Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Glazba

Recenzija – “Ništa nije kako se čini” (Punčke): Formiran stav za dalje

12.04.2016. Filip KušterFoto: Cover

Vinkovačke Punčke nedavno su izdale svoje drugo studijsko izdanje pod nazivom “Ništa nije kako se čini”. Nakon EP-ja “Mehanizmi obrane” iz 2012. koji je bio sam početak karijere (uz „Robot koji hekla“), u 2013. godini Lucija, Ruby i Anja razvile su nešto čvršću podlogu i izdale album “Sunčano s povremenom naoblakom”. Neću lagati, taj album dosta mi se često vrtio po samom izlasku i mislim da su cure imale vrlo dobru premijeru, iako za mnoge pretjerano šaroliku. U žanrovski neodređenim stvarima puno puta nalazimo na kamen spoticanja pa su tako cure ostale uskraćene za veću pozornost nego što su dobile. Potpunu razliku činile su pjesme poput Petre Pan i Srca te Doručak i Iz dana u dan. Da budemo jasniji, svaka pjesma stajala je previše za sebe, ali to se može pripisati teretu prvog albuma, početku glazbene karijere i eksperimentiranju sa zvukom. Ovogodišnji album zaista nije onakav kakav bi se mnogima mogao činiti a priori. Puno je koherentniji, odrasliji, a samim temama u tekstovima i mračniji. Naravno, mrak u muzici nikad nužno ne znači ništa loše, ali…

Ne bi vjerovali kada bi krenule usporedbe s nekim drugim bendovima. To je u glazbi neizbježno i svi krenu s nekim svojim asocijacijama i referencama na nešto postojano. Utjecaji u post-punku, indie rocku nisu nešto od čega treba bježati, već prihvatiti kao dio benda. Punčke su učinile album svojim u granicama žanra koji ih je taj trenutak pucao i utjecao na njihove glazbene elemente. Djevojke su kroz pjesme iznijele emocije u rangu od ljutnje, žalovanja, euforije, ljubavi i opet natrag. S obzirom na spektar koji nam donosi ljutnju i ljubav u istoj rečenici, ne može se za materijal reći da kreće tim putem. Prva pjesma i uvod u album, Ništa nije kako se čini, posveta je cijelom albumu, riječi su nepostojane i suvišne te se odlično uigranom gitarom, basom i bubnjevima igra igra u kojoj Punčke razaraju zvučnike. U Tako je bolje osjeća se nelagoda, pritisak i skučenost prostora: „Guraš me, pritišćeš, tješim se, tako je bolje…“, gotovo kao da na trenutak mislite na to što je bend radio u svojim teškim trenucima koji su svakako bili neizbježni.

Singl Ocean predstavljen je još prošle godine uz prigodan spot koji dočarava stihove i glazbu. Lirično vrlo dobar, jak, izravan i prava je stvar što je odabran da bude predstavnik onoga što možemo čuti na albumu. Ako se zaokruži dosadašnji rad Punčki, ovo im je sigurno jedna od najkompletnijih pjesmi jer ih čini upravo svojima. Neka depresivno manična forma albuma nastavlja se na Oni su tu i Još jedan dan. Tempo se mijenja tek s Jasnom – u Nirvana maniri Lucija vodi unutarnje bitke i još dublje uvodi nas u svijet na koji teško možemo gledati s nekom pozitivom. Na toj pjesmi možemo čuti i back vokale Dunje Ercegović, poznatije kao Lovely Quinces, a istu formulu ponavljaju na predzadnjoj numeri U mraku. Krajnje prodiranje u ponor čini Protiv nas, akustična pjesma s tranzicijom u nešto jači tempo prema kraju uz Doru Kramar na čelu. Kako se bliži kraj albuma nekako i melodija postaje svijetlija pa Snjegovi, iako su lirično tamne boje, čine neki pomak prema suncu. Povratak na staze u kojima će dan pobijediti mrak konačno se sjedinjuje, ironije li, U mraku i Olovu. Nimalo optimistični naslovi pjesama donose stihove poput: „Skupit ćemo snage ne brini. Sve ćemo zidove porušiti“ te „Pokraj tebe svijet je bolji, lakše dišem i postojim; s tobom imam snagu, volju i nadu, i u mraku!“.

Posljednje pjesme donose optimizam koji je na trenutke imao prvi album, ali te numere i tako nisu ovdje da opravdaju ton albuma. On je težak i atmosferom podsjeća na situaciju u kojoj se nalazi država. Iako se Punčke ne upliću u društvena pitanja na način da u tome pronalaze vrhunac inspiracije, očito je situacija u društvu djelovala pesimistično na njih. Nitko se nakon ovoga ne bi trebao sramiti stanja u kojem se nalazi u teškim trenucima jer je očito da su Punčke ogolile svoje emocije i dale ih gomili. Ovakav potez za drugi album čini se hrabar, ali u ovom trenutku i nužan. Trebalo je djelovati jer čar “Sunčanog s povremenom naoblakom” počela je blijedjeti i bilo je vrijeme za krenuti dalje. Makar to bilo – kako same Punčke kažu – kroz mračna mjesta, a svi znamo da nakon tame dolazi svjetlo. “Ništa nije kako se čini” daje odgovore na pitanja mogu li Punčke dalje od onoga gdje su sada. Odgovor je veliko „DA!“, s naglaskom da publika zna prepoznati iskrenost i onda kada je ona zapakirana u teškim temama.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(14 votes, average: 3.857 out of 5)

Komentari