Istaknuto
25.07.2017.

Prošlog tjedna prisjetili smo se deset godina starih albuma, a sada je red došao na deset pamtljivih i dragih nam filmova starih deset godina. Možda to nisu najbolji ili najuspješniji filmovi, ali svakako su ostali u sjećanju i vrijedni su (ponovnog) gledanja.

18.07.2017.

Prije deset godina izašlo je mnogo albuma koji su nam ostali u privremenom sjećanju. Ovo su neki koji su nam sasvim sigurno ostali u trajnom i sumnjamo da ćemo ih prestati slušati.

Film

Odlično i važno (“The Handmaid’s Tale”, B. Miller)

30.04.2017. Marta BanFoto: facebook.com/pg/handmaidsonhulu

Ovog je tjedna američki online video servis Hulu svojim gledateljima servirao mnogo razloga za uzbuđenje. Povod su tome prve tri epizode nove serije Sluškinjina priča, napravljene prema istoimenom romanu Margaret Atwood koje, sudeći prema viđenom, predstavljaju jedan od najboljih i najvažnijih televizijskih trenutaka ove godine. Iako popularnost romana među čitateljima postojano živi već tridesetak godina, ne gubeći ni trenutka na vrijednosti (naprotiv), riječ je o prvom pravom proboju djela među širu publiku jer filmska ekranizacija Sluškinjine priče iz 1990. godine nije baš vrijedna spomena. Hulu je okupio odličan tim te (igrom slučaja?) odabrao pravi društveno-politički trenutak pa uzbuđenje i bojazan oko nadolazećih epizoda, ali i naše vlastite sadašnjosti i budućnosti, ne gine.

Uvod u roman Margaret Atwood

Kanadska je spisateljica 1985. godine objavila roman Sluškinjina priča koji spekulativnu viziju bliže budućnosti Sjedinjenih Američkih Država kazuje iz perspektive protagonistice Offred. Motivirana događajima poput Iranske revolucije iz 1979. koja je iransku monarhiju preobrazila u islamsku teokraciju te konzervativne vladavine Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji, Margaret Atwood postulira zastrašujuću budućnost koja svoje zametke nalazi u (stvarnoj) sadašnjosti. Autorica polazi od nekoliko temeljnih pretpostavki: teroristički napadi američkoj naciji prijete izvana, a sve manja fertilnost američkog bijelog stanovništva iznutra. Kriva su tome ekološka onečišćenja, spolne bolesti, uporaba kontracepcijskih pilula, učestali pobačaji i promiskuitetno ponašanje. To uzrokuje rast ekstremne kršćanske desnice, no osnovni faktor koji njeno jačanje omogućava jest inertno i apatično vjerovanje većine da radikalne promjene zapravo nisu moguće i ostvarive. Sve dok uistinu ne postanu.

Foto: bartonfinks.tumblr.com

Nakon što je vlada pod krinkom zaštite od terorističkih napada aktivirala marital law, uskoro započinje s korjenitim promjenama SAD-a koji mijenja naziv u Gilead. Teokratska država počiva na krutoj interpretaciji starozavjetnih tekstova što rezultira ukidanjem svih sloboda,  napose ženskih. Sve ostale vjeroispovijesti se ukidaju, zabranjuje se čitanje i pisanje, a stanovništvo je podijeljeno u kaste koje strogo kontroliraju svaki aspekt života i ne opraštaju greške i pobune. Štoviše, ne dopuštaju razmišljanje. Svaki iskorak iz kruto zadanih okvira življenja kažnjava se smrću ili izgonom u Kolonije – područje nehumanih životnih uvjeta gdje kažnjenici umiru čisteći toksički otpad.

Žensko pitanje

Centralna figura gileadskog društva je žena – svedena na reproduktivni aparat koji omogućuje nastavak ugrožene bjelačke vrste. U procesu uspostave Gileada, ženama su oduzeta sva prava i slobode, u nekoliko stravično jednostavnih poteza. Prvo su im zamrznuti bankovni računi i prebačeni na ime najbližeg muškog člana društva (što je rezultiralo potpunom ekonomskom zavisnošću), a zatim su im uručeni kolektivni otkazi uz zakon koji zabranjuje njihovo buduće zapošljavanje. Kako bi se spriječio odlazak iz države, ukinute su im i putne dozvole, a na koncu ostale su bez vlastitih imena i identiteta, ukalupljene u novi sustav kasta koji garantira poslušnost i porast nataliteta – jedinu svrhu koja ženi preostaje.

Žene se pritom dijele na plodne i neplodne, legalne i ilegalne. Legalne su (najčešće neplodne), supruge visokih dužnosnika, marte koje brinu o njihovom domaćinstvu te ekonožene, supruge muškaraca iz niže klase. Za porast nataliteta visoke klase zadužene su sluškinje, plodne žene koje su na neki način u prošlosti prekršile zakone nove države (lezbijke, žene iz izvanbračnih zajednica, rastavljene ili u drugom braku…). Prema starozavjetnim pričama, Jakov i Abraham spavali su sa svojim sluškinjama kako bi napravili djecu kada to njihove supruge nisu mogle. Analogno tome, gileadske sluškinje dodjeljuju se visokopozicioniranim obiteljima u kojima supruge ne mogu zanijeti. Sve sluškinje nose jednake crvene uniforme, indoktrinirane su u Crvenom centru kako bi se ukalupile u život koji njihovu egzistenciju svodi na reprodukciju.

Foto: multiprises.tumblr.com

Nakon što su dodijeljene obitelji, u njoj sa supružnicima vrše Obred –čin u kojem suprug opći sa sluškinjom dok je supruga drži za ruke. Obred isključuje svaki aspekt emocija i užitka, sveden je na mehanički čin kojem je jedina svrha prokreacija. Sluškinje imaju tri šanse da zanesu, odnosno dodjeljuju se trima obiteljima, a ako ne uspiju naprosto se šalju u Kolonije.

Televizijska serija

Roman Sluškinjina priča konsturirana je kao transkripcija pronađenih snimaka sluškinje Offred (u hrvatskom prijevodu Fredova, jer sluškinje nose ime prema suprugu kojem su dodijenje, u njenom slučaju „of Fred“) koja svjedoči o njenom osobnom iskustvu u ranom razdoblju Gileada, gdje ukalupljena u okvire novog društva pokušava preživjeti istovremeno čuvajući sliku na vlastito dijete i život koji je imala prije ovog. Ispovjednom knjiškom stilu koji u omanjim cjelinama prepričava dnevna i noćna iskustva Offred odlično odgovara format televizijske serije koja je u prve tri epizode sjajno očuvala unutrašnji i vanjski svijet  koji knjiga nudi.

Vizualno vrlo atraktivna ekranizacija odmjereno i upečatljivo uvlači gledatelje u tri razine priče. Prva se odnosi na sluškinjinu sadašnjost  u trenutku kad ju dodjeljuju visokom dužnosniku Fredu i njegovoj supruzi. Pratimo Offred (Elisabeth Moss) koja obavlja svoje dužnosti precizno i pokorno, u strahu da ne počini grešku koja će rezultirati smrću ili izgonom. Pritom, cijelo društvo, uključujući i druge sluškinje, budno pazi na ostale članove i njihove poteze, što isključuje mogućnost za povjeravanjem. U Gileadu su svi sami. To nas dovodi do druge i treće razine naracije u kojoj Offred još uvijek čuva dijelove svog identiteta. Prva se odnosi na njena sadašnja unutrašnja razmišljanja koja su u kompletnom nesrazmjeru s onime što čini – ironična, zapitana, zajedljiva i kao takva jedini prostor u kojem još uvijek bar djelomično postoji. Na to se nadovezuje treća razina naracije koju čine Offredina sjećanja na događaje koji su je do sadašnjeg stanja doveli.

Foto: facebook.com/pg/handmaidsonhulu

Malo drugačije, ali u suštini isto

Slojevita se radnja dobro isprepliće pa uzročno-posljedična povezanost sadašnjosti i sjećanja kod gledatelja ostavlja utemeljeno zabrinjavajući dojam za aktualnost serije koja je, na našu žalost, još aktualnija, nego u osamdesetima kada je zamišljena. I dok su kreatori serije uglavnom postojano sačuvali nukleus knjige, uveli su i nekoliko promjena koje ne štete radnji, dapače, obogaćuju je.  Refleksije na prošlost koja uključuje primjerice Tinder, Uber i istospolne brakove korak su dalje koje Atwood nije mogla predvidjeti, ali se s njihovim unosom i problematizacijom u seriji i sama slaže jer temeljni problem fundamentalizma danas jednako prijeti, unatoč brojim promjenama koje je američko društvo doživjelo u proteklih tridesetak godina. Štoviše, spomenute promjene samo su ga pojačale.

U vremenu kad u SAD-u Donald Trump osvaja predsjedničke izbore, a i mi sami ne moramo ići izvan vlastitog dvorišta kad kod nas već neko vrijeme strše figure poput Željke Markić, poruka Sluškinjine priče kao jedne od mogućih predstojećih stvarnosti  može nas i treba potresti.

Foto: facebook.com/pg/handmaidsonhulu

Sjajna produkcija

Prve tri epizode odišu svježinom i ozbiljnošću, bilo da je riječ o vizualno i glazbeno upečatljivom dijelu produkcije ili sjajnim glumačkim kreacijama, prvenstveno Elisabeth Moss. Američka je glumica iznijela lik Offred koji od prvog trenutka nije plošan, već podijeljen između sustava i prošlosti, prepušten preživljavanju i nadi da će pronaći kćer, a ne (otrcano, kao u filmskoj ekranizaciji iz 1990.) posvećena junačkoj borbi protiv agresora. U tom smislu, zasad, odgovara Offred iz knjiškog predloška. S druge strane, likovi poput prijateljice Morie (energična Samira Wiley) i sluškinje Ofglen (Alexis Bledel) za potrebe su serije još usložnjeni. Primjerice pobunjenica Ofglen dobiva mnogo više prostora s osobnom pričom o seksualnoj orijentaciji koja utječe na razvoj njena lika te tako mnogo temeljitije nego u knjizi tretira pitanje homoseksualnih osoba.

Na koncu, dosad viđeno ponudilo nam je uzbudljivu, složenu i zanimljivu interpretaciju knjige Margaret Atwood, zastrašujuće preciznu studiju potencijalne budućnosti koju bismo trebali odgledati do kraja.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(18 votes, average: 3.778 out of 5)

Komentari