Istaknuto
22.05.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Nova glazba ovog tjedna nudi izbor domaćih i regionalnih noviteta za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

21.05.2019.

Vrijeme čitanja: 10 minute Da je nostalgija najdraža hrana Hollywooda već je odavno jasno, a još jedna potvrda toga nove su verzije davno zaboravljenih i preboljenih serija.

Glazba

She Loves Pablo – prijatelji o bendu i albumu “Mother of All”

22.02.2019. Helena Kezerić
Vrijeme čitanja: 15 minute

Teško je izraziti riječima koliki značaj na domaćoj underground sceni ima She Loves Pablo. Besmisleno je ponovno izdvajati njihova postignuća. Gotovo nemoguće je izdvojiti koncert na kojem nisu oduševili kvalitetom izvedbe i energijom koju su prenosili na publiku. Danas “Mother of All” slavi deset godina, a koncert u Vintage Industrial baru je događaj koji se u najmanju ruku ne bi smio propustiti.

Razmišljala sam o tome kad sam prvi put čula za bend. Bilo je to vjerojatno neke 2011. ili 2012. godine, ali tada sam samo slušala i otkrivala glazbu. Sjećam se da sam bila jako uzbuđena oko koncerta na Gričevanju kad sam ih prvi put slušala uživo i oduševili su me. Od tada ih aktivno pratim i ne sjećam se da su imali lošu svirku.

Uspomena i dojmova vezanih uz She Loves Pablo i njihovu glazbu u mom malenom svijetu ima mnogo. Ono na čemu sam zadnjih dana radila je prikupljanje uspomena i dojmova na prvi album i početke benda od ljudi koji ih prate od samih početaka. Htjela sam da Leo, Šimek, Jelen i Jimi osjećaju toplinu oko srca dok čitaju ovaj članak u slučaju da do danas nisu shvatili koliki utjecaj su svojim postojanjem i onim što rade imali na ljude oko sebe. Prijatelje benda sam zamolila da izdvoje nadraže uspomene, zbroje dojmove oko slavljeničkog albuma i pokušaju se sjetiti kad su prvi put čuli za bend.

Zahvaljujem se svim sugovornicima koji su pristali sudjelovati u kreiranju ovog svojevrsnog albuma uspomena. Vidimo se u Vintageu!


Izabrati najdraži She Loves Pablo koncert jako je nezahvalan zadatak jer sam ih se stvarno nagledao u svim kombinacijama i ne sjećam se uopće kad su, ako su ikad, sviralački zakazali. Tako mislim da bih najrađe izdvojio kad su 2009. svirali kao predgrupa Zippu u Attacku (koji se tad nalazio na katu Medike, u prostoru od kojeg su u međuvremenu napravili Grey Room). Tad sam ih prvi put kako spada doživio live, i osim što su napravili prejak koncert, pamtim to po tome što su i Jelen i Šimek tad brijali na teretanu i izgledali su kao baloni-životinje s rođendanske proslave, doslovno kao da ih je netko napuhao. Zippo (koji su inače odličan talijanski stoner bend) mi od tog puta ni najmanje nisu ostali u sjećanju, a nakon koncerta mi je Jelen dao “Mother of All” na CD-u i nije dao da mu platim. Bilježim se i za vinil, hvala lijepo. Apropos albuma, nije mi najdraži njihov (to mi je “Burn and Levitate”), niti mi je najbolji njihov (to mi je “Try Mandarin”), ali mi ima najdražu njihovu stvar Ol’ Billy. Koju više ne sviraju, osim za posebne prigode očito. Telci.

– Andrija Ražnatović (Mašinko, Muscle Tribe of Danger and Excellence)


Prvi put sam za Pabla čula 2013. i trebalo mi je neko vrijeme da povjerujem da su iz Zagreba. Od onda, zakleti sam fan! Ne mogu odabrati samo jednu stvar s albuma, nikako, ali cijeli album mi je “go to” destinacija kad si želim malo ubrzati protok krvi kroz tijelo i podignut željezo. 😉

Što se tiče anegdote, nažalost bilo je nekoliko nelagodnih jer sam ranije, kad god bi vidjela nekog od njih, imala onu nezadrživu potrebu da im nešto kažem vezano za njihovu mjuzu – znaš ono kad znaš da ne bi trebala, ali baš moraš. E pa tako sam jednom vidjela Šimeka ispred HNK kako priča na mob, onda sam čekala dok završi razgovor kružeći oko njega na bicikli (prvi wtf), a kad je završio sam mu prišla i rekla da mu moram dat ruku jer rade savršenu mjuzu, samo sam nažalost zaboravila da sam maločas izišla od zubara gdje su mi dali 12 anestezija jer sam bila na popravku zuba i vilica mi je bila paralizirana, nisam mogla baš govoriti i slina mi je curila iz usta. On je, naravno, bio potpuno užasnut. Eto, baš lijepa /dotakla sam dno/ fanovska uspomena (smijeh). Vidimo se na koncertu u petak! <3

– Mary May


Početak svega je fakat bio zakon! Fora mi je kaj je još prije toga postojao bend Ricinus gdje su bili Leo i Šimek, ali i još dva super frenda (Keko i Behtan). I budući da smo svi brijali na muziku, oni su bili k’o neki core u cijeloj ekipi kaj se tiče muzike i odlazaka na koncerte, slušaone u Močvari i cijela ta spika. To je sve bilo kad smo imali 14 ili 15 godina. Jebeno! A da ne spomenem da je to mene potaknulo da počnem svirat. Zato hvala dečki!

Naravno, Šimek i Leo su bili puno ozbiljniji, krenuli dalje solo i tad su osnovali She Loves Pablo. Barem u mojoj glavi to tak izgleda. Ti momci briju samo na muziku (dobro, Šimek još i na cijepanje drva i Garfielda) i sad kad gledam unazad, druge opcije nije ni moglo bit za njih. I kak je vrijeme prolazilo, bilo je gušt gledat kak rastu i postaju sve bolji. Mehanizam kak su to postizali će oni bolje pojasniti i već su to i sami rekli puno puta. Međutim, ono kaj se treba istaknut su njihova radna etika i upornost! I nema veze s čim se baviš u životu, to je stvarno jedini način da neš postigneš.

I još bi nadodo da je Šimek kreativa na dve noge i s ogromnim čelom. Trebaš vidjet kak jebeno crta i kak je to smiješno. Uostalom, to se i moglo vidjeti na prvom House Of Pablo koncertu di je prodao svoje crteže za kutiju stoše Dešu. I njegove ideje za igre kad smo se napijali u Crikvi (minigolf s partvišem po cijeloj kući).

She Loves Pablo je dio identiteta naše ekipe i točka.

Pa sad, ne bi rekao da mi je album “Mother of All” ostao posebno u sjećanju, ali pjesma All Down bome je. I točno se sjećam scene: Stojim na stanici za bus, snijeg je pao, čekam da me Nauković i Behtan pokupe s golf trojkom da idemo pit u Zagorje. Na ušima All Down i ne mogu jebeno vjerovat koliko je dobro i da to sviraju Šimek i Leo.

Uzimam mobitel u ruke i šaljem poruku:
Ja: neš u stilu… Šimek, kolko je ovo dobro, svak čast buraz!
Šimek: joj, hvala ti!

Došlo mi je da se fino odšećem od Podsuseda do Kustošije s rukama u džepovima i da mu opalim šamarčinu kad mi je tak odgovorio ko zadnji gej (smijeh).

I sad si me natjerala da slušam to i vidim svojim očima kak mi mast curi kroz zvučnike. I White Sands mi je s vremenom prirastao srcu. Kakav rif majke ti mile!

Ima jedna fakat super uspomena koja nije nužno vezana za She Loves Pablo, ali uključuje člana benda i ekipu iz House of Pablo kolektiva, a i opisuje cijeli ethos tadašnje brije i kak je to otprilike izgledalo svih ovih godina.

Petak je i krećemo cugat. Nauković odlazi doma u nekom trenutku ćorit u svoj stari stan. Na kraju ostajemo Šimek i ja i naravno kaj ćemo, idemo provalit Luki u stan. Šimek se penje po kantama za smeće na neki krov s kojeg je nekak ušao kroz poluotvoreni prozor od kupaone (bravo Šimek, a kardinalni kiks za Naukovića). Otvara meni vrata i samo smo se pojavili Naukoviću iznad face u krevetu i probudili ga i natjerali ga da dalje ide cugat. Iako sam zaspao nakon 10 minuta, točno znam kaj se dešavalo. Puštanje muzike do jutarnjih sati. Sve te pantere, slayeri, kyussi, soungardeni i komentiranje za svaku pjesmu da je najbolja pjesma na svijetu i da ima muda do neba. Ak mi je nešto ostalo u uspomeni, to su nebrojene noći provedene slušajući muziku i raspravljajući o muzici.

Subota, dan nakon. Budimo se i idemo nekaj jest. Muscle Tribe ima koncert navečer u Gospiću i ono, malo pomalo, meni i Naukoviću se počinje sviđat ideja da idemo. Zove on Krisa i Nenu i kaj sad, idemo! I onda slijedi vožnja u Gospić, cuganje u autu i slušanje muzike. Zakon! I tam su dečki svirali vani i tu su se počeli izmjenjivat pa je Straight Outta Fridge odrokao nekaj. To je bilo prije prvog House of Pabla u KSET-u. Baš neopisivo dobro!

Nedjelja, dan nakon. Budimo se i gledamo di je tko. Pijemo kavu, nalazimo neke tačke i vozimo se po Gospiću. Opet si gruntamo i kaj sad, idemo do Naukovića u Crikvu. I to je bio najbolji road trip na svijetu! Po staroj cesti se vozimo, stajemo u nekom selu, kupujemo gajbu i pričamo s tetama u dućanu. Tu trebam napomenut da sam to ljeto dobio stipendiju za top studenta koju sam trošio, eto, na takve stvari. Sori mama! Slušali smo muziku, vozili se bez majica, držali noge vani, pozdravljali se s bajkerima, šutirali limenke, stajali na super lokacijama sa super pogledima (tipa neka stara ruševina koju smo prozvali zmajevo gnijezdo di je ful puhalo). U Crikvi smo jeli pečenog piceka na podu od parkinga od Konzuma, plaćeno stipendijom. Okupali se i naravno nismo mogli u kuću jer Nauković nije imao ključeve, al kaj sad. Kupili štok i kolu i nazad za Zagreb kod Naukovića u stan. Tu je Šimek začorio, a Luka i ja smo pogledali How High.

– Tomislav Gradinščak – Tompa (Reflex Kid)


Najdraži koncert She loves Pabla – to je uvijek teško procijeniti jer je svaki njihov koncert sjajan a u prvih 5,6 godina benda s ostatkom ekipe pohodila sam svaki od metropole do sjevera Njemačke i sve mi se to uvijek stopilo u jedan velik sjajan tulum. Ali mogu ti ispričati jedan od onih koje sam zapamtila jer sam na njemu prvi put zaplakala od zime. Bilo je to negdje 2011., naime Pablo je s još nekolicinom bendova svirao u Zaboku u Regeneratoru, mislim da su svirali zadnji što je bilo negdje oko dva ujutro. Ne bi to bio problem da oko 22:30 nije nestalo struje i ugasilo se cijelo grijanje u toj ogromnoj hali, a bila je mrtva zima. Koncert je nas par žena (jer su nam momci hrabro prepustili blizinu grijalice) provelo naslonjeno na kalorifer, znam da sam pjevušila Ol’ Billy i razmišljala kako mi nikad u životu nije bilo ovako hladno, ali kako će ovo sigurno ostati uspomena za cijeli život. I je. 🙂

“Mother of All” je i ono što samo ime govori – ovaj album nam je bio sve kad je izašao. Mislim da smo tad prvi put primijetili da na koncerte dolazi masa nama nepoznatih ljudi, i da je stvar otišla pozitivno jako daleko. Najdraža stvar (kako sam gore spomenula) Ol’ Billy – od kad sam prvi put čula rif. Neko vrijeme ju nisu svirali, razdoblje krize za mene 🙂 Over it all je ekstaza, Sunload – kad krene cowbell odumrem. <3

Još jedna anegdota za kraj. Pablo je svirao na Aquamaria festivalu u Plattenburgu u Njemačkoj. Potrpali smo se u kombi i krenuli. Putovali milijun sati uvjereni da je to ful blizu Berlina (dogovarali još neke susrete s frendovima tamo) da bi na kraju u mrklo doba noći našli taj hippie gradić – dvorac, ali nitko od organizatora nije bio budan pa smo igrali pantomime ispred tih srednjovjekovnih vrata do sitnih jutarnjih sati kada je već bio red otvoriti prvu pivu. Zabavnih par dana. 🙂

– Ana-Marija Topolčić (prijateljica benda)


Kao apsolutne koncertne favorite She Loves Pabla izdvojila bih drugi House of Pablo festival u Tvornici gdje sam nekim čudom uspjela iz backstagea maznut njihov CD. Ne pitaj me kako, taj dan sam uspjela namolit doktore da me puste iz bolnice samo da odem na koncert i moja upala pluća je i to preživjela. A drugi bi bio njihov nastup u sisačkom Skhwatu gdje su pozornicu dijelili s Edom Maajkom, zbog kojeg Jelen nije mogao pobjeć kući kada je njemu to odgovaralo.

Od prvog slušanja albuma “Mother of All” i dalje najdraža pjesma ostaje I Am The Motor. Nema više ni zašto je najdraža, tada mi je ona zasjala kao vrhunac albuma i takva ostala.

– Klara Boroš (prijateljica benda)


Ne sjećam se točno kad sam prvi put čuo za She Loves Pablo, ali se sjećam koliko sam se iznenadio kad sam skužio da je to bend složen od nekoliko mlađih članova Glazbenog foruma koji su znali dolazit’ na koncerte mojeg tadašnjeg benda. Tad se još kužila mala razlika u našim godinama, mi smo imali 17 a oni valjda 13. Ja mogu iz svojih druženja i snimanja s Pablovcima reći da imam samo najbolje uspomene. Ne samo da su užasno talentirani muzičari nego su i jedni od smješnijih ljudi koje sam upoznao. Uvijek kad dođu dogodi se spontano sviranje i pijančevanje i sve se pretvori u tulum – a i snime se super stvari.

– Mark Mrakovčić (producent)


Pošto sam blizak s bendom već desetak godina i pošto sam bio prisutan na sigurno 80% svirki, teško mi je izdvojiti jednu kao “the one”. Na prvu mi pada na pamet naravno House of Pablo fest u Tvornici jer nam je to svima bio jedan emotivno nabijen moment a i deseta godišnjica Pabla u KSET-u mi je ostala u dosta dragom sjećanju.

Po mom mišljenju, ono što Pablo ima, a ostali bendovi tog ranga kod nas nemaju, jest neosporiva konekcija s publikom koja se može napipat u zraku, pogotovo u Zagrebu. Za to su zaslužne nebrojene svirke u zadnjem desetljeću benda. Textbook primjer stvaranja fanbasea a da nisi na major labelu. Naravno, pamtljivi refreni isto pomažu. 🙂

Taman sam po prvi put čuo “Mother of All” negdje u vrijeme kad sam s Killed a Fox izdavao ili snimao prvi album. Nešto mi zvoni da je pjesma All Down bila na My Spaceu prije cijelog albuma, nisam siguran. To mi je zapelo za uho jer su bili dečki koje nisam poznavao tada, a bili smo skoro pa kvartovski susjedi. Ako moram birati onda mi je definitivno najdraža Slo Diesel čiji sam si tekst skoro istetovirao jednom prilikom u pijanstvu sa Šimekom, al’ to je priča za drugi put.

Uffff… što se tiče anegdota i priča, to mi je još teže nać’ nego najdraži koncert. Situacija je bilo stvarno mali milijun. Od pijanog vješanja bendovskih bannera u 3 ujutro po zagrebačkim podvožnjacima, do noćnih box matcheva u Pablari. Kažem, previse toga. 🙂

– Chris Ian (Killed a Fox, Malady Lane)


“Mother of All” She loves Pabla izdan je 2009. godine kad i “Sunrise” – prvi album Cojonesa. Manje od godinu dana prije toga izdani su i prvi albumi Stonebridea, Ruiza te benda Good Day To Die, bilo je to uzbudljivo vrijeme za posjećivati koncerte, imati probe i stvarati glazbu, a glazba koju smo svi zajedno stvarali zvala se stoner rock i možda je jedini moment u karijerama kada smo bili dosljedni tom žanru. Albumi koji su slijedili bolje su snimljeni, hrabriji, pjesme bolje zamišljene, tekstovi dublji, ali taj Stoner rock moment nikad kasnije nije toliko uvjerljivo pogođen kao na prvijencima navedenih bendova.

“Mother of All” otvara All Down i zatvara Slo Diesel između kojih se skriva pola sata najboljih riffova koje Kyuss, Clutch i Monster Magnet nisu uspjeli smisliti. Na Slo Diesel gostovao je Bojan iz Cojonesa, svaka live izvedba u kojoj se to gostovanje ponovi vrati me u dane kasnih 2000-ih kada smo živjeli i prašili stoner, volio bih to vidjeti i na večerašnjem koncertu.

– Nenad Mandić (Cojones, DeLorean band)


Reć ću vam po čemu se njihovi koncerti razlikuju od onih drugih bendova. Muda do neba. Mislim, svi bendovi sličnog zvuka kao imaju muda do neba, al oni em zvuče mudasto do Isusa, em su ta muda popraćena pop-ish višeglasnim refrenima koji jebu mater nenormalno. I svi izgledaju ko iz MTV benda devedesetih na stageu. Leo lomi bubanj i emtivi je, Jelen je intelektualac u wife beaterici, Jimi radi sve istovremeno, a Šimek izgleda ko, citirat ću frenda “Ovog lika bi pratio u bitku”.

S albuma “Mother of All”  vjerojatno mi je najdraža I Am The Motor, al čitav album razara. Pogotovo razara kad znaš da su bili fetusi kad su ga snimili. Zajedničkih uspomena ima previše i većina uključuje alkohol i ponekad muriju i predugačke su. Recimo, zajeb je kaj neću imat novu sutra u Vintageu jer nemrem doć, jebeš stare.

– Stjepan Krznarić – Vus


Najdraži koncert mi je teško izdvojiti, ali evo prvih par koji mi padaju na pamet bi bili u Močvari prije jedno 5 godina (mislim da je to bio program začarana močvara ako se dobro sjećam) i s Ferragosta kada je bio cijeli House of Pablo kolektiv. Doduše taj koncert mi je u magli, ali znam da je atmosfera bila odlična.

She Loves Pablo nastupi se izdvajaju od drugih bendova po tome sto su u drugim bendovima drugi ljudi. 😀

Najdraža pjesma bi mi bila Ol’ Billy. Nije da mi se toliko izdvaja od drugih, ali kad već moram imenovati jednu neka bude ta. Hehe uspomena ima mnogo. Od propadanja kroz stage do pijanih bulažnjenja, upoznavanja čudnih i nadasve zanimljivih ljudi, nadrealnih situacija i naravno kašnjenja tonskih proba. 😄

– Luka Lux Jambrošić (Malady Lane, DeLorean band, Muscle Tribe Of Danger And Excellance, Straight Outta Fridge)


Ne mogu odvojiti nijedan njihov live nastup jer bila sam na njih dosta i svaki put imam osjećaj kao da ih prvi put slušam. Kada sam prvi put saznala za njih još sam živjela u Zadru, slučajno sam preko YouTubea naišla na spot za pjesmu Gamblin i sjećam se da mi je bila prva reakcija: koji je ovo …?

She Loves Pablo je meni jedan od najboljih bendova u regiji, tu energiju live nemaju mnogi bendovi. Za Šimeka već odavno govorim da je jedan od najboljih muških vokala na ovim prostorima. Danas su bendovi manje više mlaki, pogotovo uživo, ali to stvarno nije slučaj s njima.

Neko vrijeme sam baš silovala “Mother of All” (smijeh). Mislim da to sve govori što mislim o tome. Klišej je reći, fakat teško mogu izdvojit jednu pjesmu, ali eto Slo Diesel mi je jedna od naj, ta je baš za osmominutno utapanje.

Nemam baš neke posebne anegdote, ali se sjećam da sam Šimeka htjela upoznati otkad sam prvi put čula za njih i znala sam da želim s njim napravit duet nekad u budućnosti. Tada se još nisam počela toliko profi bavit glazbom i bila sam još svježa na sceni. Došao je u Tvornicu slušati kad mi je bio prvi put da sviram tamo u malom pogonu i stajao je u prvim redovima. E ja sam imala baš groznu tremu zbog toga i imala onako ‘star struck’ moment kad smo se službeno upoznali. Vjerojatno sam tada ispala čudak jer sigurno ih nisam mogla prestat hvaliti.

– Dunja Ercegović – Lovely Quinces


Za She Loves Pablo sam prvi put čuo prije nekih 7 ili 8 godina kad sam na CMC slučajno vidio spot u kojem Šimek urla iz petnih žila. Tada ih još nisam poznavao i pomislio sam: “Jeben bend”. Gledajući dalje Šimeka, rekao sam sebi: “Ovako mi dugo nije bilo neugodno zbog nekog.”

“Mother of All” je odličan album, a najbolja stvar je I Am The Motor. Njihov najdraži koncert, tj. zapravo su dva koncerta koja smo odsvirali sa She Loves Pablo oko Božića 2012. godine. Prvi se dogodio u sad već mitskoj Orahovici, a drugi dan poslije u Vinkovcima u nekadašnjem klubu Walkow gdje nas je ugostio legendarni Oxi. Taj vikend će mi zauvijek ostati urezan u sjećanje zbog ponašanja vlastitog benda, a i tada smo se prvi put bolje upoznali sa She Loves Pablo.

Imam poruku za bend – Nemojte se raspasti, al ne kao bend već kao ljudi zbog previše naslanjanja na desni dio šanka u Vintageu. Živjeli!

– Lovro Koružnjak (Mašinko)


Sjećam se početaka benda. Šimek i Leo su bili nabrijani. Jako su htjeli svirati, više nego neki drugi jebivjetri koji su se smucali s njima po bivšim bendovima. Bogu fala da su se od njih odvojili, i počeli sami brijat. Svi smo mislili da će to krenut u neke tipične rock smjerove, a oni od nekud izvukli nekakav stoner, pa neke pustinje, kaktusi, mast, i ono kaj mi nikak nije ulazilo u glavu tada – sporost. Zašto je sve tako sporo i masno??

Sjećam se jednom u Crikvi nakon Šimekovog izlaganja o tome koja je i kakva zika dobra i loša, rekao je da mu se ovo kaj smo upravo slušali ne sviđa. Nema muda. Na to mu se Tompa zaderao ‘Pa dobro Šimek, jebemu više, ne mora sve imat muda da bi bilo dobro!!’ Eto, kak stvari stoje, Pablo se ne slaže s tim ni dan danas.

Šimeka i Lea sam upoznao preko već spomenutih jebivjetra, 2006. godine. Šimek je imao dugu kosu, Leo se već tada bio obrijao. Momentalno traje kampanja da se nagovori obojicu da ponovo puste kosu. Ali Leo se može s tim pogoršat, ovak je lijep. Ovaj drugi…nek pusti kosu. U nekom momentu se pridružio jedan jako stari i sumnjivi, čangrizavi psihotični basist zvan Jelen, koji je dodao skroz novu dimenziju bendu. Podebljao je onu gore spomeutu mast na još masniju mast. I vrijeme je iskristaliziralo njegovu bitnu ulogu u bendu, dežurni psiholog. On je tu da zagrmi razumom kad ostali zabriju.

I za balans u svemu tome, trebali su jednog prekrasnog pajaca, milo dijete, rock’n’roll princ, Jonah Hill zagrebačke scene… Jimi ih je doveo sve u red. On je reality check, neprobojni štit smijeha kojeg ovi ‘ozbiljni derači’ ne mogu nikako probiti niti onesposobiti. On je tu masčobu rastapao ko od šale i taman dodao prstohvat miline, ljepote, zajebancije i možda čak estrogena. Previše je bilo mišića, flanela, testosterona, deranja, urlanja i potkošulja. Jimi je ‘The One’ – on je donio mir u Pablovu galaksiju. Bez njega najiskrenije mislim da bi bend brzo atrofirao u bezbojnu obavezu.

She Loves Pablo pratim od samih početaka, da. Od početka su mi bili ko da sam ja s njima na stejđu. Bio sam ponosan na prve nastupe i na svaki napredak benda. Oni su meni stvarno više nego bend. Nemrem to opisat al baš sam se oduvijek osjećao kao da sam s njima i njihov. Njihov uspjeh je mene uveseljavao jednako kao i njih, i gledajući njihove nastupe se osjećam kao da gledam neku bolju verziju sebe.

“Mother Of All” je izašao 2009. godine. Promocija je bila u Močvari i sjećam se još uvijek tko je sve došao od ekipe. Iz nekog razloga potrefilo se da nas je barem 4, 5 bilo u kariranim kratkim hlačama. Došli su i oni jebivjetri. Ja sam si bio sav frajer jer sam znao većinu pjesama s probi na koje sam često s guštom dolazio. Najdraža stvar mi je definitivno No za koju se nadam da će svirat u Vintažu.

Dečki su sad već zreli, muzički barem. I mislim da nas čeka još puno odličnih pjesama i koncerata. As always, želim im baš sve najbolje, jer to stvarno, stvarno zaslužuju.

– Luka Nauković (Reflex Kid, Straight Outta Fridge)


Zbilja je teško izabrat najbolji koncert, budući sam bio na skoro svim SLP koncertima ikad (smijeh). Definitivno bi izdvojio koncerte s prošlogodišnje turneje na koju su me dečki poveli sa sobom. Bilo nam je najljepše! Ako moram jedan zagrebački onda je to 10. godišnjica benda u KSET-u. Tad smo svi mi frendovi iz House of Pabla gostovali na pjesmama i bio je to stvarno doživljaj koji ću pamtit.

“Mother of All” super album, Šimekov engleski na njemu je isto super (smijeh), a najdraža pjesma je Slo Diesel!

Anegdota je bilo još više nego koncerata, o tome bi mogao pričat danima. Dosta dobro je bilo kad je Neno (koji je mijenjao Jelena na turneji) svom snagom zalupio vrata kombija Šimeku na prste. Mislili smo da je turneja gotova, na sreću Šimek je čvrst momak i nismo završili na hitnoj u Francuskoj. Sve to, a i još hrpu ostalih anegdota možete pogledati na She Loves Pablo YouTubeu u 3 epizode videa s turneje!

– Hrvoje Baudoin (Malady Lane, Straight Outta Fridge)


Već pola dana se pokušavam sjetiti svih njihovih koncerata na kojima sam bila, no previše ih je, dolazila sam ih slušat kad god sam mogla. Trudim se, ali ne mogu izdvojiti najdraži, svaki koncert je bio odličan. Izdvojila bih možda 2 koncerta u Ljubljani, to smo ih ekipno išli podržat malo van naših granica. Dogovorili smo se da ćemo ih pratit u London jednog dana kad ćemo svi imat para. I nastup na ovogodišnjem INmusicu, to je bilo šou, mislim da pljusak nikome nije smetao.

Uživo uvijek naprave odličnu zabavu i maksimalno opuštenu atmosferu, na koncertu nijednog drugog benda ne izgubim glas, ali baš svaki put.

“Mother of All” je odličan album prvijenac, najdraža pjesma s albuma mi je Summit.

Uvijek su najsmješnije sitnice kojih ima previše za ovak ispričat, ali evo dvije situacije koje su mi sad prvo pale na pamet. Kad smo 2. put išli u Ljubljanu, sreli smo se s njima na autocesti pa smo se iz auta svi lijepo pozdravljali, skroz civilizirano. I iznenađenje Šimeku za rođendan je bilo jako lijepo i zabavno, svi smo se veselili ko mala djeca.

P. S. Ja sam tražila slobodan dan na poslu da mogu prisustvovat ovom spektaklu, nema isprike da ne dođete. 😉

– Ana Sladić (prijateljica benda)


Za She Loves Pablo sam tek prvi put čuo dok sam živio u Zagrebu 2017. godine. Album “Mother of All” je sirov, moćan i homogen, odličan album! Teško mi je izdvojiti najdražu pjesmu, ali mislim da je to ipak Summit.

Što se tiče anegdota ili uspomena, pamtit ću kad sam im bukirao gig tu kod mene u Rapperswilu u Švicarskoj. Svi su ostali u mom malom stanu i nakon odličnog koncerta Jimi je pjevao najljepšu verziju My Heart Will Go On, da – onu iz Titanica. Za mene je to bio najljepši trenutak u povijesti glazbe.

– Frédéric Zwicker (Knutov Kofer)


(Andro se javlja s posla s nekoliko brzopoteznih komentara)

Najdraži She Loves Pablo koncert na kojem sam bio je bio u Novom Sadu, Crna kuća! She Loves Pablo nastupi uživo se razlikuju od onih drugih bendova po tome što su bolji od drugih! Najdraža pjesma s albuma “Mother of All” mi je Over Tirol (smijeh). Uspomena ima fakat gro, al nekako mi povratak iz Nizozemske, slušajuć Mr.Bungle na gljivama pada prva napamet. Kakva vožnja brate!

– Andro Jambrošić (ESC Life)


“Mother of All”, čestitam ti 10. rođendan! Želim ti da živiš još barem 10 puta toliko i neka She Loves Pablo izda barem 10 ovakvih i još boljih albuma.

Budući da je i nama prvi album izašao otprilike u isto vrijeme, “Mother of All” mi definitivno označava početak ove vožnje u koju smo praktički zajednički krenuli. Zajedno smo se popeli na ovaj vrtuljak i zajedno se još uvijek vrtimo. Ako za ijedan bend mogu reći da smo zajednički odrastali, onda je to She Loves Pablo i ne bi to nikako mijenjao! Najdraža pjesma? Definitivno Ol’ Billy!

Od koncerta očekujem neku vrstu old school rođendanskog tuluma. Da se svi skupa prisjetimo početaka i popijemo pivu sa svima koji su evo cijelo desetljeće uz scenu koju nitko nije gurao i koju su zajednički i iz ničega stvorili bendovi i publika. Vidimo se!

– Krešimir Kokić (Killed a Fox)

(Visited 338 times, 4 visits today)

Komentari