Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

Recenzija – The War on Drugs: ‘Lost in the dream’ kao revival nekih starih tendecija u novom ruhu

24.07.2014. Nikolina Lončar
The War on Drugs

Foto: secretlycanadian.com

 Kada bi napravili fuziju krajolika američkih pustinja s krautrockom iz 70ih, ili glazbu Brucea Springsteena provukli kroz Instagram filtere, vjerojatno bi rezlutat bio nešto što zvuči otprilike kao opus benda The War on Drugs.

Priča o ovom bendu započinje 2003. godine kada se Adam Granduciel preselio iz Oaklanda u Philadelphiju, gdje je preko zajedničkog simpatiziranja Boba Dylana započelo njegovo dugogodišnje intenzivno prijateljstvo i suradnja s Kurt Villeom. Ipak, Kurt je ubrzo napustio bend kako bi se posvetio solo karijeri s Violatorsima, premda su i dalje nastavili surađivati. Bend danas uz Adama čine David Hartley (bass, gitara), Robbie Bennett (klavijature, gitara) i Patrick Berkery (bubnjevi), a album „Lost in dream“ treći je studijski album ovog neo-psihodeličnog/americana sastava.

Razlika između ovoga i prethodna dva albuma leži u tome što je Adam, kao glavni kreativni pokretač, odlučio napustiti sve metode kojima je do tada stvarao. Glavni razlog za takvu odluku je taj da se i sam našao na životnoj prekretnici – odnosno, u fazi prekida veze, a njegova je kuća, inače puna prijatelja i drugih muzičara, sada zjapila prazna. Adam se našao usamljeniiji nego ikad i odlučio je pustiti inspiraciji da mu sama dolazi umjesto da ju crpi iz ludih provoda s kolegama. Kao produkt dobili smo gorko-slatki album koji lirično oscilira od frustracija do prihvaćanja stvari takvih kakve jesu.

Samo otvaranje albuma zvuči kao histerično tipkanje po starim pisaćim mašinama, vjerojatno aludirajući na cijeli taj proces. Uvodna stvar Under the pressure opisuje mučeništvo kroz koje autor prolazi, a kroz cijeli se album provlači lajtmotiv nedorečenog sna, pa tako i u tekstu ove pjesme, /But a dream like this gets wasted without you/. Ambijentalna atmosfera koju stvaraju ovi prizvuci melankolije polako nas kroz polagani outro u stilu shoegazea uvode u sljedeću pjesmu, Red Eyes. Njena tematika je slična prethodnoj pjesmi, makar glazba u pozadini stvara trijumfalnu pozadinu u kontrastu s tekstom, kao da je autor napisao pjesmu za galopiranje prema nekom uzvišenom cilju.

Tempo usporava i sljedeća je pjesma, Suffering, polaganija balada sjetne melodije. An ocean in beetwen progresivna je pjesma, u kojoj se vokali polako gube između solaža koje sve više nadvladavaju agoniju pjevača / I’m in my finest hour, Can I be more than just a fool?/. Disappearing pruža pomalo hipnotičnu vibru, dok se na centralnom mjestu albuma našla Eyes to the wind s elementima umirujućeg alt-countrya i jasno vidljivim utjecajima Dylana i Springsteena. Meditativni instrumental The Haunting Idle prigodna je uvertira za sljedeću pjesmu, Burning, gdje sintisajzer pruža skladne strukture akorda koje stvaraju platno za vokal i gitaru uz završni dodir Hammond orgulja. Lost in the dream još je jedna balada u stilu dylanesque, koja tematski zaokružuje album pa nije ni čudno da se on zove upravo po ovoj pjesmi. Nježni intro In reverse prekidaju Adamovi vapaji, koji kao da u duhu pomirdbe sa svijetom zatvaraju ovo katarzično putovanje kroz deset pjesama. /And I don’t mind you disappearing when I know you can be found/.

Ovaj album idealan je za doček izlaska sunca ili promatranja zalaska, ali isto tako i za sve one male mračne predjele u kojima se možete naći između. I sam Granduciel izjavio je kako je prilikom stvaranja ovog albuma stvarao sliku dvoje ljudi koji stoje udaljeni na ulici, a kroz maglovitost nas je odveo na grafičku turneju kroz sentimente osoba koji žive na onim manje atraktivnim dijelovima grada.

Ako planirate road trip, pa makar on bio i krstarenje jadranskom magistralom, „Lost in the dream“ je fundament za takva putovanja. Iako na prvu zvuči poprilično lucidan, on tek kroz brojna preslušavanja pokazuje svoju pravu kompleksnost. Ovdje se može pronaći ponešto za svakoga, a da pritom nisu stvarani kompromisi na štetu glazbenog sadržaja. Kroz reimaginaciju vizija svojih idola, Granduciel je uspio ostaviti svoj pečat na novu glazbenu ostavštinu, pritom nas držeći u neizvjesnosti kroz pitanje koje ostaje lebdjeti u zraku nakon preslušavanja:

/Will you wait for the one that disappears?/

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari