Istaknuto
01.12.2016.

Cijela naša povijest satkana je na slučajnosti i poticajima vremena u kojem smo se našli. Bez ikakvog problema mogu zamisliti situaciju u kojem nas je umjesto rock manije prije 40 ili 30 godina pokosila neka druga „zarazna bolest“.

28.11.2016.

Izložba se dokazala kao kompleksan narativ jer je od izrazite kulturne važnosti za povijest kazališta, glazbe, kostimografije i baleta. Otvorenjem ove izložbe MUO se ucrtao na umjetničku kartu svijeta kao prvak u cjelokupnoj prezentaciji Orašara, remek-djela klasičnog baleta.

Film

Prozor u terarij patrijarhalne obitelji („Ne gledaj mi u pijat“, H. Jušić)

01.12.2016. Dario DunatovFoto: facebook.com/quitstaringatmyplate

Nadarena mlada filmašica Hana Jušić sigurno se našla u zahtjevnoj i nelagodnoj situaciji pred snimanje debitantskog dugometražnog filma Ne gledaj mi u pijat. Nakon zapaženih i nagrađenih kratkih ostvarenja (Zimica, Terarij i Da je kuća dobra i vuk bi je imao) očekivanja struke, kritike i publike su narasla.

S druge strane, kada je film sredinom studenog ušao u redovitu kinodistribuciju, ni publici nije bilo lako jer je film već ostvario inozemni uspjeh ušavši na Dane autora (paralelni program filmskog festivala u Veneciji), a kritičari koji su ga imali prilike pogledati o njemu su ispisali mahom pohvale. Imajući to na umu teško je kao gledatelj ići na projekciju bez visokih očekivanja koja se prirodno nametnu i često umanje dojam filma. Ipak, kada se ugasi svjetlo kinodvorane i film krene, sve ovo postane sporedno, a bitan (p)ostaje samo film.

Dosadašnja filmografija kao kronologija bijega

Promatrajući autorski opus Hane Jušić moguće je identificirati nekoliko linija koje su u njenim radovima konstantne i koje s filmovima evoluiraju. Tematski, njeni filmovi su smješteni u mikrokozmose disfunkcionalnih obitelji u čijem je središtu neprilagođena, krhka djevojka koja traži predah ili bijeg. Zidovi zatvora u kojima njene protagonistice žive  obojeni su nijansama međusobnog nerazumijevanja, te borbe za nadmoć koja se ostvaruje dominacijom jezika, tijela i činjenicom spola. Ipak, iščitavati bunt Jušićkinih protagonistica kroz isključivo jednu sferu, npr. feminističku ili eskapističku, znači oduzeti im ono univerzalno značenje u čijem središtu se nalazi potraga za slobodom koja izvire iz egzistencijalističkih ponornica, a na svakodnevne stvari se samo usputno prelijeva.

Ne gledaj mi u pijat je nastavak Jušićkinih tematskih i stilskih tendencija koje su vidljive od njenog prvog kratkog filma. Znači li to da je njen debitantski dugometražni film predvidljiv, već viđen i u konačnici slab? Nipošto! Upravo ta granica, koja se ostvaruje napretkom i autorskom nadogradnjom, poput Velikog koraljnog grebena odjeljuje nadarene od manje nadarenih autora. Prvi se, idući njima poznatim putevima sigurno penju, drugi se vrte u krug (svojih mogućnosti) misleći da osvajaju Kilimandžaro. Drugih je više nego prvih, Hana je među ovim prvima.

Foto: facebook.com/quitstaringatmyplate

Foto: facebook.com/quitstaringatmyplate

Terarij patrijarhalne obitelji

Marijana (tumači je Mia Petričević) je centralna figura filma Ne gledaj mi u pijat i s njom se otvara film. Zatim upoznajemo koncentrične krugove staklenog zatvora u kojem živi i radi, počevši od obitelji, posla u bolničkom laboratoriju, do prijateljskog okruženja. Marijana je nesigurna, plaha i ranjiva djevojka koja izgleda mlađe nego što zaista je i koja priziva u sjećanje sliku Janice iz pripovijetke Breza Slavka Kolara. Ali u ovom slučaju, Marijana je mnogo kompleksnija ličnost jer je nekonformistična i prkosna, ona trpi i protivi se, ponekad radi nepodopštine što je svojevrsni odušak od tiranije koju trpi zbog svoje nemirne naravi.

Marijaninu obitelj čine autoritativni otac Lazo (Zlatko Burić), majka Vera (Arijana Čulina), te brat Zoran (Nikša Butijer). Pokretač radnje i svojevrsni zaplet nastaje kada pater familias Lazo doživi moždani udar, što se na obitelj odrazi kao tektonski poremećaj, pa se likovi što prije moraju naviknuti na novu svakodnevicu, uloge i odgovornosti.

Sjajne glumačke role

Hana Jušić stvorila je izrazito funkcionalnu kombinaciju naturščika i glumaca. Mia Petričević, inače arhitektica koju je glumački poziv pogodio iz vedra neba, sjajna je u naslovnoj ulozi Marijane. Neiskustvo pred kamerom samo je dodalo na prirodnosti i šarmu, onom prstohvatu nesavršenosti koji pridonosi uvjerljivosti. Mia Petričević istupila je iz svoje profesije u glumačke vode i ostavila trag sjajnom izvedbom.

Ostatak glumačke postave je briljantan; Zlatko Burić fizičkom dominacijom i glasom uvjerljivo tumači glavu obitelji. Veliko je osvježenje gledati ovog velikana u domaćim filmovima i na domaćem terenu nakon antologijskih uloga ponajprije u filmovima N. W. Refna. Arijana Čulina sjajna je u ulozi „tipične dalmatinske matere“,  što nije toliko lako utjeloviti kao što se misli. Taj stereotip toliko je puta iskorišten, unakažen i preglumljen u raznim filmskim i dramskim prigodama, da se određena doza autentičnosti naizgled nepovratno izgubila.

Foto: facebook.com/quitstaringatmyplate

Foto: facebook.com/quitstaringatmyplate

Iako je Čulinin lik onaj kojem se u domaćim filmovima i serijama često pristupalo, nezapamćena je ovolika doza vjerodostojnosti: mješavina humora i gorčine, roditeljskog dociranja i mehaničke ljubavi koja se ispoljava iskazima sitnih emotivnih ucjena. Nikša Butijer također je na visokom nivou, svojom izvedbom sjajno spajajući komično i tragično. Sve to izgleda vrlo jednostavno: kvalitetni glumci na plodnom scenarističkom tlu izrodili su sjajnim ulogama, no kad bi bilo tako lagano, gledali bi to u domaćim filmovima češće.

Priča koja zrači autentičnošću

Hrvatski filmovi u posljednje vrijeme su tehnički na jako visokom nivou, glumački sjajni, no slijepo crijevo im je scenarij, temelj na kojem se film gradi. Snaga, strast i magnetizam filma Ne gledaj mi u pijat očituje se prvotno u spisateljskom talentu Hane Jušić. Impresivna je sposobnost i preciznost kojom modelira likove. Sve su to mahom složene, mnogodimenzionalne ličnosti koje zbog toga odišu životom i autentičnošću. To je osnova koju je ova mlada redateljica vizualno nadogradila i okvir unutar kojeg su glumci plivali kao ribe u vodi.

Prateći Jušićkine ranije kratke filmove mogli su se vidjeti utjecaji njenih uzora, stranih redatelja, u prvom redu Ulricha Seidla i filmova grčkog vala (Lanthimos). Ponekad bi izgledalo da njen stil naginje prema njihovom i da ih stilski i narativno rekreira u domaćoj stvarnosti. Ipak, nakon dugometražnog debija, jasno postaje da Hana Jušić ima svoje tematske preokupacije, svoj autorski stil, originalan i promišljen, a da su uzori postojali samo u vrijednosnom smislu i kao stepenice ka pronalasku osobnog jezika. Taj autorski razvoj urodio je sjajnim dugometražnim debijem Ne gledaj mi u pijat i ponovno postavio visoke kriterije po pitanju rada Hane Jušić. Međutim, kako nas je iskustvo naučilo, Hana Jušić voli postavljati visoke letvice očekivanja jer ih uglavnom preskoči.

Foto: facebook.com/quitstaringatmyplate

Foto: facebook.com/quitstaringatmyplate

Talent je presjekao gordijski čvor

No, da se vratimo gordijskom čvoru visokih očekivanja s početka kojeg mnogi mladi autori nisu uspjeli raspetljati, pa još stoje upetljani u njemu. Hana Jušić je opravdala očekivanja, a publika dobila snažno i vrijedno ostvarenje lokalnog predznaka i europske razine koje već sad visoko strši u domaćoj filmskoj produkciji i to ne samo među autorima mlađeg naraštaja. Ova autorica zaista predstavlja osvježenje na domaćoj filmskoj sceni, ali i lekciju kako je razvijanje autorskog jezika, sa snažnim uporištem u scenariju i gradnjom specifičnog vizualnog stila, put ka velikim ostvarenjima koji počinje polagano, prvim korakom i ide iz praiskonske potrebe da se određena priča ispriča.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(9 votes, average: 4.556 out of 5)

Komentari