Anime-Ai: Pustolovna kombinacija steampunka i zombija (“The Empire of Corpses”, R. Makihara)
The Empire of Corpses (Shisha no teikoku, 2015) anime je, kako mu i sam naslov ukazuje, prilično mračne tematike. Radnja počinje 1870-ih u Londonu u nekom alternativnom svemiru gdje početak industrijske revolucije počiva na reanimiranim truplima koja su zamijenila “živu” radnu snagu. Trupla nemaju dušu već su programirana da izvršavaju određene zadatke te su time slična originalnim zombijima u folkloru Haitija u kojem se zombijem smatra osoba čija je duša ukradena i čija je jedina svrha raditi za svojeg gospodara. Protagonist John Watson (čije je ime očita referenca na Sherlockovog Watsona) pronašao je način da u oživljeno truplo svojeg prijatelja Fridaya (vjerojatno referenca na Robinsona Crusoea) vrati dušu. Zbog tog neortodoksnog i ilegalnog postupka prisiljen je raditi za britansku vladu i pronaći izgubljeni Frankensteinov dnevnik. Naime, Frankenstein je bio prvi koji je shvatio kako oživjeti truplo, ali njegove su bilješke izgubljene i smatraju se izuzetno vrijednima.
Iako anime otvara potencijalno duboku filozofsku temu ljudske duše i života nakon smrti, prije svega je zamišljen kao pustolovna mješavina Indiane Jonesa, Družbe pravih džentlmena i Dylana Doga (stripa, ne filma). Potraga za Frankensteinovim dnevnikom vodi Watsona u razne dijelove svijeta, počevši od Indije (koja je i u ovoj verziji svemira britanska kolonija) preko Afganistana do Amerike. Viktorijansko doba i steampunk uvijek su dobro išli zajedno i ni ovaj slučaj nije iznimka. Artwork je zadovoljavajuć, s puno detalja i boja da drže oko zaokupljenim kad radnja mjestimice postane pomalo prazna. Tijekom akcijskih scena, pokreti su likova fluidni, a rijetki CGI likovi dobro su uklopljeni i ne odudaraju od stila. Doduše, ono što pomalo bode u oči jesu disproporcionalno velike grudi ženskog lika Hadaly Lilith, učinjene mnogo većima u animeu nego što je slučaj na službenom plakatu. No to nije neuobičajeno za japansku animaciju koja u velikoj mjeri i dalje pokušava čim više podilaziti svojim muškim fanovima pa su donekle fetišizirani ženski likovi česta pojava.
Likovi su uglavnom jednodimenzionalni i služe kao pokretači i podržavatelji priče, a ruski zombiji samoubojice koji eksplodiraju već na samome početku priče indikacija su u kojem će smjeru daljnja radnja biti orijentirana. No, osim same akcije, posebnu pažnju plijeni i taj neobičan svijet u kojem živi i mrtvi egzistiraju jedni pored drugih i gdje bez mrtvih nema ni živih, jer mrtvi su ti koji rade skoro sve fizičke poslove. To je, naravno, očita metafora na tretman radnika od industrijalne revolucije nadalje te svođenje radnika na ono što rade i njihovu posljedičnu dehumanizaciju. Oštra je to kritika prošlosti, ali i sadašnjosti te ako se simbol “oživjelo truplo” zamijeni simbolom “radnik”, ovaj anime postaje utoliko strašniji. Ipak, za one koji nisu skloni metaforiziranju, sama će ih akcija zadržati dovoljno zabavljenima da im The Empire of Corpses ostane u dobrome sjećanju.
The Empire of Corpses možete pogledati na ovogodišnjem Animafestu, 9. lipnja u Kinu Tuškanac u 17:30 sati.
