novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

Iza kulisa kazališta Komedija: Kako je nastao hit mjuzikl “Mamma Mia”

Foto: www.komedija.hr
Vrijeme čitanja: 7 minute

Kada Hrvatima kažete Mamma Mia”, većina će pomisliti na hit mjuzikl kazališta Komedija, nastao po uzoru na poznati broadwayski spektakl. Hit, mjuzikl, spektakl – riječi su to koje asociraju na sjaj reflektora, pjesmu i ples, kamere, novinare, pune dvorane, ovacije gledatelja. No, mnogi zaboravljaju na drugu stranu medalje: probe, ponavljanja, padove, falševe, krive plesne korake, umor… Danas vas upoznajemo s receptom za uspjeh. Onim pravim, ponekad dugotrajnim i mučnim, a s druge strane zabavnim, poučnim i kvalitetnim.

Kada je dobio ponudu za rad na ovome mjuziklu, redatelj i koreograf Igor Barberić nije imao u planu donijeti dašak Broadwaya u Zagreb, već napraviti predstavu kakvu bi i sam volio pogledati. „Jednostavno radim svoj posao na način kako sam to naučio kroz svoju karijeru: stvoriti najbolje što mogu u zadanim uvjetima. Kad radim u kazalištu osjećam se najpotpunije, a rad na mjuziklu za mene je pravi užitak jer više izričaja spajam u cjelinu“, govori Barberić. Po ugovoru licence, nije smio kopirati originalno djelo pa je čitava koreografija njegova ideja.

Iako je za rad na mjuziklu potrebna multitalentiranost, Barberić ističe kako nije imao problema s nalaženjem suradnika jer mnoge od njih otprije poznaje. Ipak, i poznata estradna imena morala su proći audiciju kako bi pokazala kakav umjetnički doprinos mogu dati predstavi. „Nije se puno unaprijed znalo. Može se imati neke ideje tko bi za koju ulogu bio prikladan, ali svi trebaju i otpjevati dionice koje taj lik pjeva u predstavi. Nešto jako ključno u mjuzikl žanru“, objašnjava Barberić.

Foto: www.komedija.hr
Foto: www.komedija.hr

Za jedan od najtežih zadataka, prilagodbu poznatih Abbinih pjesama hrvatskome jeziku, bili su zaduženi Dražen Bratulić, koji i glumi u predstavi, te dirigent Dinko Appelt. „Uvijek je teško strani tekst prilagoditi hrvatskome jeziku jer je naš jezik vrlo specifičan i ima potpuno drugačija pravila, metriku, dužine, akcente, izgovor… Engleski je jezik pun jednosložnih riječi, što imenica, što glagola i pridjeva, koje su u našem jeziku višesložne. To već u startu stvara probleme oko prijevoda, da ne govorim o uvriježenom mišljenju kako je engleski jezik pjevniji i mekši, što objektivno i jest“, ističe Appelt.

„Uvijek kada prevodimo neki mjuzikl, postoji skepsa i otpor neupućenih prema tome. Možda je to bilo najizraženije upravo u ovoj predstavi jer je Abba ljudima jednostavno nezamisliva na hrvatskome jeziku, tim više što su se i autori kao Šveđani koristili engleskim jezikom. No, estrada je jedno, a mjuzikl nešto sasvim drugo. U mjuziklu je tekst dio komada, dio fabule i mora biti razumljiv svakome. On prenosi emociju, opisuje nečije trenutno stanje i mora biti izveden na materinjem jeziku. Uvriježena je praksa da se Mamma Mia u Norveškoj igra na norveškom, u Argentini na španjolskom, a u Brazilu na portugalskom. To je jednostavno tako”, pojašnjava Appelt.

“Također, iznimno je mali broj ljudi koji su u stanju kvalitetno prevesti neki mjuzikl. Za to je potrebno poznavati note i glazbene zakonitosti, kao i zakonitosti jezika s kojeg se prevodi te jezika na koji se prevodi. Treba poznavati pravilne dužine i akcente jer smo godinama zasipani tonama domaćeg  glazbenog i tekstualnog smeća koje se bazira na potpuno krivim akcentima koji postaju opće prihvaćeni, a u kazalištu su nedopustivi. Kolega Bratulić napravio je izvrstan posao. Glumci i publika su se odmah saživjeli s njegovim tekstovima i upravo je to najveća nagrada za svakog prevoditelja,“ dodaje Appelt.

Foto: www.komedija.hr
Foto: www.komedija.hr

Maestru Appeltu ovo nije prvi rad na mjuziklu. Radio je na većini stranih naslova koji su postavljeni u Hrvatskoj u proteklih dvadesetak godina: „Jesus Christ Superstar“, glazbena biografija „Piaf“, „Little Shop of Horrors“, „Hair“, „Full Monty“, „Chicago“, „Aida“, „Grease“, „Beauty and the Beast“, „Cabaret“… Kako ističe, sama dirigentska priprema za mjuzikl mora biti jednako studiozna kao i za koncertna djela, bez obzira na kvalitetu i kompleksnost same glazbe. Iako glazbu ne dijeli na ozbiljnu i zabavnu, već na dobru i lošu, Appelt ističe kako određenih razlika između dirigiranja koncerta klasične glazbe i mjuzikla ipak ima.

„Orkestralno djelo iziskuje orkestar i dirigenta, a konačni rezultat ovisi samo o njihovoj kvaliteti i razini izvedbe. Na mjuziklu surađuje veliki broj ljudi čiji rad mora biti savršeno koordiniran. Kazališna predstava ne može funkcionirati bez tehnike, rasvjete, šminke, kostima, mikrofona, kvalitetne zvučne opreme, razglasa, mix pulta, inspicijenta, glumaca, pjevača, plesača koji moraju savladati i biti u stanju izvoditi glumačke, pjevačke i plesne zadatke istovremeno… Mjuzikl je tehnički puno zahtjevniji jer konačni proizvod ne ovisi toliko o dirigentu, koliko o ton majstoru koji stvara spoj elektronike, živih instrumenata, vokala i back vokala te stvara konačnu zvučnu sliku koju gledatelj čuje kada sjedne u gledalište,“ pojašnjava Appelt.

„Ova predstava svira se “na slušalice” koje ima svaki član orkestra i dirigent, uz takozvani “click” odnosno metronom koji određuje tempo svake pjesme i na taj način zamjenjuje dirigenta u onoj njegovoj primarnoj funkciji taktiranja. U ovoj predstavi dirigent je također i aktivni član orkestra jer svira jednu od klavijatura, osim toga u partituri postoje i upute koje glazbene cjeline moraju biti unaprijed snimljene i sinkronizirano reproducirane uz živu izvedbu. To su, u ovom slučaju, unaprijed snimljeni back vokali kojima ova predstava obiluje, a zbog velikog broja dionica nisu izvedivi uživo jer je broj izvođača ograničen. Nema mnogo predstava koje donose pred dirigenta takve zahtjeve, ali po tome je Mamma Mia kompleksnija od ostalih, iako se sam notni materijal ne čini previše kompliciranim, osobito zato što su sve pjesme mega hitovi poznati i najširoj javnosti“, priča Appelt.

Foto: www.komedija.hr
Foto: www.komedija.hr

Ono što je za mjuzikl također bitno je ples, a ansambl je na tom području uz Igora Barberića i Tihanu Strmečki usavršavao i Bojan Valentić. Iako se svi članovi ansambla profesionalno ne bave plesom, velikih problema s plesom i koreografijom nije bilo, kao ni padova ili uganuća. „Jedina razlika između profesionalnih plesača te glumaca i pjevača je ta što se pred potonje stavio manje izazovan materijal, koji su oni u skladu sa svojim mogućnostima dosta uspješno savladali. Ukoliko se ukazao neki problem u nerazumijevanju materijala ili poteškoća u savladavanju koreografije, jednostavno bi dogovorili dodatne probe i problem riješili. Najzahtjevniji pokreti vježbali su se koliko god je to bilo potrebno, ali cijela koreografija bila je savladana u predviđenom roku i na zadovoljavajućem nivou“, napominje Valentić. Kako ističe, koreografija ovoga mjuzikla nije zahtjevna fizički koliko mentalno i koncentracijski. Tako se u početku znalo dogoditi da netko počne plesati sekvencu iz krivoga broja. S vremenom je rastao intenzitet plesnih proba tako da su na kraju svi bili u dobroj formi i u stanju izdržati tempo.

„Kako sam s Igorom Barberićem i Dinkom Appeltom već dosta surađivao, poznato mi je bilo koliko oni puno traže na probama da bi neki projekt došao na zavidnu razinu, stoga sam se automatski pripremio na naporne dvomjesečne probe jer nije bilo upitno da će dati dobar rezultat“, priča Matija Škvorc koji tumači lik Peppera. Kazalište Komedija njegovo je matično kazalište nešto više od godinu dana, a ovo je njegov osmi mjuzikl, četvrti na kojem surađuje s Barberićem i Appeltom. Na pitanje je li imao tremu prije premijere tako poznatog mjuzikla, Škvorc odgovara: „Naučio sam kroz mnoge projekte kako tempirati formu na probama pa kad dođe premijera, onda nema ni treme ni bilo kakvih drugih poteškoća koje bi umanjile izvedbu.“

Foto: www.komedija.hr
Foto: www.komedija.hr

Za razliku od svoga kolege, Vanda Winter kaže da je trema kod nje uvijek prisutna, ona je njen obavezni dodatak i rezultat osjećaja odgovornosti i strahopoštovanja. Bivanje na sceni smatra privilegijom koju uvijek iznova mora zaslužiti i opravdati. Winter ističe kako joj je njeno dosadašnje glumačko i pjevačko iskustvo pomoglo, no “svaka se nova uloga, neovisno o godinama rada za nama, uvijek gradi iznova, takoreći od nule. Međutim, vjerujem da iskustvo može donekle ubrzati procese, učiniti da lakše razlučimo bitno od nebitnoga. Ono nameće svojevrsnu odgovornost, ali i oslobađa. Barem se ja tako osjećam. Vjerujem da je sve što sam do sada radila ostavilo trag na meni i da sam dugoročno gledano svaki put profitirala. Uloga Sophie me, s obzirom na čitav splet individualnih i kolektivnih okolnosti oko projekta, sasvim sigurno dovela u jednu novu fazu glumačkog sazrijevanja.” Ipak, Winter ističe kako ne voli dijeliti savjete jer smatra da i sama može još puno naučiti. “Osim toga, kod glumaca inače cijenim skromnost i ponizan stav, nesebičnost i usmjerenost na partnera. I svaki dan radim na tome da ih održim i u vlastitoj praksi.”

Najteže je bilo sve spojiti u cjelinu, ističu naši sugovornici. Glumiti, plesati u ponekad nezahvalnim kostimima, pjevati, točno intonirati svaki ton… “Čim neki posao uključuje rad s ljudima i živu izvedbu, greške su sastavni i neizbježni dio tog posla. Zato je najvažnije postaviti visoke kriterije i truditi se iz predstave u predstavu zadržati najviši mogući standard izvedbe kako bi se publici ponudio maksimum koji ansambl u tom trenutku može dati. Publika pošteno, i ne baš jeftino, plaća svoju ulaznicu i njih ne zanima ima li netko taj dan privatnih problema, nije dobro li raspoložen ili mu se jednostavno ne da. Visoki standard baš svake izvedbe ono je čemu uvijek težimo, a istodobno nam je i najveći  izazov, prvenstveno zbog hrvatskog mentaliteta i radnih navika koje su još uvijek miljama daleko od pristupa u zemljama gdje se u mjuzikl industriji okreće ozbiljan i značajan novac, a greške su gotovo nedopustive“, govori Appelt.

Foto: www.komedija.hr
Foto: www.komedija.hr

Kako sam ističe, Igor Barberić ima puno ljubavi i poštovanja za svakog člana svog ansambla na Kaptolu, uključujući i cijeli tim ispod i iza pozornice: „Dapače, od svih dobrih i talentiranih suradnika na ovom mjuziklu moram izdvojiti našeg redatelja glazbene slike i dirigenta, Dinka Appelta, kojeg ne bih mijenjao i nadam se da ćemo često raditi i u budućnosti. Jako se dobro razumijemo i ne trebamo puno jedan drugome objašnjavati kada treba argumentirati umjetničke odluke.“ Matija Škvorc također ističe kako je ovaj projekt prepun profesionalaca s kojima je uživao raditi, no ističe kolegu Zorana Simikića koji igra Eddieja i s kojim je uvijek zajedno na sceni. „Najviše smo vremena zajedno proveli i na probama pa nam vole reći da smo par koji stalno održava dobru atmosferu unutar ansambla. Njega bih izdvojio jer ne samo da je dobar showman, nego sam od njega puno naučio kako profesionalno odrađivati svoj posao, a pri tome se i dobro zabaviti.“

„Znam da je Mamma Mia inače hit, ali nisam nikako mogao očekivati ovakav odaziv publike. Čak sam imao trenutke, dok smo radili predstavu, kad sam se pitao hoće li hrvatska publika blagonaklono reagirati na Abbine pjesme. Ali tijekom rada na mjuziklu postalo mi je jasno da je cijeli taj paket, priča puna vesele nostalgije protkana tim pjesmama, nešto što je doista dobra formula“, govori redatelj Barberić. Iako su popularnosti predstave svakako doprinijela i poznata glazbena imena, Barberić smatra kako bi Mamma Mia bila uspješna i bez njih. Iako je riječ o svjetski poznatom mjuziklu, Vanda Winter ističe kako se nije opterećivala tom slavom, ali joj je svakako veliki kompliment kada ljudi koji su gledali produkcijski raskošnije verzije mjuzikla kažu kako im je ova hrvatska bolja, što potvrđuje kvalitetu Komedijinog ansambla. „Jako mi je drago da je zainteresiranost za predstavu tako velika jer s naše je strane to ono nešto što si svaki glumac, pjevač i(li) plesač priželjkuje“, zaključuje Škvorc.

Be social

Komentari