Recenzija – “Head Carrier” (Pixies): Indie rock mašina i dalje praši
Bostonski indie rock veterani Pixies, nakon gotovo četvrt stoljeća studijske pauze i mlakog prethodnika “Indie Cindy” iz 2014., izbacili su novi uradak “Head Carrier”. Ispodprosječnosti prethodnika sigurno je posredovao i odlazak jedne od vitalnih komponenti zvuka Pixiesa, basa i vokala Kim Deal.
U konačnici Paz Lenchantin se pridružila kao stalna i ravnopravna članica, pridodajući harmoniji i melodičnosti aktualnog albuma, koje je toliko nedostajalo na “Indie Cindy”. Sjajno se uklopila, međusobna kemija je prisutna, što smo imali i priliku posvjedočiti uživo na devetom INmusic festivalu kada su nas posjetili u sklopu tadašnje turneje.
Minulo vrijeme i povratak u tračnice
Paz je dobila priliku komponirati i u cijelosti otpjevati pjesmu All I Think About Now koja neodoljivo podsjeća, moguće i namjerno, na klasik Where Is My Mind, a čije je stihove Black Francis posvetio upravo Kim Deal. Pomirljiva je to zahvala bivšoj članici i nostalgično prisjećanje na minulo vrijeme, čiji se stihovi mogu univerzalno primijeniti na propali odnos bilo koje vrste.
Razumljivo, njihovim najplodnijim godinama i kultnom statusu albuma poput “Surfer Rosa” i “Doolittle” više se ne mogu približiti, što nitko ni ne očekuje. Međutim, već s naslovnom Head Carrier i kotrljajućom izmjenom gitarskih riffova daje se naslutiti povratak u tračnice bez neke opterećenosti s prošlošću. Classic Masher, u kojoj se Paz vrlo lijepo vokalno nadopunjuje s Francisom, vjerojatno će postati jedan od koncertnih standarda.
Dinamična izmjena tempa i intenziteta
S dvanaest pjesama u nešto više od pola sata prošetali su nas kroz dinamičnu izmjenu tempa i intenziteta. Baal’s Back donosi iznenađujuću eksploziju gnjeva i žestine. Melodiozna Might As Well Be Gone smiruje i uljuljkava. Plaster Of Paris, uz surf rock elemente, nudi dašak osvježenja. Energičnost albuma na razini drže brza i ironična Talent te punkerski nabrijana Um Chagga Laga. Protutežom glasnog i tihog, muškog i ženskog vokala, mekoće i hrapavosti, melodičnosti i žestine, koriste klasičnu formulu suprotstavljanja oprečnih elemenata koji se međusobno isprepliću i upotpunjuju.
Iako nije ovo uradak kojem ćemo se često vraćati i koji ima za ponuditi nešto inovativno, sigurno neće ni razočarati. Album je ujednačen i dinamičan te tekstualno, iako nekompliciran, dovitljivo i promišljeno napisan te zaslužuje našu pažnju. Bostonska četvorka iskupila se iz drugog pokušaja i pokazala da još uvijek nije za otpisati.
