Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Recenzija – ‘St Germain’ (St Germain): Očekivano sjajan album nakon 15 godina eksperimentiranja

28.10.2015. Patricia PajkFoto: facebook.com/StGermainOfficial

Ludovic Navarre poznatiji je kao St Germain, a ako vam ni tako njegovo ime ne zvoni, možda ga znate kao onog glazbenika čiju traku Stojedinica već dugi niz godina koristi kao svoj džingl. No, ni ako vam ni s tim podatkom njegove ime ne zvuči ništa poznatije, onda je krajnje vrijeme da ga otkrijete. Ludovic Navarre francuski je izvođač koji je u europsku elektronsku scenu uveo dašak svježine u onim godinama kada EDM nije bubnjao u svačijem autu, a radiostanice kao što su Antena ili pak Enter nisu nikome bile ni na kraju pameti. Odnosno, to je bilo one davne 2000. godine koja izgleda kao da je bila jučer, ali klinci koji su tada rođeni danas imaju već petnaest godina.

St. Germain pomiješao je elemente svih mogućih podvrsta jazza s elementima deep housea i stvorio njegov najbolji album “Tourist” (op.a. na kojem se nalazi ranije spomenuti džingl, ali neću reći koji da privučem potencijalne diggere). Onda nas je pošteno ispostio, čak petnaest godina, do izlaska eponimnog albuma kojeg smo konačno dočekali ove godine.

Omot albuma jednostavan je s tematskom maskom koja viri iz pijeska, baš kao i sam naziv “St Germain”, ali sama jednostavnost covera nadoknađena je nevjerojatno širokim glazbenim opusom i sjajnim eksperimentima na samom albumu. Prvo što smo mogli čuti s albuma je singl Real Blues i definitvno je highlight albuma, a ova je traka i ugledala svijetlo dana u obliku spota koji je također minimalistički nastojen, ali u svojem minimalizmu odličan. Sample iskorištenog vokala dolazi od pravog teksaškog klasika bluesa Lightnin’ Hopkinsa, ako vam se sam glas sviđa, i ako ranije niste, obavezno bacite oko na njegov opus.

Album se sastoji od osam pjesama i teško je uopće raščlaniti gdje počinje jedna, a završava druga jer je njegov flow iz jedne u drugu traku divno posložen na albumu. St Germain zapravo nije nikada bio aktualan jer je nakon njegovog posljednjeg albuma na scenu stupio EDM i pokupio veliku publiku za sobom, a kako je i sam nedavno naglasio u intervjuu, on nije htio krenuti u tom smjeru, a niti ostati na istom pa se posvetio istraživanju. Navodno je album radio punih šest godina, a istraživanje je trajalo mnogo duže budući da je ušao u kontakt sa zajednicom imigranata iz zapadne Afrike. Istraživao je njihovu tradicionalnu glazbu i glazbala te je pri tome najviše komunicirao s došljacima iz najsiromašnije države na svijetu – Mali.

Utjecaj afričke kulture na albumu je neupitan, afrički instrumenti i tekstovi se pojavljuju u velikom broju pjesama kao što su Family TreeVoilà. Skladbu Sittin’ Here bi mogli čuti iduće godine na Beach stageu svakog festivala jer pjesma je upravo sve što pravi beach stage treba: živahna, ali ne preživahna, mistična − i zapravo dovoljno neplesna da se ekipa ne bi razbacala po flooru i nakrcala ga, ali i dovoljno plesna da će se sigurno neki pojedinci odlučiti na pokret, a ostatak sjediti na plaži sa svojom pivom ili koktelom.

Eksperiment miješanja bluesa i tradicionalne afričke glazbe najviše je naglašen u How Dare You u kojoj je sampliran blues vokal integriran s afričkim vokalom tijekom cijele pjesme. Mary L. počinje s jednostavnim drum zvukom koji podsjeća na zvuk metronoma pa se postepeno uvodi klavir u svojem klasičnom izdanju s izraženim elementima eksperimentiranja poznatih u jazzu, zatim uvodi razne šumove koji podsjećaju na kišu i jeku, a pjesma dobiva svoj potpuni oblik uvođenjem ostatka udarljkaške sekcije i popratnim vokalom s afričkim korijenima. Pjesma kao što je navedena Mary L. tipična je pjesma St Germaina u kojoj ju on gradi dio po dio i stvara priču koja će zaintrigirati i najzahtjevnije uho. Album je odličan kada solo sjedite doma uz šalicu čaja ili kave, za pozadinsku glazbu ugodnog druženja, a i warm up DJ bi se vjerojatno odvažio zavrtjeti koju traku u svom setu.

oto: facebook.com/StGermainOfficial

oto: facebook.com/StGermainOfficial

Osobno, St Germain me opet piknuo, i to onako dobro i nježno i kad imate potrebu vratiti pjesmu unazad jer se iz sekunde u sekundu nešto događa i možda ponekad ne stignete sve popratito ako niste potpuno posvećeni slušanju albuma.

Više nego slobodno se može reći da je St Germain lektira svakog audiofila, producenta i DJ-a, tako da ako ga još niste otkrili, sad je trenutak jer dolazi u Tvornicu Kulture 7. studenog i dolazak je obavezan.

 

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 4.800 out of 5)

Komentari