Istaknuto
18.06.2017.

Ako tijekom ljeta ostanete u Zagrebu, ili ga pak namjeravate posjetiti, zasigurno se nećete dosađivati. Istražili smo koji vas sve koncerti, predstave, radionice i festivali očekuju u hrvatskoj metropoli narednih tjedana, a nudi se sve - od klasične glazbe do suvremene umjetnosti.

15.06.2017.

Vrijeme je da saznate sve važne informacije vezane uz ovogodišnji festival, od popisa stageova i rasporeda nastupa do prijevoza i dodatnih festivalskih sadržaja. Čak i ako ste redoviti posjetitelj INmusica, festival je ove godine uveo neke novitete.

Glazba

Recenzija – “Tišina” (Sara Renar): Zatišje pred buru

15.11.2016. Filip KušterFoto: "Tišina" [Cover]

Dolazak kantautorica poput Irene Žilić ili Dunje Ercegović prije nekoliko godina uvjetovao je pojavu nekih svježih i blistavih glazbenih strujanja. Njima je prethodila Nina Romić koja je, vremenski gledano, najdulje na sceni, a da bi individualni kvartet bio zadovoljen, u njega valja uvrstiti glazbeno najpromjenjiviju Saru Renar. Debitantski album “Djeca” s početka 2013. godine donio je malo nostalgične vedrine u pop-rock izričaju. Osobno sam ga preslušavao nekoliko desetaka puta, pjesme poput DjeceTermopila i Altruizma, uz singlove U velikom stilu i Bok, i dan danas čine (ili bi barem trebale biti) više od broja na našoj sceni.

Veliki potencijal benda i same Renar morao se razviti u svakom mogućem slučaju. Glazbenica je počela istraživati različite žanrove i instrumente, nekako usklađivati osjećaje i vrijeme u kojem se nalazimo te takvu emociju izvesti na vidjelo. Odmak od rocka dogodio se odmah potom i nitko nije imao ništa protiv.  EP “Jesen” nagovijestio je dolazak drugačijeg smjera vjetra. Prizvuk je bio učinjen. Podloga za dalje bila je spremna i čekalo se dvije godine do “Tišine”.

Bezgranično područje

Prijelazno razdoblje više ne postoji i Sara Renar ustala je čvrstim nogama na podij te učinila stanje stvari zaista posebnim i individualiziranim. Više se ne brinemo za ograničenosti koje nam nude neki glazbenici koji vole reciklirati svoje materijale. Možda sam mislio da će se previše ugledati na svoj prvijenac pa se ukrotiti u pjesmama koje bi standardizirale određene postavljene norme. Sviđa mi se što na “Tišini” nema granica.

Ponekad prolazimo kroz album i gdje nas melodija odvede, tako ćemo i napraviti neki osobni dojam za album. Kod Renar je situacija bila posve suprotna. Svaka pjesma napravila je dojam za sebe, kao što balon napunjen helijem uzlijeće u nebo, postupno nestaje s obzora i puca zbog pritiska tlaka. Vjerojatno ste Tišinu već imali više puta na ponavljaju pa oko ulaska u njezin svijet ne bi trebalo biti sramežljivosti i iznenađenja. Ipak, svaka sljedeća numera kao da donosi nešto intimnije i jače što će vas izbaciti iz takta.

Sara Renar je potpuno shvatila neograničene mogućnosti loopova, beatova i ostale elektronike koju uključuje u proces stvaranja. Neke sitnice, poput šumova, višeglasja i dubokih baseva, teško ćete primijetiti ako slušate na nekom prosječnom zvučniku. Naravno, bit će prisutni, ali ne u svoj svojoj raskoši. Producentski, mora se priznati, album je prava poslastica. Ništa nije prepušteno slučaju, a neki “namjerni” propusti kao da mu daju rupu kroz koju udiše zrak koji ga svakom sljedećom pjesmom čini sve boljim.

Foto: facebook.com/renarsara

Foto: facebook.com/renarsara

Trenutno se ne mogu odlučiti postoji li neki tekst satkan za interpretaciju i kakva bi ona bila. Repeticijom stihova osjećaj pjevanja proteže se unedogled. Tako je i na Samo je vjetar, anaforom na Čuvaj svoje pjesme, a i međujezičnom igrom u Prije nego umrem. To su ujedno i tri središnje pjesme albuma koje prikazuju Sarine mogućnosti i čine razliku između dvaju intenziteta.

Trodijelna struktura

Prvi dio, uz već navedenu Tišinu, čine Dani bez sjena i Laž, zatim slijedi središnji dio zamišljen kao svojstveni intermezzo, koji ipak nije samo dopuna svemu, već vrlo bitan dio na metafizičkom poimanju Sarinih stihova, te na kraju Tišina u solo obliku, Ujevićev Notturno i instantni favorit Gdje povlačiš crtu koji na neki način vraća njezinu glazbu korijenima. Momentalni zvuk gitare bacio me ponovo u 2013. i na neki način spojio rad prvog i drugog albuma. Naravno, ne doslovno niti zvukovno. Ali vraća vas ponovnoj potrazi za esteticizmom u zvuku, koju je Sara Renar u svojem djelu “Tišina” lijepo usmjerila prema nepreglednim emocionalnim visinama.

Ostavimo se pitanja je li ovo ono što bi trebali slušati na radiju. Stvoren je krug u kojeg Sara Renar priziva svakoga tko je spreman stati uz nju. Ovo je intimna lirika, prožeta melodijom koja daje atmosferu usamljenosti i privida. Pjesničke slike su stvorene i spremne za izbacivanje na površinu. Sara je na scenu zaista došla “u velikom stilu”, a njezina glazba pravi zaplete na pravim mjestima i u pravim trenucima. Za sebe je učinila ono što je morala. Stilistički se nije poklonila ustaljenim konvencijama, već je hrabro krenula novim stazama i sada svakim korakom postavlja letvicu sve više i više.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(14 votes, average: 4.786 out of 5)

Komentari