Htjela bih da Denis pjeva sa zborom.
2. Pozdravljam svu živad koja će se na njemu obući u protagoniste.

(Svoje želje i pozdrave napišite u komentare pa ćemo ih dodati.)