Graffiti na Gradele & Ziher predstavljaju – Sarme: “Značenje graffita nalazim u unutarnjem zadovoljstvu naslikanim”

Odbrojavanje do Graffiti na Gradele 2016. može započeti! Svake srijede predstavit ćemo jednog graffiti/street art umjetnika koji će na ovogodišnjem, petom izdanju festivala crtati u Bolu na Braču, a poneku srijedu pridružit ćemo im i po jedno glazbeno ime te na taj način sve do lipnja najavljivati ovogodišnje aktere GNG-a. Prošle srijede predstavili smo Cheza, a danas je red na Sarme.

Ako Sarme krčka sarme upola dobro kao što se njegova djela krčkaju u limenkama spreja, onda slobodno i meni možete izgrabiti jednu porciju. Šetajući Zagrebom, zasigurno ste vidjeli neke njegove radove kojima je začinio kvartovske fasade ili željezničke vagone. Ostavljajući svoj identitet, Sarme ističe dinamiku i raznolikost urbanog prostora. Nažalost, svoj tajni recept za stvaranje ovakvih majstorija nije nam mogao odati, ali ipak nam je odlučio reći barem neke zanimljivosti.

Sudjeluješ li prvi put na Graffiti na Gradele?

Jok. Na GNG-u sam od prve godine, dok nas je crtalo svega nekoliko na jednom zidu.

Koji su razlozi tvog ponovnog sudjelovanja na festivalu?

Pa jedan od glavnih razloga je taj što me Marko Boko uopće pozvao da sudjelujem. Osim toga, tu su prvenstveno ljudi s kojima uživam provoditi tih nekoliko dana na prekrasnom Bolu, tu nestaju svi problemi i brige, par dana se kupamo u moru, pržimo na suncu, crtamo zid i bogme se jako dobro provodimo.

Kako je došlo do tvog sudjelovanja na GNG?

Budući da je Boko i sam prije crtao graffite, tako sam ga i upoznao. Frend od frenda s kojim sam se na kraju skompao i tu je došao i poziv za sudjelovanje na prvom GNG-u davne 2012.

Što misliš o takvom tipu festivala?

Nije da inače sudjelujem na previše festivala takvog tipa, ali mislim da je to odlično prvenstveno iz razloga jer se na takvim festivalima obično sretneš s ljudima koje ne vidiš baš često, koji se bave istim (ili sličnim) stvarima kao i ti, upoznaješ nove ljude iz različitih gradova ili dijelova regije, uvijek je pozitivna atmosfera i uvijek se napravi nešto dobro.

Što od svog rada planiraš prikazati na festivalu?

Iskreno, još ne znam ni sam, a i sumnjam da ću išta okvirno znati tamo negdje do sredine srpnja… Do tada ima još par mjeseci i u mojoj glavi se može svašta dogoditi.

Što te privuklo crtanju graffita? Što pomisliš kada se sjetiš svog prvog graffita?

Crtanju graffita privuklo me društvo kojim sam bio okružen krajem osnovne i početkom srednje škole. Svi su tada „tegali“ i „crtali“ pa sam se i ja na kraju tim odlučio početi baviti. Kad razmišljam o svom prvom graffitu, sjetim se blata po kojem sam gackao tih nekoliko sati uz prugu, sjetim se užasne boli u kažiprstu, ali i sjetim se kako sam svima tu večer u nekom klubu pokazivao sliku s nekog mobitela koji je imao najjadniju kameru svemira gdje se nije ništa vidjelo, ali ja sam znao da je to to.

Kako je nastalo tvoje umjetničko ime?

Mislim da se samo ime može povezati s nastankom istog. Bio je to period božićnih praznika te sam nakon obilnog ručka (znamo šta se jelo) zasjeo za stol i nekoliko sati ispisivao „tegove“ i radio skice. Privukla su me slova i samo značenje i tu je sve krenulo.

Pretpostavljam da prije nego što graffit ugleda svjetlo dana nastane skica. Možeš li nam ukratko, iz svog iskustva, opisati proces nastanka jednog graffita?

U suštini, i ne baš. Jako rijetko crtam sa skicom, obično sve iz glave prenosim na zid. Prije sam naravno crtao sa skicama, ali graffit na zidu nikada nije izgledao isto kao na papiru zbog toga što bih našao barem četiri stvari koje mi se ne sviđaju od perioda nastanka skice do perioda kada bi išao istu prenijeti na zid. Makar je u tom procesu znalo proći i samo nekoliko sati.

Što čini dobar graffit? Je li to stvar umjetničke slobode ili ipak postoje neka mjerila?

Mislim da je to stvar umjetničke slobode. Dobar graffit može biti napravljen i s pola najobičnijeg crnog autolaka, a može i sa 65 profesionalnih sprejeva za crtanje graffita za koje ti treba mnogo više sredstava. Svatko preferira nešto drugo i svakom se može sviđati nešto što će ovom drugom biti smiješno, blago rečeno.

Gdje se nalaze tvoji najbolji graffiti?

Uglavnom Zagreb. Nisam crtao previše po ostalim gradovima ili državama, ali to bi mi bilo izuzetno drago.

Graffite možemo često vidjeti na vrlo nepristupačnim mjestima. Jesi li se ikada ozlijedio dok si crtao?

Kucam od stol, nisam! Svaka čast ljudima koji se penju po krovovima, vise s užeta ili se penju jedan po drugome kako bi dosegnuli to nepristupačno mjesto. Nažalost, nisam taj. Barem za sada.

Misliš li da su obični natpisi išarani po fasadama jedan od razloga zbog kojeg  postoji negativno mišljenje o street artu i graffitima?

Pa sigurno jesu jedan od razloga. Budimo realni, i da je sve prekrasno i neizšarano i da se crtaju samo prekrasni murali samo na legalnim mjestima, opet bi se našli oni koji bi konstantno gunđali i kojima bi to smetalo. Ako ništa, javili bi se Zeleni ili netko sličan kako se zagađuje okoliš i prosvjedovalo bi se protiv nas na Markovu trgu.

Što je zapravo funkcija graffita? Predstavlja li „samo“ umjetničko djelo ili se tu može skrivati i dublje značenje? Koja je funkcija tvojih radova?

Funkcija graffita? Pa to je po meni što učestalije ispisivanje vlastitog imena na što više različitih mjesta. Nekada stvari ostaju samo na tome, ali sigurno ima i onih graffita s dubljim značenjem. Funkcija mojih radova je unutarnje zadovoljstvo koje nastaje tog dana nakon što provedem nekoliko sati pred zidom. Ne znam kako ostali percipiraju stvari koje napravim, ali ja sam još uvijek ostao na ovom svome. Ispisivanje vlastitog imena. Gdje će me graffiti odvesti, u kojem smjeru i hoće li ikada imati neko dublje značenje, to još nažalost ne mogu reći.

S obzirom na to da graffiti često nastaju i na neodobrenim mjestima, jesi li ikada imao problema u tom pogledu?

Opet kucam od stol, nisam imao nikada nekih prevelikih problema u tom pogledu vrijedno spomena.

Kakva je po tebi street art i graffiti scena u Hrvatskoj?

Iskreno, dosta lošija nego unazad 5 ili 10 godina kada je scena bila na vrhuncu. Mislim da se ne crta toliko koliko se crtalo onda, manje ljudi je u cijeloj priči, a i po stvarima koje se rade vidi se da je trud taj koji izostaje iz cijele priče. A bez truda i upornog rada uvijek možeš biti netko prosječan. Ali također smatram da ima jako dobrih i kvalitetnih crtača koji napreduju iz dana u dan i čije je radove gušt gledati.

Misliš li da je hrvatska street art i graffiti scena fokusirana isključivo na Zagreb?

Ne znam iskreno što točno mislite pod „hrvatska street art i graffiti scena“ ali smatram da veći udio kolača odlazi na Zagreb. Makar recimo Rijeka ima odličnih stvari i kvalitetnih crtača koji su itekako vrijedni spomena, nekada je tu bio i Split ali je dole sve malo zaspalo (ae…), i Osijek sa čijom scenom ustvari nikada nisam bio previše upoznat, ali dalo se zaključiti po tome što bi vidio po društvenim mrežama i u časopisima.

Koliko se uopće promiče takav način izražavanja u Hrvatskoj?

Iskreno, nisam baš primijetio pretjerano promicanje ovakvog načinja izražavanja i mislim da ljudima nije previše stalo do toga. Kada se pogleda Zagreb konkretno, postoji jedan službeni legalni zid, tzv. „hall of fame“ koji se nalazi na zagrebačkom rotoru, što je smiješno za jednu europsku metropolu.

Misliš li da se mediji dovoljno bave umjetnošću ili je ona još uvijek u sjeni klasičnih umjetnosti?

Mislim da je ovaj oblik umjetnosti (graffiti) još uvijek u sjeni klasičnih umjetnosti, no smatram da tako treba i ostati. Graffiti su nastali na ulici (točnije, na vlaku) i mislim da im je tamo i mjesto. Naravno, netko od toga živi, netko je svoje stvari s ulice prenio na platna, printeve, slike, i protiv toga nemam apsoultno ništa (i sam se trudim napraviti i pokrenuti nešto slično), dok, s druge strane, ne može i ne želi svatko to napraviti. U redu je kad se tu i tamo nešto spomene u medijima, ali ne treba graffiti umjetnost dizati u nebesa i gurati u svaki medij. A i znamo svi da većina ljudi ne podržava takav oblik izražavanja, pogotovo na našim prostorima.

Pridonosi li razvoj nezavisnih portala popularizaciji graffita i street arta?

Apsolutno da. Možda malo i previše…

Koliko ti je važan feedback publike?

Ovisi o kojoj publici je riječ. Od onih pojedinaca koji jesu dio graffiti scene (a njih ima jako malo), mišljenje i kritiku, naravno, uvijek objeručke prihvaćam. Njihovo mišljenje uvažavam jer žive to, jer razumiju problematiku, jer su se našli u istim problemima kao i ja, dok s druge strane, kritiku od bilo koga tko nije u toj cijeloj priči, blago rečeno ignoriram na lijep način. Osim ako nije lova u pitanju. Onda ću napraviti šta se od mene traži i prepraviti nešto što se osobi koja plaća ne sviđa. 😉

Imaju li street art i graffiti scena dobru budućnost u Hrvatskoj?

Stvari sve više ukazuju na to da ima, no vidjet ćemo kako će sve to disati.

Možemo li uskoro očekivati neku tvoju izložbu?

Možete. Ujedno i moja prva izložba ikada u sklopu GNG izložbe u Sivoj galeriji 9. travnja. Nadam se da se vidimo! 😉

Sarmea možete pratiti na Instagramu.