Istaknuto
22.04.2018.

Iza imena Tyger Lamb stoji zagrebačka četvorka čiji je prvijenac "Born Into This" na putu. Album još nije vani, no mnoga vrata već su im otvorena. Upoznajte se s njima dok su još polu-anonimni i nepoznati, prije koncerta 3. svibnja u Vintage Industrial Baru.

13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

Film

Fantastoide: Vraćanje u budućnost (“Turbo Kid”, F. Simard, A. i Y-K. Whissell)

06.11.2015. Dinko Štimacfoto: screenshot

This is the future, this is the year 1997“ – pripovjedačevo otvaranje kanadsko-novozelandskog filma Turbo Kid (François Simard, Anouk Whissell, Yoann-Karl Whissell) priprema za ulazak u filmski svijet over the top postapokalipse iz očišta onoga što popularna kultura posljednje dekade marljivo gradi kao suvremenu predodžbu „osamdesetih“. Futuristička odjeća, audio kazete i prva osobna računala samo su neki od artefakata koji se izvlače iz kulturnopovijesne riznice i upućuju u muzeje nostalgije. Turbo Kid jedan je od tih muzeja. Auditivno i vizualno predočuje djetinjstvo osamdesetih godina prošloga stoljeća u kojem je sve bilo šareno, napredno i ekscesno, a u svojem projektu u širem kulturnom polju nipošto nije usamljen. Onako kako će Kavinsky glazbom reproducirati zlatnu eru Testarossa i sintesajzera, Jonatan Söderström i Dennis Wedin igrom Hotline Miami (2012) u svijet računalne zabave vratiti minimalizam pionira u polju, a David Sandberg i njegov Kung Fury (2015) pružiti dekadentnu kompilaciju žanrovskih filmskih ekscesa osamdesetih – Turbo Kid će korištenjem ikonografije jedne prošle dekade evocirati fascinaciju i preokupaciju onime što je bilo, tj. uspostaviti tugaljivu žudnju za vraćanjem.

foto: screenshot

foto: screenshot

Postapokaliptični fabularni okvir ovdje omogućuje efikasnu konstrukciju žaljenja za prošlošću – svijet je nekoć bio pun potencijala – a onda je degradirao u dosadu, predvidljivost i smrt na globalnoj razini. Naslovni Kid (Munro Chambers) provodi svoje dane skupljajući po atomskoj pustari beskorisne tričarije prošlosti – kemijske olovke, bižuteriju i slično – i kod lokalnih ih trgovaca trampi za vodu. Rutinu mu prekine pronalaženje prijateljskog ženskog androida Apple (Laurence Leboeuf). Konstruirana da ljudima čini društvo, Apple se nametne Kidu i uzurpira zatvoreni sustav njegovog skloništa. Isprva nepovjerljiv, Kid ipak podlegne njezinoj dobroćudnoj upornosti i napušteni mladić/dječarac i robot u propalom pejzažu začnu mjehurić zaigrane idile. Igla koja dokine sapuničastu sreću glavni je negativac filma Zeus. Glumac Michael Ironside u lik je Zeusa udahnuo onu autokratsku ludost znanu još iz njegove podudarne trideset i dvije godine ranije uloge u znanstvenofantastičnom filmu Spacehunter: Adventures in the Forbidden Zone (Lamont Johnson, 1983). Dok je u Spacehunteru Ironside glumio kiborga Overdoga koji proždire mlade žene u potrazi za njihovom životnom energijom u Turbo Kidu njegov će lik Zeusa biti android maskiran u čovjeka i unekoliko će opet proždirati ljude – zato što iz njih destilira teško dobavljivu vodu. Isprva nemoćan da se suprotstavi tiraninu, Kid će u pustari slučajno pronaći ozbiljenje svojih dječačkih snova – polumagičnu opremu Turbo Ridera. Nakon što se opremi, Kid postane Turbo i uputi se u borbu za potlačene.

foto: screenshot

foto: screenshot

Iako film sustavno, dakle, gradi jednu infantilnu fabularnu konstrukciju, tj. predpubertetsku, zato što izostaju čak i elementi seksualno-romantičnog, prikaz nasilja obiman je, barokan i posve razularen. Nasilje je ultranasilje, blisko, većinom oči u oči – likovi si međusobno kasape udove, bodu se, vade si crijeva, dižu jedni druge u zrak. Valja ipak upozoriti da je ovaj festival nasilja u Turbo Kidu ipak uspješno infantiliziran. Nasilje je toliko pretjerano i groteskno da ne zastrašuje već doprinosi daljnjoj konstrukciji dječačkih fantazija o ratu i krvoproliću.

foto: screenshot

foto: screenshot

Pretjeranost ovoga filma nije posve podudarna s onom ranije spomenutog kratkog filma Kung Fury zato što je Turbo Kid uspješniji u stvaranju onog inherentno svojeg – ne samo ironijskim odmakom od filmskog postupka dekade na koju se referira, već i odmakom koji omogućuje uspješno tugovanje. Bižuterija koju Kid skuplja u svojem skloništu funkcionira kao prustovski keksići – vraća u fantaziju prošlosti, ali nema nikakve uloge u izgradnji budućnosti. U konačnici, ovako bi se moglo opisati i Turbo Kid u cjelini – bit će to jedan zabavan, elegantan i vješto snimljen audiovizualni izlet u prošlost – ali od njega se duša ipak neće pošteno najesti.

(Visited 112 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 4.500 out of 5)

Komentari