Istaknuto
23.08.2017.

Riječka četvorka Silk Milk definirana je kao instrumental progressive funk rock bend, sviraju autorske skladbe i u tome uživaju. Ozbiljni su što se tiče pristupa stvaranju glazbe, no u tome uvijek nađu mjesta za zabavu. Dok pripremaju debitantski EP, upoznajte ih malo bolje u intervjuu.

20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

Intervju

Dorotea Rácz: “Usuditi se realizirati snove imperativ je uspjeha”

20.02.2017. Veronika RagužFoto: Marko Pletikosa

Dorotea Rácz dobitnica je tridesetak međunarodnih nagrada, uključujući Grand Prize na Međunarodnom natjecanju „Casarza Ligure“, prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju „Antionio Janigro“ za mlade violončeliste i drugu nagradu na AFAF International Concerto Competition. Sa sedamnaest godina primljena je na prestižni Peabody Conservatory pri JHU u Baltimoreu u SAD-u, a potom pohađa doktorski studij na Catholic University of America. Nastupala je diljem Europe i SAD-a, na prestižnim pozornicama Mozarteuma (Salzburg), Konzerthausa (Klagenfurt), Millenium Stagea (Kennedy Center) , Weill Recital Halla (Carnegie Hall)… U duu Rácz-Samogray svira od 2011. Prvi nastup na međunarodnoj sceni održali su 2011. na PagArt Festivalu, a sljedeće godine i na američkoj sceni u Carnegie Hallu. Osnivačica je Audeamusa – međunarodnog festivala klasične glazbe, koji se ove godine održava od 20. do 25. veljače u Zagrebu, u Muzeju Mimara i Centru za kulturu Maksimir.

Po čemu se Audeamus festival razlikuje od drugih glazbenih festivala?

Kada smo Dmitry i ja počeli razmišljati o osnivanju vlastitog festivala klasične glazbe, znali smo da ćemo morati biti hrabri i odvažni te se usuditi upustiti u jednu novu avanturu. Festival smo nazvali Audeamus, što znači upravo to, „Usudimo se!“

Željeli smo stvoriti glazbenu platformu na kojoj ćemo moći slobodno birati što ćemo izvoditi, kakav ćemo imati odnos s publikom i ostalim glazbenicima. Festival Audeamus zamišljen je kao glazbeni tjedan tijekom kojeg se hrvatskoj publici predstavljaju premijere mladih hrvatskih skladatelja, rijetko izvođena djela komorne glazbe dvadesetog stoljeća te neka od standardnih djela klasične komorne glazbe. Ali svake godine ideja Audeamus festivala prolazi kroz transformaciju. Mi želimo pratiti naš moto i usuditi se rasti i mijenjati te pokušati realizirati nove ideje. Zato bi se moglo reći da se Audeamus festival zasniva na ideji odvažnosti i inovacije.

Kako sam ja odrasla u Zagrebu, a svoje sam više akademsko obrazovanje stekla u SAD-u, uvijek sam se osjećala kao da živim u dva svijeta. Imam jak osjećaj pripadanja zagrebačkoj glazbenoj sceni, no mnoge moje ideje i stavovi o budućnosti klasične glazbe formirane su u inozemstvu jer tamo živim. Tako se rodila ideja da pokrenem festival klasične glazbe koji će se odvijati na oba kontinenta te omogućiti prekooceansku razmjenu ideja, talenta i mladenačke energije.

Na neki način, festivalom Audeamus željela sam premostiti jaz koji sam osjećala u sebi i doista podijeliti sa zagrebačkom publikom neke ideje o koncertima klasične glazbe koje sam usvojila s američke scene. Isto tako, željela sam upoznati američku publiku s dugom i bogatom tradicijom hrvatske glazbe. Prvi festival Audeamus organizirali smo u studenom 2015. u Zagrebu. Zatim smo drugu inačicu festivala posvetili promociji hrvatske glazbe u Washingtonu D.C. nizom koncerata nazvanih „Sto godina hrvatske klasične glazbe“.

Druga i jednako važna misija festivala Audeamus je promovirati glazbu mladih i talentiranih skladatelja. Također želimo educirati mladu publiku i potaknuti ih da slušaju i zavole novu glazbu. Mislim da je jako važno odgojiti nove generacije ljubitelja klasične glazbe. Velika je predrasuda da je suvremena klasična glazba namijenjena samo malom krugu ljudi koji imaju specifičan ukus i akademsko glazbeno znanje. Želimo pokazati da to nije tako.

dorotea racz

Foto: Marko Vrdoljak

Na koju glazbu naglasak stavljate ove godine i zašto?

Ove godine odlučili smo se isključivo posvetiti glazbi iz Sjeverne i Južne Amerike. Ta glazba se vrlo rijetko izvodi u Hrvatskoj, osim glazbe uvijek popularnog Astora Piazzolle kojega nismo ni mi izostavili. Željeli smo doista naglasiti raznolikost i polistilizam koji utjelovljuju američku umjetničku scenu. Odlučili smo se posvetiti samo glazbi skladanoj nakon Drugog svjetskog rata pa do danas predstavljajući glazbeni kolaž ideja i pravaca koji su nicali u Americi u drugoj polovici 20. stoljeća. Publici ćemo približiti cijeli spektar stilova, od minimalizma, spektralizma, neoklasicizma, njujorškog apstraktnog ekspresionizma do novih trendova glazbe današnjice. Radi se o vrlo zanimljivom i uzbudljivom programu i jako me veseli što ćemo većinu ovih doista sjajnih djela i skladatelja izvesti po prvi put u Zagrebu. Sva djela na programu doista su posebna, a svako od njih oslikava jedinstveni auditivni svijet pojedinog skladatelja, tako da se ni u jednom trenutku koncerta neće osjetiti monotonija.

Koje izvođače ćemo imati priliku čuti?

Ove godine imamo dobru grupu izvođača, svi smo mladi i imamo slične ideje o glazbi. S gotovo svim izvođačima sam već prije surađivala. Moj suprug Dmitry i ja vrlo često sviramo s talijanskom flautisticom Ginevrom Petrucci i bjeloruskim klarinetistom Glebom Kanasevićem. Zajedno nastupamo kao ansambl Accendo i nedavno smo snimili prvi album s glazbom američkom skladatelja Roberta Muczynskog za nizozemsku kuću Brilliant Classics. Upoznali smo se tijekom studija na sveučilištu Peabody u Baltimoreu i nastavili smo našu suradnju. S gitaristom Makom Grgićem išla sam u Glazbeno učilište Elly Bašić, a zanimljivo je da je i on nastavio svoje obrazovanje u SAD-u. S udaraljkašicom Kajom Farszky nisam još imala priliku surađivati, no oduševila me njezina predanost izvedbenoj umjetnosti i znala sam da će se sjajno uklopiti u naš glazbeni koncept.

Dio ste Dua Rácz-Samogray. Kako je on nastao?

Zapravo sve je počelo kad sam ispekla palačinke i donijela ih na proslavu kod naše profesorice komorne glazbe. Dmitry i ja smo oboje pohađali sveučilište Peabody i često smo se susretali, no tek nakon što je probao moje palačinke, počeli smo se družiti i svirati zajedno. Prije dvije godine smo se vjenčali tako da naš duo dobro funkcionira na osobnom i poslovnom nivou.

dorotea racz

Foto: Marko Pletikosa

Gdje je Vaš duo dosad nastupao?

Budući da jedva čekamo ljeto i dolazak u Hrvatsku, nastupamo na raznim festivalima i kulturnim manifestacijama uzduž naše obale: Pag, Rovinj, Brač, Korčula, Ploče, Kaštela… Prošlog lipnja bili smo na turneji po Južnoj Americi gdje smo održali deset koncerata u Peruu, Čileu, Argentini i Urugvaju. Čak smo svirali na najjužnijem gradu na svijetu, u Punta Arenas, tijekom ljetnog solsticija kada je tamo bio najkraći dan u godini. Unatoč zimskoj hladnoći, ljudi su bili izuzetno topli, a koncert jako dobro posjećen! Nastupamo naravno u SAD-u, a ovo se ljeto spremamo u Kinu. Koncerti nam omogućuju da zajedno putujemo i vidimo svijet, što je još ljepše zato što nismo smo glazbeni već i životni suputnici.

Po Vašem mišljenju, jesu li koncerti klasične glazbe posjećeniji u inozemstvu nego u Hrvatskoj?

To je teško pitanje! Naravno, sve ovisi o nizu faktora poput sredine, medijske popraćenosti koncerta, popularnosti izvođača. Mislim da se je pravo pitanje kolika je danas posjećenost koncerata klasične glazbe. Naime, samo najveće zvijezde mogu rasprodati koncerte, a to onda znači da mali broj umjetnika dobiva i najveći broj prilika. Posebno pritom mislim na solističke nastupe s orkestrima.

Danas se od mladih umjetnika očekuje da u velikoj mjeri sami preuzmu brigu o vlastitoj karijeri, da aktivno traže svoj put i svoje mjesto na glazbenoj sceni. To je puno rada za koji nas akademije ne pripremaju. Najčešće nije dovoljno samo svakodnevno vježbati. Sve više glazbenika postaju vlastiti menadžeri koji se bave organizacijom i promocijom svojih koncerata. To je veliki posao koji zahtijeva puno truda i vremena, no često je presudan za uspjeh.

Smatrate li da mladi glazbenici u Hrvatskoj dobivaju dovoljno prilika?

Kao što sam već spomenula, mislim da mladi glazbenici moraju aktivno raditi na svojoj karijeri. Ja sam u Ameriku otišla sa sedamnaest godina, tako da je većina mojih nastupa u inozemstvu. Ipak svake godine pokušavam održati nekoliko koncerata u Hrvatskoj i većinom ih sama dogovaram. U Hrvatskoj imamo puno sjajnih i vrlo kvalitetnih glazbenika, ali malo je prilika za solističke nastupe. Zato mislim da se mladi sami moraju upustiti u nove projekte i zajedničkim snagama aktivno sudjelovati u kulturi i organizacijskom procesu.

Komentari