Izvještaj – Zola Jesus (Močvara): Koncert u maniri najvećih
Zola Jesus umjetničko je ime dvadesetosmogodišnje Amerikanke Nicole Hummel koja je sinoć po treći put stigla u Zagreb, ovoga puta kako bi nam predstavila svoj posljednji studijski rad interesantnoga naziva – “Okovi“. Prvi je ovo put da je Zola posjetila Močvaru jer je u prva dva navrata nastupila u Tvornici kulture. Močvara mi se u ovoj prilici činila idealnim mjestom za Amerikanku jer se svojim kapacitetom, ali i atmosferom savršeno (to jest puno bolje nego Tvornica) poklopila sa Zolinom glazbom i ugođajem koji proizlazi iz ove glazbe.
Za koncert se ne može reći ništa drugo nego da je bio jedinstveno i neponovljivo iskustvo; veoma slično prethodnim koncertima, ali opet unikatan, nezaboravan, intiman doživljaj koji je dupkom ispunio Močvaru i, vjerujem, sve ostavio u sličnom deliriju kako je ostavio i mene. Kroz jedva više od sat vremena koncerta mogli smo čuti većinu posljednjeg Zolinog studijskog albuma uz nekoliko izleta u prethodna izdanja, a na koncu svega može se reći jedino da je koncert trajao možda i prekratko i to ne zato što je doista bio relativno kratak, već se ove moćne glazbe i ovakve atmosfere veoma teško zasititi.
Moć, moć, moć
Sukladno novim trendovima u Lijepoj našoj, koncert je počeo gotovo pa točno na vrijeme. Od prethodnog posjeta Zagrebu Zola je izgubila dva člana postave tako da je pred zagrebačku publiku stala tek uz pratnju vjernog gitarista i violinistice koji su više manje oduvijek članovi njenog benda. Iako u ogoljenom sastavu, Zola Jesus prenijela je emociju i energiju kao da nikada nije izgubila niti jednog člana. Bubanj i cjelokupnu ritam sekciju zamijenile su matrice i poradi toga scena je izgledala siromašno sa samo troje ljudi, a sav taj silan prazan prostor Nicole je ispunila kretnjom i energijom.
Cijeli koncert proletio je u dahu, a već od prvih nota Zola Jesus je uvukla publiku u svoj svijet i ogradio ga glazbom. Posljednji album znatno je intimniji od prethodnih, stoga se na ovoj turneji za razliku od prethodnih ne inzistira toliko na sirovoj energiji koliko se na tome prije inzistiralo. Glavnu riječ na ovom koncertu imale su upravo zato mirnije stvari, a jedna koja je i očekivano dočekana s najvećim oduševljenjem je Witness s posljednjeg albuma.
Jednostavnosti
Iako su mirnije pjeme dobile veću pozornost na novim koncertima, bilo je ovdje i starijih pjesama koje su otprije poznate kao one koje mogu razbuditi i rasplesati publiku. Koncert koji smo doživjeli u Močvari, prema meni, zaslužuje puno veću publiku. Radi se doista o jednom koncertu koji je zaokružen i izveden upravo u maniri najvećih bendova današnjice. Koncert na kojem ni u jednom trenutku neće biti dosadno, koncert koji će vas čas raznježiti, čas zabaviti, čas nabrijati i sve to učiniti toliko brzo da ćete na kraju koncerta jednostavno željeti još. Ako se mene pita, to je ono što Zolu Jesus odvaja od bilo kakvog prosjeka i svrstava je među najveće.
Da se sve to samo potvrdi, tu je i nevjerojatan vokal Nicole Hummel za koji sam ostao iskreno uvjeren da jednostavno ne može otpjevati krivi ton, bilo da se penje po zvučniku ili pleše među publikom. Kad se sve zbroji i oduzme, koncert je bio nepogriješiv. Još kada se pogleda da sve to nastaje samo uz matrice te jednu nježnu violinu (koja se cijeli koncert pretiho čula) te gitaru koja je ovoj stvarala kontrast s određenom grubošću i smjelošću te jedan doista nevjerojatan vokal, daje s dojam da uz nikakvo pretjerivanje može nastati odlična glazba. Svi mi jučer bilo smo svjedoci toga i jednog koncerta koji ćemo još dugo pamtiti.
