Istaknuto
22.10.2018.

Knjige su odličan izbor u svakom slučaju! Svakog tjedna ćemo vam odabrati po tri nove knjige koje možete pronaći na policama domaćih knjižara, a uz malo sreće, neke od njih mogu biti vaše.

17.10.2018.

U rubrici Nova glazba redovito izdvajamo najzanimljivije aktualne singlove i videospotove, a vi birate svog favorita.

Glazba

Recenzija – “Bliss” (Jonathan): Ogledni primjer riječke škole rocka

21.12.2014. Filip Kušter
Foto: facebook.com/thebandjonathan

Foto: facebook.com/thebandjonathan

Želimo li započeti priču o Jonathanu i njihovom albumu prvijencu, trebamo se nakratko vratiti u prošlost i vidjeti kako je došlo do toga da je jedan hrvatski bend, čiji frontmen piše pjesme na engleskom, a ostatak sastava zvuči kao da dolazi s britanske scene, uspio stvoriti atmosferu u kojoj se na kraju neće priznati ništa manje od toga da postanu još jedan u nizu kultnih riječkih bendova koji imaju predispozicije napraviti inozemni iskorak.

Počinjemo od kraja 70-ih godina prošloga stoljeća kada se formirala RiRock scena počevši koncertom Parafa, očeva punk pokreta u Hrvata. U to doba djelovali su i Termiti, Protest te još neki punk bendovi. Dolaskom osamdesetih promijenila se klima, sa sastavima poput Xenie i Denisa & Denisa više okrenutih pop muzici odnosno elektropopu. Jedan od rijetkih bendova, u tom razdoblju, koji je bio vođen rockom, bio je Grč, stekavši više poklonika u Sloveniji nego u ostatku Hrvatske.

Ne tako davne devedesete, tužne i nesretne, iznjedrile su ono što se i danas može nazvati „autohtono riječkim“ glazbenim poimanjem rocka i svega što uz to ide. Let3, Laufer i En Face su, svi osnovani u osamdesetima, zauvijek postali, u glazbenom smislu, sinonim za kvalitetu, beskompromisnost, umjetnost i provokativnost. Krajem dvadesetog stoljeća, vokal i vođa Laufera, Damir Urban, odmetnuo se u solo vode te sve do danas nastupa sa svojom „četvorkom“, no u međuvremenu je zamijenio grunge zvuk s progresivnim i eksperimentalnim rockom (da ga ne svrstavamo u neke „čvršće“ žanrove). Bilo je tu svakako i irskih veselica Belfast Fooda, industrijalizacije poput One Piece Puzzle te pop-art elektronike Quasarra koji se teško probija do šire publike, a opet sve je to nekako ostalo manje-više u riječkim krugovima, podosta udaljeno od onoga što su ostvarili prvi spomenuti bendovi.

Dugo se čekalo na bend koji bi pokrenuo „hype“ i ponovno digao medijsku zainteresiranost za novu rock glazbu. U tom razdoblju iščekivanja bilo je važno zadržati umjetnički integritet i originalnost koji su prijašnji bendovi imali. Pojava Jonathana nije samo slijeđenje tradicije RiRocka, već  uplovljavanje u nesigurnu luku rock’n’rolla u kojoj se snalaze samo znalci koji znaju što njihovo vrijeme donosi.

Foto: facebook.com/thebandjonathan

Foto: facebook.com/thebandjonathan

U jesen 2011. sastaju se pet prijatelja, ili kako sebe nazivaju, glazbenih entuzijasta, te pokreću priču koja se, poput bure, počinje širiti  Rijekom, a sada, pola godine nakon izdavanja albuma, možemo reći da je „bura“ zahvatila dobar dio Hrvatske. „Bura“ je nazvana „Bliss“, sastoji se od dvanaest pjesama, povezanih u koherentnu cjelinu, nakon koje rijetki ostaju ravnodušni. Ekipa se sastoji od glazbenika koji već imaju podosta iskustva u svim sferama rocka, pa se, bar što se tehničke strane tiče, nije mogao očekivati podbačaj. Ipak, ono što pružaju svojim melodijama i lirikom daleko je iznad svih očekivanja, ako je istih i bilo.

Albumu je prethodio istoimeni EP s četiri pjesme, izdan početkom 2013., da bi sve kulminiralo u svibnju ove godine s albumom koji se još uvijek može naći na Jonathanovoj bandcamp stranici. Sve započinje s laganom i mističnom gitarom te stihovima „in this town, many people dying with their young“ zavodljive uvodne pjesme Umbrellas in the sun“. Nakon toga Jonathan iznenađuje svakom sljedećom, bilo da se radi o prvom singlu Maggie ili razigranim gitarama i odličnom ritam sekcijom na Communicate! Ustvari, grijeh je spominjati pojedinačne naslove jer je nevjerojatno kako se prohodno, na trenutke plesno (Mama I’m Ready), a na trenutke nešto mračnije (Pictures) dolazi do kraja albuma (Wicked games), nakon kojeg ostaje samo par minuta razmišljanja što smo to upravo čuli (jesu li to „naši“ ili?) pa da počnemo iznova.

Vokal, Zoran Badurina, nema ni malo problema s izgovorom engleskog, dapače, zvuči bolje od mnogih na našoj sceni koji taj „svoj engleski“ forsiraju čisto radi proboja na inozemno tržište („hint“: Gibonni). Uostalom, kod Jonathana se osjeća sigurnost i znanje u tome što rade. Na basu se nalazi Nikica Jurjević, a na gitarama, koje su jako izražene i na što treba obratiti posebnu pozornost, dominiraju Darko Petković i Tomislav Radinović, dok ritam sekciju na bubnju zaključuje Branko Kovačić (ex-Let3).

„Bliss“ nećemo svrstavati u žanrove jer to ne bi bilo fer prema dečkima koji samo sviraju ono što u tom trenutku osjećaju, pa se zaista suvišno čini svrstavati sve pjesme s albuma u neki žanr. Sa svojim pjesmama više teže k razvijanju određenog osjećaja u trenutku kada ih čuješ, a da bi se došlo do tog stanja, potrebno je biti pažljiviji slušatelj. Album sigurno neće sjesti na prvu. S jedne strane, album je dovoljno jednostavan ako želimo površno zagrebati ono što momci nude, a s druge strane, dovoljno je kompleksan da ga, preslušavajući deseti puta, osjetiš kao da si ga tek sada prvi put proživio.

Svako razdoblje u Rijeci donosi nove glazbenike koji razumiju glazbena strujanja i onome čemu valja težiti u modernom rock izričaju. S početkom stvaranja drugoga albuma, svakako će biti pod pritiskom nadmašiti odličan prvijenac, a na tom se polju može pronaći mnogo bendova koji su, nakon odličnog prvog izdanja, počeli stagnirati i utopili se u svojoj nemaštovitosti i pokušaju recikliranja onoga što su već napravili. S Jonathanom to neće biti slučaj. Zašto to neće  biti tako? Preslušajte album i pohodite najbliži nastup.

(Visited 286 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.250 out of 5)

Komentari