Recenzija – Leopard: Filmičan triler iz skandinavske tvornice krimića
Leopard je osmi roman serijala Joa Nesbøa o problematičnom inspektoru osloanske policije te uz Spasitelja najnapetiji roman iz serijala. Osnovni zaplet romana počinje ubojstvom dviju žena koje su pronađene utopljene u svojoj krvi, a ubojstvo je počinjeno nepoznatim oružjem. Iako se tim ubojstvima bavi i osloanska policija i Kripos (specijalne postrojbe), ubojstvo može riješiti samo jedan inspektor – Harry Hole.
Harry Hole je pak odustao od policijske službe te se skriva u Hong Kongu, gdje je upao u probleme s Trijadom, a mlada policajka Kaja Solness poslana je da ga vrati natrag u Oslo. Čim se vratio, dogodilo se i treće ubojstvo, ubojstvo saborske zastupnice u gradskom parku. Jo Nesbø majstor je pripovijedanja, ali i ocrtavanja karaktera, tako da je jednako napeto pratiti hirovitu narav Harryja Holea i vrhunsku fabulu romana, koja nas vodi preko tri kontinenta. Gotovo svaka veća cjelina u knjizi završava tzv. cliffhangerom, nekim šokantnim otkrićem koje nije u potpunosti objašnjeno kako biste nastavili čitati. Upravo zbog toga Leopard je, kao i svi ostali romani Joa Nesboa, štivo koje nećete lako ispustiti iz ruku (u mom slučaju, Leopard je odgovoran za dvije noći nesanice).
Za razliku od prošlih nastavaka, koji su se uglavnom odvijali u Norveškoj (Bergen i Oslo najčešće su lokacije), u Leopardu Harry Hole sam i kasnije sa svojom kolegicom Kajom Solness putuje u Kongo, gdje je identificirao tradicionalno plemensko oružje kojim su žrtve ubijene. U prikazima Konga (ali i Hong Konga iz prvih stotinjak stranica knjige) vidljivo je kako je za opise političke situacije, mentaliteta ljudi i naposljetku samog izgleda tih dvaju krajeva svijeta potrebno istraživanje. U Kongu su sjajno opisani vozači taxija koji se bore za egzistenciju i objašnjavaju sukobe raznih plemena u toj ogromnoj afričkoj državi, dok u Hong Kongu upoznajemo bogate strane državljane koji se bave financijskim malverzacijama u tom financijskom raju.
Za razliku od Stiega Larssona, koji je sam žanr skandinavskog noira učinio planetarno popularnim, Jo Nesbø ne daje u svojim romanima detaljne analize društva. Ponegdje se spominju problemi kao što su korupcija policijskih djelatnika, ali u prvom planu (posebno u ovom romanu) je lik Harryja Holea, koji preispituje svoj odnos prema ocu koji je na samrti, ali i prema svojoj bivšoj djevojci Rakel i njenom sinu Olegu. Harry se još jednom (ne pretjerano uspješno) pokušava riješiti jedne ovisnosti putem druge – naime, u Hong Kongu nabavio je zalihe opijuma te je prestao konzumirati alkohol. Dva izvrsna unutarnja monologa možemo pročitati prilikom nova dva susreta Harryja Holea sa smrću, a zanimljivo je pratiti i Harryja u njegovim alkoholiziranim stanjima. Glazbeni ukus također odražava Harryjevo sazrijevanje – umjesto mladenačke oduševljenosti punkom, Harry sada sluša sofisticirane albume Milesa Davisa i Johna Coltranea, a sam je Nesbø prilikom posjete Zagrebu (o kojoj možete čitati ovdje) ustvdio kako Harryjev glazbeni ukus u velikoj mjeri ovisi o njegovom glazbenom ukusu.
Leopard je još jedan od sjajnih i izuzetno filmičnih romana Joa Nesbøa, u kojima se izvrsna i napeta fabula izvrsno isprepliće sa psihološkim stanjima pojedinih likova te naznačenim društvenim okolnostima pojedinih dijelova svijeta. Radnja je brza, ali niti u kojem trenutku predvidljiva, budući da svakih tridesetak strana dolaze novi dokazi, sumnjivci i svjedoci koji održavaju ovaj roman napetim i zabavnim. Scene nasilja malo su eksplicitnije nego u prethodnim nastavcima romana o Holeu, što onima slabijeg želuca može zasmetati. Ipak, ako ste već pročitali sve romane Nesbøa prevedene na hrvatski, pohitajte do knjižara u kojima Leoparda možete kupiti na engleskom jeziku.
