Recenzija: Patrick Modiano – Mali Dragulj
Modianov Mali dragulj (Le petite bijou) 2005. predstavila je Fraktura u prijevodu Latice Bilopavlović Vuković. Ovaj kratki roman iz 2001. zaživio je u Hrvatskoj tek dodjelom prošlogodišnjeg Nobela, baš kao i sam Patrick Modiano.
Nerazlučiva atmosfera potrage za prošlosti, u kojoj nije jasno što je mašta i umišljanje, a što stvarni događaj, glavni je dio ovog romana, slično kao u Ulici mračnih dućana. Knjiga prati mladu djevojku Therese koja nije poznavala svog oca, a majka ju je napustila još u djetinjstvu. Malo ranih sjećanja i glasina da je preminula u Maroku jedino su što zna o majci, bivšoj plesačici. U pokušaju ostvarivanja neke umjetničke karijere, majka je nazove Malim draguljem, umjetničkim imenom za kojeg se Therese sjetno zavarava da joj je dano iz naklonosti i ljubavi. Modiano koristi motive iz Theresinog djetinjstva; poput psa kojeg je imala, nesreću koju je doživjela pred internatom i pomoć koju je tada dobila – u obliku gaze s eterom i ujaka kojeg je viđala svakog četvrtka kao ilustraciju jedinih svjetlih točaka i topline koju je dobila od drugih, suprotstavljene odnosu s majkom, a zrcaljene u dva nova Theresina poznanstva na koja se oslanja sa srceparajućom potrebom.
Šetnja romanom vrti se ulicama Pariza, gdje Therese, vidjevši gospođu u žutom kaputu, umisli da je pronašla svoju izgubljenu majku i odluči je pratiti, prisjećajući se epizoda iz djetinjstva i maštajući o možebitnim scenarijima koji bi je povezali sa ženom u žutom kaputu. Stil je jednostavan, pripovijeda nam Therese, a sadašnjost se izmjenjuje s njenim djetinjstvom i razmišljanjima koja evociraju pariške ulice, kolodvori i trgovi kojima prolazi. Ponekad konfuzno stapanje tih epizoda dočarava Theresino stanje, izgubljenost i vječno traganje za minulim djetinjstvom, majkom i ljubavi, bez oslobađajućeg rješenja i odgovora.
Tako roman i završava, s finalnom izgubljenošću i zbunjenom bespomoćnošću, tek minijaturnom naznakom novog, boljeg života. Kao cjelina, Mali dragulj je melankolična atmosfera Theresinih misli, njena uzaludnog lutanja i traganja, samoće i očajničke žudnje za toplinom i ljubavi. Dok knjiga savršeno uprizoruje potragu za izgubljenim kroz pitanja i maštanja, osjećaj zamagljene stvarnosti i prošlošću omamljenog uma ne čini je ugodnim, ali je zato čini zato izrazito emotivnim i pomalo mučnim štivom. Više nego Ulica mračnih dućana, ovaj roman je intimna karakterizacija glavnog lika, s manje likova i radnje, s prodornim pogledom u unutarnji život i bolnim slikanjem emocija.
