Dokukutak: Suze su znak slabosti (“Dragon Girls”, I.Westmeier)
Drachenmädchen (Dragon Girls) dokumentarni je film nastao u njemačkoj produkciji i djelo je redatelja Inigoa Westmeiera. Dokumentarac prati tri protagonistkinje, kineske djevojke koje pohađaju školu Shaolin Tagou zajedno s još 30tak tisuća drugih učenika. Škola se nalazi odmah pored Šaolinskog hrama, mjesta na kojem je rođen Kung Fu prije otprilike 1500 godina. Primarna je svrha ravnatelja škole i trenera koji tamo rade da učenike nauče borilačkim vještinama, dok je ostala edukacija važna, ali sekundarna.
Tri djevojke rođene su i odrasle u siromašnim provincijama i obiteljima te školu pohađaju zato da “jednoga dana imaju budućnost”. Treninzi počinju u 5:40 ujutro, a završavaju tek predvečer. Svi učenici, i muški i ženski, žive u školi i rijetko viđaju svoje roditelje. Slabost se ne tolerira, a suze koje su simbol slabosti skoro su tabuizirana tema. Princip je škole prvo “slomiti” pridošlice, a zatim im usaditi nove vrijednosti. Ravnatelju škole redatelj često jukstapozira jednog od glavnih redovnika u Šaolinskom hramu. Naizgled obojica govore o Kung Fuu, no njihov je pristup životu drukčiji. Za redovnika je Kung Fu način života usko povezan s Budizmom i prije svega je stanje uma, dok je za ravnatelja naglasak na disciplini i pravilima za koje smatra da oblikuju pojedinca. Nije važno na koji će to način postići, ako je rezultat zadovoljavajući.
Taj bi se način suprotstavljanja mišljenja mogao protumačiti kao redateljeva suptilna kritika industrijalizacije životne filozofije. Kung Fu je upravo to, životna filozofija, nešto u što se uloži puno truda i energije, a škole kao što su Shaolin Tagou od svojih učenika žele napraviti savršene proizvode, idealnu kombinaciju borilačkih vještina i svjetonazora za kojom je potražnja visoka. Zato ravnatelj škole može sa sigurnošću reći da će njegovi učenici “imati vrlo dobre opcije u daljnjem životu i bit će vrlo traženi.”
Dokumentarac stavlja gledatelja u moralnu dilemu. Očito je da učenici žive teškim životima. Protagonistkinje kažu da su ponekad jako umorne i žale za izgubljenim djetinjstvom, mnogi učenici imaju ožiljke i prijelome koje su zadobili na treninzima, rijetko viđaju svoju obitelj i podložni su strogoj disciplini. Slobodan dan im je nedjelja, a i tad imaju nastavu i treniraju. Ipak, mnogi od njih dolaze iz siromašnih obitelji i njihova je jedina šansa za obrazovanjem upravo u Shaolin Tagou koji prima sve koji se prijave. Iako se iz naše perspektive ovakav način odgoja djece čini okrutnim, njihovi bi roditelji možda bi za nas i našu djecu mislili da smo razmaženi i lijeni, a ako nas netko napadne, nećemo se znati pošteno obraniti.
Kina je, prije svega, zemlja drastičnih razlika, visoko razvijena urbana područja u kontrastu su ruralnim predjelima Kine koji se čine kao da su ispali iz nekog prošlog stoljeća. Nemoguće nam je staviti se u poziciju ljudi koji žive tamo, a ipak, nemoguće je ne osjetiti žaljenje prema djeci koja su podložna takvom strogom i restriktivnom načinu obrazovanja i života. No, te osjećaje zasigurno će zasijeniti divljenje prema djevojkama koje priča prati jer svaka od njih ima svoje aspiracije i želje, od osvajanja prvog mjesta na natjecanju do putovanja svijetom, te se na kraju gledatelj nađe u poziciji navijača koji navija za njih u nadi da će sretno završiti školovanje nakon kojeg će krenuti u bolji život.
Dragon Girls u potpunosti možete pogledati na Vimeo linku.
