Istaknuto
13.01.2017.

2016. godina proslavila se brojnim novim serijama i novim sezonama već etabliranih serija, no neke su se ipak uspjele provući ispod radara medija i gledatelja.

12.01.2017.

U službi koncerta s Kensington Limom u Vinylu opsežno smo preokrenuli teme i temice s veselim Augustama. Gordana i Ivana otkrile su nam što trenutno slušaju, što ih sekira, kako napreduje snimanje novog albuma i što nam sve Auguste pripremaju za budućnost.

Intervju

Ziherov glazbeni lonac – The Black Room: “Željeli smo napraviti zvuk sličan onomu na kojem smo odrasli”

20.10.2015. Filip Kušter

Iako sviraju još od srednje škole, riječki bend The Black Room počeo je svirati u trenutnoj postavi u ljeto 2014. godine. Kod njih je vrlo važna stvar da sviraju čvrsti rock n’ roll i beskompromisni su što se tiče utjecaja na njihov rad. Bend čine Jakov Katalinić (vokal i gitara), Leo Ventin (gitara), Miljen Sirotić (bass) i Ivan Ritoša (bubnjevi).

Prvi puta sam na njihovoj gaži bio u veljači ove godine, kada su nastupali prije benda Baden-Badea i već nakon nešto više od pola godine rada uspjeli su skrenuti pozornost na sebe. Dosta toga se promijenilo i u proteklih osam mjeseci pa je intervju bio logični korak da vidimo što dečki imaju u planu. Riječka scena specifična je sama po sebi pa je vrijeme da ovaj mladi bend predstavi sebe, svoj prvi EP (kojeg možete besplatno preuzeti na njihovoj bandcamp stranici), sljedeće koncerte i prokomentira općenito situaciju u glazbenom svijetu te kako se oni vide u svemu tome.

Foto: facebook.com/TheBlackRoom

Foto: facebook.com/TheBlackRoom

Što vas je odvelo u rock vode? Možete li spomenuti neke utjecaje zbog kojih svirate ovakvu vrstu glazbe?

Jakov: Sva četvorica slušamo različitu vrstu muzike. Glupo je govoriti neke utjecaje nekim određenim redom jer smo slušali sve od rocka 60-ih pa sve do današnje glazbe. Tako da ne postoji neki određeni bend ili bendovi koji su ključni za naš rad. Ritoša je slušao punk i svirao u Diskurzu, Leo je kao klinac slušao svašta, a ja sam također slušao nešto sasvim različito od njih pa je sve na kraju ispalo da sviramo ovo što čujete danas.

Nedavno je izašao vaš prvi materijal, odnosno EP. Jeste li zadovoljni snimljenim? Predstavite ga ukratko.

Ivan: EP se sastoji od četiri pjesme. Prva koju smo izbacili biti će i singl na albumu koji će izaći nešto kasnije. Ovaj EP je kao neki teaser materijal za ono što ćemo raditi dalje. Same pjesme su, kada sam ja došao, većim dijelom bile spremne, a samim konačnim formiranjem benda konačno smo ih snimili kako spada i sada imamo EP kao konačni produkt s kojim smo zadovoljni.

Jakov: Savršeno smo zadovoljni, nije moglo bolje ispasti. Mi ustvari već imamo cijeli album gotov, odnosno 12 pjesama, ali nema smisla sve izbaciti odjednom jer će to potonuti u internetu. Odlučili smo prvo izdati taj EP od četiri pjesme, vidjeti kakve su reakcije ljudi, a onda ćemo naknadno napraviti aranžman za cijeli album. Tehnički smo sami snimali album. Bojan Bajić iz Diskurza nam je to snimao, a bubanj smo radili u G.I.S. studiju kod Mateja Zeca (op.a gitarist Let3). Kod njega je to bilo bolje snimiti jer nismo našli nekog producenta koji bi nam odgovarao, a općenito nam se nije svidjela produkcija bendova što imamo po Rijeci. Diskurz je izdao nedavno novi album i takav način produkcije nam se sviđao te mislim da je zbog toga svega ispalo savršeno.

Ljudi vaše tekstove/melodije doživljavaju kao „mračne“, pomalo teške, depresivne. Imate li za sebe dojam da ste takvi?

Ivan: U glazbi možda čak i ima toga, ali to je više neki štih noir koji daje našu notu svemu tome. Ne bih baš rekao da se radi o depresiji, ali definitivno po tekstu i melodijama imamo neki profinjeni dark motiv. A što se tiče privatnosti, još se nitko nije pokušao ubiti (smijeh).

Pitao sam za utjecaje, a tko su vam trenutni (glazbeni) uzori? Ponajviše mislim na koga se od bendova ili kantautora dobro ugledati pa nekako krenuti tim putem, s obzirom da se u vašem slučaju radi o mladom i široj publici nepoznatom bendu.

Leo: Putin!

Ivan: Teško je to reći. Mijenja se s vremena na vrijeme. Moj osobni glazbeni uzor koji mi je blizak, uvijek će se ticati mojeg instrumenta. Kasnije neki općenito bendovski uzori mi nisu bili uzori nego više kao utjecaji.

Jakov: Po meni je nekako ono što smo počeli raditi na albumu  sve ono što smo slušali kao mlađi. Ne toliko elektronike koliko je sada ima. Više smo željeli napraviti zvuk na kojem smo odrasli – četvero ljudi u garaži s gitarom, bubnjom  i basom. Sam album nismo snimili uživo, nismo imali te mogućnosti, ali smo ga pokušali napraviti da što više zvuči live. Nismo htjeli da je to nekako izmanipulirano, a puštali smo i greške koje su se dogodile da se nađu tako snimljene jer će tako cijeli materijal zvučati što je više moguće sirovo.

Koliko vam se teško bilo probiti i izdati EP? Koliko truda, proba i sviranja koncerata stoji iza toga?

Jakov: Ima puno toga što stoji iza jednog takvog konačnog materijala. Čak nas nije toliko mučilo napraviti pjesme, koliki je problem plasirat to van, među ljude. Pjesme su općenito nastajale jako brzo, pjesma po probi nastane bez problema. Svako od nas još ima svoje poslove sa strane, ali usprkos tome, probe su dosta česte, ali kao glavni problem uvijek se isticao izbacivanje materijala među određenu publiku. Sada mislim da smo našli neku liniju po kojoj ćemo to raditi i vidjet ćemo kojom će brzinom to ići.

Što mislite o riječkoj glazbenoj sceni i kako komentirate stanje općenito na području Hrvatske? Koliko je teško probiti se kao mladom bendu uz spoznaju da postoji barem još desetak bendova koji žele proboj među publikom?

Jakov: Rijeka je po meni uvijek bila dosta zatvorena. Pogotovo prema domaćim bendova. Pojava benda iz Rijeke uvijek Riječanima pobudi dozu sumnje „Aha, riječka rock scena…“. Publika će za koncert uvijek biti više zainteresirana kada dođe netko izvana, nego za nešto naše.

Ivan: To je često one million dollar question. Internet u današnje vrijeme igra najveću ulogu jer je sve na njemu. S druge strane ako nemaš dovoljno dobar produkt, nema veze što si na internetu. A kako se probiti, iskreno, nemam pojma. Mi smo u tom procesu pa kad završimo ćemo ti reći. Mislim da je vrijeme što se tiče diskografskih kuća i vezanja za neku od njih totalna prošlost i da je to gotovo. Postoji ta neka hiper-promocija i eskpresni rad u garaži, a ako na prvu-drugu nemaš slušanje, teško da će proći. Jedino što možeš kao bend biti uporan, ali s druge strane ako to radiš iz dobrih razloga, to ne bi trebao biti toliki problem.

Izdajete pjesmu po pjesmu s EP-a preko YouTubea. Kakve su reakcije za do sada izdane pjesme? Prije par dana održali ste koncert u Ilirskoj Bistrici.

Jakov: Za sada dosta dobro. Ali opet, teško je dobiti neki osjećaj prema tome sve dok ne odsviraš te pjesme pred ljudima.  A što se tiče koncerta u Bistrici, Slovenci su super.

Ivan: Koncert u Sloveniji je prošao jako dobro. Pohvalio bih i organizatore koji su nas lijepo ugostili, klub je bio ispunjen, a bio je i vrlo dobar feedback publike. Uvijek je super vidjeti  ljude da se kreću, da nisu „mrtvi“, da vidimo kako ono što sviramo zanima ljude i na neki ih način pokreće.

Leo: Čudno je dok te gledaju ljudi s nekakvom distancom i pogledom „Koji ste sad vi?“. U Sloveniji nije bio takav slučaj.

Kada i gdje će biti sljedeći nastupi?

Leo: Prvi sljedeći nastup biti će 29. listopada u Palachu. To će ujedno biti i promocija EP-a.

Ivan: Sviramo sami, u organizaciji studentske udruge Riff. Pošto sviramo solo, potrudit ćemo se da to bude na nekoj višoj razini od nekog običnog klupskog koncerta.

Foto: facebook.com/TheBlackRoom

Foto: facebook.com/TheBlackRoom

Koja je za vas razlika sviranja u rodnom gradu i negdje drugdje? Gdje se osjećate bolje prihvaćenima?

Leo: Bilo je do sada u Rijeci, ali po iskustvu iz Slovenije, ni vani nije loše.

Ivan: U Zagrebu je znalo biti zeznuto, ali tome se može pripisati to da materijal nije bio vani. Ljudi nisu mogli povezati lice benda za nešto konkretno. Ovo što smo svirali u Rijeci, bili su dosta dobri koncerti, a neki su bili i rasprodani što nam je dosta značilo. Neke pjesme s EP-ja što smo izbacili tek su par dana dostupne slušateljima pa daljnje reakcije tek očekujemo.

Jakov: Da se vratim na nedavni koncert u Bistrici, tamo je zaista bilo sjajno. Ekipa je bila super, a kako je to malo mjesto, iznenadilo me koliko je ljudi došlo. Možda baš i zbog toga što nema puno događaja je došlo toliko ljudi.

 S obzirom da ste mladi bend, koji su kratkoročni, a koji dugoročni planovi?

Jakov: Kratkoročno je promocija EP-a i odraditi koncert u Palachu i probati ga promovirati koliko god se to može. Imamo kontakte za svirati izvan Hrvatske, ali glupo je o tome pričati sve dok se ne realizira. Što se tiče dugoročnih, to je svakako izbacivanje cijelog albuma. Nećemo dugo čekati na to, možda dva – tri mjeseca. Tako ćemo posebno i za njega raditi dodatnu promociju

Koliko brzo nastaju pjesme i imate li možda sistem po kojem nastaju pjesme u kojem pitate sami sebe „Hoće li se drugima (publici) ovo sviđati?”

Ivan: Ne. U tom slučaju bi definitivno svirali nešto drugo. Pjesme koje smo napravili, odnosno cijeli album je bio dosta sebičan, naš, na njemu smo ispucali rock n’ roll. Za neke daljnje stvari imamo par jammova koje smo radili i nekako će sve biti pametnije i sofisticiranije.

Jakov: Možda ćemo koristiti više instrumenata osim gitare, bubnja i basa. Ubacit ćemo više toga, a i došlo je do interesa za druge stvari nakon ovog albuma, koji je baš ono što smo slušali dok smo bili mlađi. Klasični rock n’ roll. Dalje, tko zna, možda će se naći i ponešto elektronike.

Što mislite o koncertnoj ponudi u Hrvatskoj? Što se tiče hrvatskih, a i stranih bendova.

Ivan: Što se tiče toga, ja kužim da će netko doći popit’ pivo na Prljavo kazalište ili Hladno pivo, ali ne kužim  kako će netko to glazbeno doći gledati. Ne želim u ovom slučaju „prljati“ nikoga, ali ako pogledamo hrvatsku mainstream scenu, a onda svjetsku scenu, mi smo ledeno doba. Mi općenito kaskamo za ostatkom svijeta pet do deset godina. Hrvatska klupska scena ima dobrih bendova za nabrojat na prste. A neki bendovi koji prođu u sklopu turneje kroz Hrvatsku, npr. Eagles of Death metal koji će biti uskoro, prošle godine je bio TR/ST koji je po Americi rasturio elektro scenu, Melvinsi su bili nedavno – ima ih, ali za veliki dio hrvatske publike je to vrlo opskurno.

Jakov: Čak je i problem za hrvatsku scenu što su određeni promotori nedovoljno zainteresirani. Ne shvaćaju da su se ljudi potrudili napraviti glazbu i onda ti takav bend predstave na način koji nije interesantan publici.

Leo: Radije će (promotori) uzeti dvije klape i s njima ići po feštama.

Možemo očekivati uskoro vaš prvi spot? U kojoj je fazi kod vas taj segment glazbene umjetnosti?  

Ivan: Po meni je Red Fang užasno dobru spiku napravio sa svojim spotovima. Iako su stoner metal bend, imaju spotove koji su fora i smiješni su. Mislim da su općenito spotovi jako bitni jer daju vizualnu sliku onoga što čuješ. Spot je neka vrsta arta za sebe, vizualizacija muzike.

Jakov: Za spot ćemo ciljati da cijeli materijal ima koncept. Drugačije se ne bi to nama sviđalo, a htjeli bi da cijeli spot ima neku težinu i dušu.

Ivan:  Financijski je jeftinije ubaciti snimku sa koncerta, ali mi smo rekli „Okej, to nam je zadnja opcija, ako baš budemo morali“. Inače, uvijek ćemo težiti nečemu što će predstavljati naš vizualni identitet. Isto tako se dogodilo s ovom fotkom koja je izašla uz EP. Za nju su zaslužni Dora Bilandžić i Mia Ventin.

Poruka za kraj?

The Black Room: Dođite u Palach 29. listopada na sat vremena dobre mjuze!

Komentari