Izvještaj: The Black Room prodrmali Palach i pokazali da su ime na koje treba računati
U četvrtak je, 29. listopada, u riječkom Omladinskom kulturnom centru Palach svoj prvi samostalni koncert održao mladi riječki bend The Black Room. Kao rijetko koga tko prvi put samostalno nastupa, dečke je dočekao vrlo ugodni popunjeni Palach, a sve je rezultiralo više no korektnim jednosatnim nastupom na obostrano zadovoljstvo benda i publike.
Četveročlani sastav koji čine Jakov Katalinić (vokal i gitara), Leo Ventin (gitara), Miljen Sirotić (bass) i Ivan Ritoša (bubnjevi) nedavno je izbacio svoj prvi EP na kojem su se smjestile četiri pjesme koje smo jučer imali priliku čuti uživo uz još sedam drugih pjesama za koje se možemo samo nadati kako će uskoro doživjeti neko studijsko izdanje. Svoj su koncert otvorili instrumentalnim Introm kojim su odmah naznačili da nas očekuje samo ozbiljan autorski rock’n’roll, a ne nekakve polupopularne obrade koje bi vjerojatno bile i poznatije publici. Uslijedile su Found Here i Show Is Calling, življe pjesme prožete jakim gitarskim i bass dionicama koje u svojem zvuku sadrže i zanimljivu dozu bluesa (slično zvuku koji čujete dok, lišeni znanja o monotoniji benda uživo, preslušavate studijske uratke The Black Keysa), ali i psihodelije.
Prva pjesma s netom objavljenog EP-a koju su odsvirali u Palachu bila je Dead Queen Rulling. U njoj se čuju utjecaji uvijek inspirativnih Queens of The Stone Agea, a dominiraju jaki riffovi ukomponirani u ne pretjerano nabrijanu melodiju koja ostavlja prostor za dominaciju zanimljivih, prilično mračnih stihova. Odsvirali su zatim Viper Room, a onda i After Hours, pjesmu kojom dominira garage rock zvuk i vrlo catchy refren (I’m all out of love, I’m all out of love, out of feelings; I’m all out of love, I’m all out of love, can you feel it?). Još uvijek neobjavljena In Lines bila je uvertira za trenutno najpoznatije pjesme benda, Modern Times i Closer. Closer je bez daljnjeg potencijalno hitoidna pjesma, a slobodno se može nazvati i centralnom pjesmom EP-a, ali i jučerašnjeg koncerta. Dio je publike već znao stihove, dio se tijekom njenog izvođenja napokon rasplesao (posebno jedna djevojka i jedan dečko u pozadini koji su imali čak i vlastitu koreografiju), a ako je jučer i bilo onih skeptičnih u vezi The Black Rooma, vjerojatno ih je upravo Closer uvjerila da na ovaj riječki bend treba itekako računati.
Tears, Drums and Kisses bila je posljednja koju su odsvirali u regularnom dijelu koncerta nakon kojega su se, na izričito inzistiranje publike, vratili na bis i odsvirali još Heaven i Riptide. The Black Roomu se na temelju jučerašnjeg nastupa ne može prigovoriti ništa posebno. Zvuče uigrano, „pokupili“ su najbolje od najboljih i interpretirali to na svoj način. Ako ovako nastave i ako publika i struka to budu znale prepoznati, što je na kraju krajeva i ključno za probitak na današnjoj sceni, pred The Black Roomom je izrazito svijetla budućnost. OKC Palach bi možda mogao malo poraditi na razglasu jer ne znam koliko ljudi voli pištanje, ali ni to nije nešto što je bacilo sjenu na jučerašnju večer. Sinoć smo vidjeli i čuli kako zvuči rock’n’roll kad se s njima barata autorski i selektivno i kada je, osim što je naveden kao žanr, proveden i u praksu. Nadajmo se samo da to nije bilo sve i da nam The Black Room sprema još puno noviteta i zanimljivosti. Ako je tako, izuzetno im se veselimo.
