Izvještaj: Zola Jesus je predivan cvijet koji raste sam duboko u šumi
Zadnji kalendarski dan zime pomogla nam je ispratiti Zola Jesus svojim nastupom u Tvornici kulture. Ne postoji prikladnija osoba u svijetu glazbe, koje bih se mogla sjetiti, a da bi bolje obavila taj zadatak. Jedinstvenom interpretacijom i vokalnim sposobnostima vrijednim divljenja, kao da je povukla plavu maglu, hladnoću i sive oblake u sebe.
Početak koncerta bio je predviđen u 22:00, no pomaknut je pola sata ranije. U polupregrađenom Velikom Pogonu ipak se čekalo još nekih petnaestak minuta da nas Zola počasti svojom prisutnošću. Vrijeme iščekivanja popratili su zvukovi zlokobne kiše metalnih oštrica u pozadni žamora hipstera i blogera, te bradatih i brkatih muškaraca u košuljama na cvjetiće i ostale šarene uzorke iz bakinog ormara. Savršeno su nagovijestili dark wave synthpop poslasticu s primjesama post-industrial i goth zvuka. Nastup je započeo uvodnom pjesmom Taiga sa istoimenog zadnjeg albuma, čija je promocija još uvijek u tijeku, te u sklopu koje je drugi puta, nakon tri godine ponovno posjetila Zagreb.
Nekih dvjesto pedesetak ljudi se skupilo, no Pogon je izgledao nekako praznjikavo. Šteta što odaziv nije bio veći jer svi su prisutni imali prilike svjedočiti nastupu veoma talentirane glazbenice školovanog vokala, sa izrazito specifičnim interpretacijama i osobnim doživljajima svake pjesme. Nakon uvoda s Taigom, uslijedili su Dangerous Days i Dust, također s odličnog novog albuma. Presjekla je novine malo starijim, možda čak najvećim hitom In Your Nature, za koji sam osobno donedavno smatrala da je njena najbolja pjesma, no cijeli novi album zvuči toliko grandiozno, svečano i bogato, baš poput prave tajge karakteristične za rusko područje, otkuda pjevačica i vuče svoje korijene.
Cijeli koncert sastojao se od predstavljanja novih materijala u pauzi kojih bi se izvela pokoja uspješnica sa starijih albuma. Tako smo sa novog, već spomenutog albuma imali prilike čuti još Hunger, Lawless, Hollow i Go (Blank Sea), a pjesmu Nail djelomično je izvela bez mikrofona te time pokazala punu snagu svoga glasa. Osim veselja što je ponovno u Zagrebu, zahvaljivala se i na hrvatskom jeziku, napomenula kako se ovdje osjeća kao kod kuće, te se nada ponovnim dolascima u Lijepu Našu. Od starijih stvari izvodio se Sea Talk, a mlako izmoljen bis sastojao se od pjesama Skin, Vessel i Night.
Nema smisla pričati što to Zolu Jesus razlikuje od ostalih glazbenika, odgovori se nameću sami od sebe, a svatko tko je bio prisutan u Tvornici Kulture moći će dodati još ponešto što ga je dojmilo. Sam koncert je bio izvrstan. Besprijekorna Zolina izvedba te vrhunski glazbenici u pratnji upotpunjeni su neponovljivim osobnim pečatom. Ova sitna dvadesetpetogodišnja Amerikanka pravi je oksimoron u odnosu na svoje kretnje na pozornici. Ono što bi mene kao izvođača malo rastužilo jest nepovezanost i slaba povratna komunikacija publike, na koju sama Zola nije nikako mogla utjecati. Maksimalan angažman je uložila, u jednom trenutku se popela na zvučnik, a spustila se i u publiku i pjevala i plesala na sredini podija. Izmamila je nekoliko osmijeha i pljesak, no sve je to bilo premalo. Iritantna buka iz Malog Pogona, koja se od polovice koncerta probila do Velikog Pogona, te bila prava smetnja za vrijeme pjesama i u pauzama, tjerala me na neugodu. Ostavljala je dojam manjka poštovanja prema izrazito talentiranoj glazbenici. U odnosu na dobiveno, publika je trebala pružiti više.
Svjetska glazbena scena prepuna je istih, sličnih i kopija. Zola Jesus je među njima zaista poput usamljenog, predivnog cvijeta, koji raste sam duboko u mračnoj šumi. Ostavlja se dojam kao da je podcijenjena od strane naše publike, što ne čudi ukoliko uzmemo u obzir što vlada našim estradnim nebom. Iskreno se nadam da će, prilikom sjedećeg posjeta Zagrebu, Zola Jesus kod domaće publike uživati status koji s pravom zaslužuje, te se nadam da će puno veći broj ljudi svjedočiti spektaklu od koncerta, koji je to trebao biti ovog petka.
