Istaknuto
22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

21.03.2017.

1. travnja u Glazbeni lonac dolazi Lika Kolorado, i to u akustičnom izdanju. Ili barem tako tvrdi ekipa iz Lonca.

Intervju

Portman: “DA” čaši rizlinga i ugodnom razgovoru na verandi

24.09.2016. Valentina SertićFoto: Marko Prole

Portman je instrumentalni trojac i ponos grada Našica još od davne 2004. godine. Njihovu diskografiju čini „demo 2006“, nekoliko singlova, dvije himne Ferragosto Festivala te dva albuma. Debitantsko izdanje „Pereskesije“ izdali su 2009. godine za američki label Lady Records (Sarasota, Florida), dok je posljednji album „The Man Who Carries A Light“ izašao 2013. za domaći label Klub Dostava Zvuka. Nakon puno eksperimentiranja i nekoliko promjena u postavi, koju danas čine Davor Kavicki (gitara) Ivan Kukuljević (bubnjevi) i Slaven Jedvaj (bas), bend je našao prepoznatljiv stil u instrumentalnom rocku kombinirajući razne žanrove. Razgovarali smo s njima uoči turneje s Hesperian Death Horseom koja započinje koncertom u zagrebačkom Klubu 30. rujna, a uključuje još osam koncerata u Sloveniji, Ukrajini, Češkoj, Njemačkoj, Poljskoj i Mađarskoj.

U Slavoniji imate svoj mali kult, znaju vas u Zagrebu i na obali, ali ovo je prva prilika da se predstavite Ziherovoj publici. Što im želite reći o sebi?

Dobar dan, ljubim ruke. Nema se tu što puno za reći, osim… Evo, sad sam zaboravio. Željeli bismo reći NE društvenom životu koji se odvija u okvirima kao što su roba, trgovina, lisnica, profit, jeftine žene i popularna glazba. Želimo reći DA čaši rizlinga i ugodnom razgovoru na verandi, a vani u noći vjetar u krošnji lipe, mjesečina i zvjezdana tišina.

Kako se okupila sadašnja postava?

Kroz bend je do sada procirkuliralo dosta ljudi. Nepotrebno je nabrajati sve, dovoljno je reći da nas je jedno vrijeme bilo čak šestero, imali smo dvije gitare, svojevremeno i DJ-a, promijenili nekoliko vokala ali to su bili samo pokušaji, na kraju se postava s vremenom iskristalizirala u trio. Sadašnjeg basistu, Slavena, sreli smo na parkiralištu jednom prilikom vraćajući se iz diska i od tada nas stalno prati, zaključili smo da mu to dosta dobro ide pa smo ga uzeli za basista.

Po čemu je vaš zvuk prepoznatljiv? Kako su izmjene članova utjecale na njega?

Zvuk se već duže vremena nije posebno mijenjao, osim što je drugi album malo distorziraniji u odnosu na prvi. U zvuku se, osim bazičnog post rocka, mogu primijetiti elementi različitih utjecaja sklopljeni u veoma prozračnim zvukopisima poput macerata od ružinih latica preko math rocka do atmosferičnih sadržaja protkanih ambijentalnim pasažama mekim poput meke janjeće vune, presvučeno delayom koji podsjeća na topao miris ženskog mesa. Izmjene članova nisu toliko utjecale na zvuk koliko su pridonijeli svojim osobnim stilovima sviranja. Tu nema demokracije, prinove uglavnom moraju slušati.

Zašto je bend ostao instrumentalan?

Zašto je bend ostao instrumentalan? Kako sam i spomenuo, radili smo s nekoliko vokala ali nije nam bilo dovoljno dobro. Vokal mora biti vrhunski ili bolje da ga nema. S vremenom smo se profilirali u instrumentalnoj muzici. Tko zna, možda se i to promijeni u toku progresa, ovdje je sve moguće osim da se stišamo.

Foto: Portman

Foto: Portman

Kako je došlo do turneje s Hesperianom i kakva su očekivanja?

Hesperian Death Horse su trebali bend s kojim bi išli na tour, a budući da dijele basistu i bubnjara s Portmanom to se pokazalo kao logičan izbor. Očekujemo vjetar u granju, sovin huk i zvijezde, pustolovinu nestvarnu i romantičnu, riskantnu ali izazovnu.

S kojim još domaćim bendovima prijateljujete?

Ponajviše s već spomenutim Hesperianom, dvojica od trojice sviraju još u grupi Isra, tako da između ostalih najviše prijateljujemo s bendovima kojima smo okruženi. Nedavno smo svirali na promociji albuma naših dragih prijatelja iz She Loves Pablo, prije toga nekoliko puta s Muscle Tribe Of Danger And Exellence. Naš drugi album, “The Man Who Carries A Light”, snimali smo u prostoru House Of Pablo, za čiji je zvuk zaslužan Leonard Klaić. Planiramo odsvirati pokoji koncert s našičkim bendom Go Run Donkey Hot.

Kad bi mogli na turneju s bilo kojim bendom, mrtvim ili živim, koga biste odabrali?

Od živih bendova na turneji se svakako vidimo s Mirkom Kodićem jer je i on instrumentalan izvođač pa mislimo da bismo bili kompatibilni, a i inače cijenimo lik i djelo. Ili sa Scooterom. Od mrtvih bendova voljeli bismo s grupom Tool.

Ova je turneja došla nakon kratkog zatišja. Kakvi su vam daljnji planovi?

Da, tako funkcioniramo, osciliramo. Plan je isplanirati daljnji plan rada.

Gdje ste dosad svirali i gdje bi se rado vratili?

Odsvirali smo podosta koncerata, uglavnom po Hrvatskoj, nešto po BIH i Sloveniji. Popis mjesta na koja bi se voljeli vratiti bio bi dugačak. Na primjer voljeli bismo opet svirati na Markanovoj vikendici. I na Šuminoj vikendici također.

Što mislite o zagrebačkoj koncertnoj publici? Što im najavljujete za 30. rujna?

Uvijek rado sviramo u Zagrebu, ovo nam je prvi put u Klubu, nadamo se da će biti mesnato i ogromno. Najavljujemo set načinjen uglavnom od prvog te pokojom numerom s drugog albuma. Želimo svirati isključivo stare da nam počnu vikati – sviraj nove!

Komentari