Istaknuto
06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

03.12.2017.

Gospođice iz Avignona smatraju se jednim od najvažnijih, ujedno i najkontroverznijih radova u umjetnosti 20. stoljeća. Povjesničari umjetnosti već se desetljećima bave misterioznim pogledima ženskih likova i njihovim revolucionarnim oblikovanjem kojemu su prethodile brojne Picassove skice i prepravke...

Film

Pronalazak u drugome (“The Shape of Water”, G. del Toro)

23.11.2017. Arman FatićFoto: facebook.com/theshapeofwater

Fantazije i monstrumi dio su filmskog svijeta od njegovih početaka. Davne 1896. godine Georges Méliès u jednom od prvih radova Le manoir du diable na filmsko platno donosi prvo utjelovljenje Mefista koji poslije postaje sve češća pojava u njegovim filmovima. Mada su čudovišta bila dio filmske magije virtuoza Mélièsa, za njihovu popularizaciju ipak je zadužen Friedrich Wilhelm Murnau koji 1922. godine predstavlja veličanstvenog i zastrašujućeg vampirskog grofa Orloka u filmu Nosferatu.

U godinama koje su slijedile sve je više redatelja imalo želju oživjeti mnogobrojne književne monstrume na filmskom platnu, ili pak stvoriti nove, pa su se grofu Orloku u filmskom svijetu ubrzo pridružili Grof Drakula, Frankensteinovo čudovište, Vukodlak, Nevidljivi čovjek, Godzilla, Stvorenje iz Crne Lagune te mnogi drugi. Interes za ovim stvorenjima rastao je kroz tridesete i četrdesete, a svoj vrhunac dostigao je u pedesetim godinama prošloga stoljeća. Šezdesete su donijele nove načine zastrašivanja publike grotesknim likovima i vizualno eksplicitnijim prikazima nasilja. Svijest gledatelja se promijenila, tražile su se kompleksnije priče i još više izopačeni likovi pa su “crno-bijeli” monstrumi ubrzo postali stvar prošlosti.

Tradicija filmskih monstruma ipak nikada nije izumrla do kraja, u svakom desetljeću moguće je pronaći jednog ili dva nova redatelja koji imaju posebnu ljubav prema ovom žanru. Trenutno najpoznatije lice koje održava čudovišta na životu svakako je Guillermo Del Toro. Njegove adaptacije stripova na film te nezaboravni svjetovi fantazije koje je do sada stvorio, donijeli su ovom meksičkom redatelju i njegovim radovima niz nagrada – od Venecije, preko Cannesa pa sve do BAFTA nagrada i Oscara. The Shape of Water najnoviji je rad virtuoza fantazije te jedan od prvih filmova ove godine za koje se sa sigurnošću može tvrditi da će se višestruko pronaći na listi nominacija Američke Filmske Akademije za nagradu Oscar.

Oblici čudovišta

Godina je 1962. i Hladni rat uvelike je u toku, a Rusija trenutno pobjeđuje u igri svjetske nadmoći. Ono što bi moglo preokrenuti ishod rata te donijeti veliku prednost Amerikancima jedinstveni je “amfibijski čovjek” iz rijeke Amazone (Doug Jones), kojeg južnoamerička plemena veličaju poput boga. Stoga američka vojska s poručnikom Stricklandom (Michael Shannon) kao šefom ekspedicije, dovodi čudovište u baltimorsku vojnu bazu s ciljem istraživanja i pripitomljavanja.

Foto: facebook.com/upcomingmovies

U bazi, među mnoštvom zaposlenika, nalazi se nijema čistačica Elisa Esposito (Sally Hawkins), koja se nikada nije uklapala u svijet kojim je okružena. Elisa je odrasla u sirotištu, a jedino što zna o svojoj prošlosti je to da su je policajci pronašli u baltimorskoj luci sa širokim ogrebotinama na vratu, od kojih i dalje posjeduje ožiljke. Kada jedan od Stricklandovih pokušaja pripitomljavanja čudovišta pođe po zlu, čistačica i amfibijski čovjek susreću se licem u lice. Elisa ubrzo počinje primjećivati koliko sličnosti dijeli s nevjerojatnim stvorenjem iz Amazone.

Oblici ljudi

Redatelj Del Toro izjavio je kako The Shape of Water za njega predstavlja ostvarenje tinejdžerskog sna, da po svojim pravilima prilagodi film iz 1954. The Creature of the Black Lagoon. Uzimajući niz arhetipa – od neshvaćene protagonistkinje, preko komične afroameričke pomoćnice i slomljenog gay umjetnika pa do idealnog vojnika američke vojske ili zakletog ruskog špijuna, Del Toro ostaje dosljedan tradiciji filmova o čudovištima, no njihovim oblikovanjem otvara i nove horizonte.

Tako u prvoj sceni filma imamo priliku gledati neshvaćenu protagonistkinju Elisu kako iskače iz svog arhetipa nedužnosti, gledajući njene grešničke seksualne nagone te nesvakidašnju fetišizaciju vode. Film nam daje priliku da razumijemo što pogoni idealnog vojnika Stricklanda, gledajući njegov život van poslovnog okvira. Mizerija ukorijenjena u skladno američko domaćinstvo, strah od neuspjeha, želja za ostvarenjem američkog sna pred nas stižu servirani u nizu komičnih scena.

Del Torov komentar o statusu homoseksualnih i afroameričkih osoba u periodu Hladnog rata izražen je dijelom kroz minorne scene dijaloga ili kroz reference koje se nalaze u pozadini neke bitnije scene. Gledajući način na koji se američka vojska odnosi prema “škrgolikim čovjekom iz Amazone”, dobiva se dojam da je stvorenje apsolutna personifikacija antiameričkog ideala šezdesetih te stoga mora proživjeti muke svih marginaliziranih društvenih skupina.

Foto: facebook.com/theshapeofwater

Oblici mašte

Redatelj se ipak ne zaustavlja na radu omaža samo na spomenuti film iz 1954. godine. U pitanju je film koji u svakom trenutku odaje počast filmskoj povijesti, kako redateljima poput Williama Dieterlea (The Hunchback of Notre Dame, Portrait of Jennie) tako i glumačkim zvijezdama poput Bustera Keatona, Stana Laurela, Freda Astairea, Ginger Rogers te svakako Audrey Hepburn.

Većina referenci dosta su suptilne, prenesene kroz dijaloge ili pokrete tijela, kao da se redatelj dobrim dijelom suzdržavao da nam u strahu ne unosi u facu sve te silne filmske klasike. Ipak, Guillermo Del Toro si daje oduška u trenucima kada radi omaž filma Top Hat. Negdje pred kraj drugog akta filma, sulude nijanse futurističke zelene boje kojom film obiluje, postaju crno-bijele. Nijema Elisa, napušta svoju zonu komfora i otvoreno pokazuje emocije pjevajući “You’ll Never Know (Just How Much I Love You)”. Potom uzima ruku čudovišta te njih dvoje počinju plesati u stilu Freda Astairea i Ginger Rogers.

Oblici budućnosti

Posebno vrijedan spomena svakako je odnos dvoje protagonista za što su zaslužne izvedbe Dougha Jonesa i Sally Hawkins. Vječno maskirani Jones, kojeg smo imali priliku gledati u ranijim Del Torovim filmovima (Mimic, Hellboy, Pan’s Labyrinth) te aktualnoj ulozi prvog poručnika Saru u seriji Star Trek Discovery, dao je novi život klasičnom filmskom čudovištu. Njegova izvedba amfibijskog čovjeka uspješno balansira između dvije krajnosti stvorenja, one krhke, razumske ljudske prirode i unutrašnje bogolike zvjerosti. Nasuprot njega Sally Hawkins uspjela je u svojoj glumi prenijeti vibru Audrey Hepburn. Vjerojatno najjači adut ove dvije izvedbe bio bi govor tijela kojim se češće prenosi mnogo više nego govorom i znakovnim jezikom.

The Shape of Water donio nam je do sada najljepši fantazijski svijet Guillerma del Tora, u kojem je smještena jednostavna priča o voljenju drugosti. Istovremeno podražavajući filmsku prošlost te implementirajući sociopolitički kontekst današnjice, slavni redatelj stvorio je jedinstveno monstruozno ljubavno pismo filmskoj umjetnosti.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 4.500 out of 5)

Komentari