Istaknuto
21.06.2018.

"Katalonac" je naizgled neobavezna predstava koja će znalački nenametljivo, zakrivena smijehom, u gledatelju zatitrati neke mnogo dublje žice, vrlo aktualne u našem društvu.

20.06.2018.

Kolektiv emge prošle se godine na 14. Velesajmu kulture bavio pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora zagrebačkih kinodvorana, u sklopu čega je nastala izložba "Kino 041 – pogled na prošlost i sadašnjost zagrebačkih kinodvorana". Izložba je ponovno postavljena na ovogodišnjem Design Districtu, što je bio povod za razgovor s Tenom Bakšaj, jednom od članica kolektiva.

Vizart

Što sve krije izvrsna izložba Strast stvaranja u Umjetničkom paviljonu?

30.10.2017. Katarina JukićFoto: Press

Strast stvaranja: remek-djela iz zbirke Fundacije Maeght naziv je izložbe koju trenutno možete razgledati u prostoru Umjetničkog paviljona. Tamo se ljubiteljima umjetnosti predstavlja dvadeset i pet autora, predstavnika brojnih umjetničkih pravaca prošloga stoljeća – kubizma, ekspresionizma, apstraktne i fantastične umjetnosti. Dio je autora možda manje poznat široj javnosti, ali upravo je to, između ostalog, bila motivacija ravnateljice Paviljona Jasminke Poklečki Stošić prilikom organiziranja ove velike i skupocjene izložbe. Modernizam 20. stoljeća nisu oblikovali samo Picasso, Matisse, Klimt i druga velika imena, nego i oni slikari koji se rjeđe spominju i čije radove zagrebačka i hrvatska javnost uglavnom nema prilike vidjeti.

Cijeli postav, svih 64 umjetničkih djela, preuzeto je iz Fundacije Maeght. Radi se o fundaciji s kojom je Umjetnički paviljon već surađivao pa su 2014. godine zajedničkim snagama organizirali uspješnu izložbu Joana Miróa na kojoj je bilo predstavljeno četrdeset njegovih radova i zbog koje se cijeli Paviljon prerušio u nadrealističko ruho. Tada je naglasak, unatoč tome što je Miró poznatiji kao slikar, stavljen na njegove skulpture jer je upravo Fundacija Maeght prva u svijetu po broju Miróovih skulptura. Izlošci su predstavljali zreliju umjetnikovu fazu, a omogućili su posjetitelju praćenje razvoja njegove skulpture tijekom dva desetljeća, od 1960-ih do samog početka 1980-ih.

Druga suradnja Fundacije i Umjetničkog paviljona realizirana je 2016. godine izložbom skulptura Alberta Giacomettija koja je podijelila javnost. Prostor Paviljona tada je u potpunosti promijenio izgled kako bi nalikovao na grobnicu, što su neki kritičari shvatili kao pogrešno tumačenje Giacomettijevih radova nastalih kao posljedica užasavajućih scena Drugog svjetskog rata. No izložba je neupitno privukla pažnju struke, medija i javnosti, ne samo radi rasprava o (ne)točnosti interpretiranja Giacomettijeve umjetnosti i osmišljavanja postava, nego i zbog jednostavnog razloga što se radilo o važnim umjetničkim djelima koje nemamo priliku razgledati svakodnevno.

Foto: Press

Poklečki Stošić je naglasila kako je njezin cilj dovesti barem jednu međunarodnu izložbu godišnje u Umjetnički paviljon, ali, naravno, organiziranje izložbi takvoga kalibra iziskuje itekako puno vremena, novca, poznanstava, a vjerujem i živaca. Ravnateljica je dala za primjer neuspješni pokušaj organiziranja izložbe radova Vasilija Kandinskog čija su djela neke fundacije, muzeji i galerije htjeli posuditi, no zbog previše “odbijenica”, posebice ruskih umjetničkih institucija, u Paviljonu su bili primorani odustati od organiziranja te izložbe. Isto tako, za ovu je godinu bila planirana velika izložba radova Alexandera Caldera, no ona je odgođena do 2019. godine kada će djela ovog kipara posvećenog uglavnom kinetičkoj umjetnosti stići u Zagreb. Ipak, ovogodišnja Strast stvaranja nudi Calderove mobile Tri žuta sunca i njegovu sliku Korak u prostoru.

Ovogodišnja je izložba uvod u veliko slavlje Umjetničkog paviljona, sagrađenog 1898. godine. Dakle, iduće će godine Paviljon proslaviti 120 godina postojanja, a Poklečki Stošić je obećala kako izložbe koje planira za 2018. nikako neće razočarati.

Fundacija Maeght – priča o ljubavi prema umjetnosti i prijateljstvu

Priča o Fundaciji Maeght, koja je posudila izloške Paviljonu, neobična je i zanimljiva priča o dvama zaljubljenicima u umjetnost. Naime, Aimé Maeght i njegova supruga Marguerite 1936. godine su u Cannesu otvorili malu tiskaru Arte. Iz puke ljubavi prema umjetnosti oni su na zidove svoje tiskare objesili slike lokalnih slikara s kojima su bili uglavnom i bliski prijatelji. Umjetnički radovi brzo su se počeli prodavati i neplanirano im donositi poprilične prihode. Po završetku Drugog svjetskog rata, Aimé i Marguerite odlučuju otvoriti galeriju u Parizu kako bi postali priznati galeristi. Galerija je otvorena izložbom dvaju tada već slavnih umjetnika – Henrija Matissea i Pierra Bonnarda, s kojima su Maeghtovi bili dobri prijatelji. Kako je naglasila i Poklečki Stošić: “Maeghtovi su s umjetnicima ponajprije bili prijatelji, a tek potom galeristi koji izlažu i prodaju njihova djela”.

Njihova je pariška galerija u kratkom roku postala vodeća francuska umjetnička institucija pa se Aimé početkom 50-ih godina odlučio na riskantan potez. Naumio je, po uzoru na Guggenheim, otvoriti muzej za vlastitu kolekciju umjetnina. Tako je imanje na brdašcu u Saint-Paule-de-Venceu pretvoreno u muzej, a pored muzeja nalazila se i mala ruševna kapelica posvećena sv. Bernardu. Arhitekt Josep Lluís Sert, veliki prijatelj Joana Miróa, spojio je kapelicu sa zgradom moderne umjetnosti, ali i s vegetacijom i okolišem kakvog su zatekli prije gradnje muzeja.

Zanimljivo je kako su i velikani umjetnosti 20. stoljeća sudjelovali u kreiranju vizualnog identiteta zgrade. Primjerice, Giacometti je kreirao skulpture za “dvorište”, tzv. Giacomettijevo dvorište, Chagall je izradio zidne mozaike, Braque vitraje u plitkim bazenima, Pol Bury fontanu od čeličnih cijevi… Fundaciju je 1964. svečano otvorio tadašnji ministar kulture Francuske André Malraux.

Foto: Pinterest/ Interior Design

Danas Fundacija Maeght u svojoj zbirci broji nekoliko tisuća umjetnina. Otvorena je tijekom cijele godine i posjeti je oko 200 tisuća posjetitelja iz cijeloga svijeta. Pričom o nastanku i razvoju Fundacije Maeght do određene je mjere razjašnjen i naslov izložbe u Umjetničkom paviljonu. Strast stvaranja, dakle, odnosi se na strast kolekcionara koji iz ljubavi prema estetici i umjetnosti stvaraju riznice umjetnina, a potencijalno, kao što je to slučaj s Fundacijom Maeght, zadužuju čovječanstvo zauvijek jer mogu učiniti neke umjetnike slavnima, a neka djela sačuvati od zaborava. Istovremeno se “strast stvaranja” odnosi, naravno, i na strast umjetnika koji iz iracionalne, unutarnje potrebe za stvaranjem kreiraju umjetničke radove.

Planina na ulazu

Veliko ime Fundacije Maeght i popularnost nekolicine slikara koje je Fundacija dovela u Umjetnički paviljon razlozi su zbog kojih je Strast stvaranja i prije svog otvaranja privukla toliku pažnju medija i javnosti. Posjetitelj, dakle, dolazi s velikim očekivanjima. U središnjem dijelu Paviljona, ujedno i prvom prostoru u kojem se posjetitelj nalazi, smješteno je nekoliko neobičnih skulptura. Planina iz 1955.-1956. naziv je djela napravljenog u tehnici tamne patinirane bronce i to je umjetnina s kojom se posjetitelj upoznaje sa Strašću stvaranja. Autorica je skulpture Germaine Richier koja se, osim kiparstvom, bavila i grafikom te crtanjem. Njezin izložak graniči s fantastičnim, a radi se o neobičnom spoju životinjskog i ljudskog koji izaziva čak osjećaje blage nelagode. Kiparica se u početku držala tradicionalnog oblikovanja skulptura, modelirajući lica preciznih kontura, no u kasnijoj fazi svog stvaralaštva okreće se apstrakciji.

Foto: Press

Uvod u veliku Calderovu izložbu 2019.

Kao što sam već spomenula, Umjetnički je paviljon planirao veliku izložbu Alexandera Caldera, no ona je odgođena. Međutim, javnost ima priliku upoznati se s nekoliko Calderovih mobila i jednom slikom, a za dublji uvid u njegovo stvaralaštvo morat će pričekati 2019. godinu. Calder je po zanimanju inženjer mehanike, no 20-ih godina prošloga stoljeća dolazi u Pariz i posvećuje se umjetnosti. Bio je fasciniran mobilnošću predmeta i efektom pokreta. Godine 1931. izlaže svoje radove u drvu i žici, koji se kreću i vizualno iskušavaju zakone gravitacije. Marcel Duchamp nazvao je Calderove skulpture mobilima.

Foto: Press

Na izloženoj slici Korak u prostoru, Calder koristi specifičnu paletu boja sastavljenu od triju osnovnih boja kojima se dodaju crna i bijela. Taj se element veže uz pokret De Stijl i neoplasticizam, i tu je vidljiv utjecaj Pieta Mondriana na Calderov umjetnički izraz. Boja služi čistoj formi, bez kosih linija, i ima promjenjivo značenje, dok crna, bijela i siva imaju duhovno značenje. Riječ je o slici čija je kompozicija poprilično jednostavna – Calder prikazuje nekolicinu krugova različitih boja. Krugovi u prvom planu slike većih su dimenzija od onih u pozadini, čime je postignut dojam kretanja, a također se ponovno potvrđuje umjetnikova opčinjenost pokretom.

Chagall: “Moja platna su sjećanja”

Marc Chagall još je jedno veliko ime ove izložbe. Hrvatska je javnost imala već priliku pogledati njegove radove. U Zagrebu je, u Klovićevim dvorima, 2007. godine izloženo čak 250 njegovih djela čime je omogućen jasan uvid u razvoj njegovog umjetničkog izraza koji je, u nekim svojim fazama, itekako bio pod utjecajem njegova odrastanja u Rusiji. Osim toga, zadarski ljubitelji umjetnosti ovo su se ljeto također imali prilike diviti Chagallovim djelima. Pod nazivom S onu stranu boje u Kneževim dvorima predstavljene su njegove grafike, podijeljene u osam tematskih grupa. Tada izloženi radovi inspirirani su židovskom tradicijom, religijom, književnošću, ali i pariškom svakodnevnicom.

U Umjetničkom paviljonu izloženo je ulje na platnu Pred slikom. Olivier Kaeppelin, koji je sudjelovao u stvaranju ove izložbe, naglasio je kako upravo na primjeru spomenute Chagallove slike možemo vidjeti kako apstrakcija ne pretpostavlja uvijek napredak. Naime, iako je ovo djelo apstraktno, ono progovara o religiji, o introspekciji, o istraživanju vlastitih vrijednosti. Religijski motivi, a ovdje se konkretno radi o Isusu na križu, neupitno su tradicionalni motivi pa ih je uvijek zanimljivo vidjeti u modernom svjetlu apstrakcije.

Chagall je rođen u Vitebsku, današnjoj Bjelorusiji, a bio je jedan od rijetkih židovskih umjetnika koji su potjecali iz štetla u provinciji Ruskog Carstva koji je dobio dozvolu za boravak i studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Sankt-Peterburgu. Na poticaj Maxima Vinavera, zastupnika u Dumi, odlazi u Pariz. Doselio se u La Ruche, zgradu u kojoj su bili smješteni umjetnički atelijeri i umjetnici iz istočne Europe, kao i umjetnici avangarde koji su se školovali u Parizu. Za to je vrijeme bio okrenut kubizmu.

Židovsko vjenčanje; Foto: Tumblr/ artist-chagall

Njegova su djela nerijetko izrazito narativna, a kako je i sam često naglašavao tijekom svog života, njegova platna su njegova sjećanja. U slikarstvo uvodi emocije i pozitivne osjećaje koji mu omogućuju konstrukciju vizije pune životne radosti u kojoj veliku ulogu igra ljubav. Njegov opus je autobiografski i literaran, u njemu boja ima ulogu prizivanja osjećaja i njegove prirode, vraćajući im sjaj. Ambroise Vollard pozvao je Chagalla da radi na Bibliji tijekom 1930-ih godina, tako mu osiguravši neiscrpan izvor inspiracije.

Balthus, slikar mačaka i nagih, mladih djevojaka

Balthus je rođen u Parizu kao Balthasar Klossowski de Rola. Poljskog je podrijetla pa je njegova obitelj morala iseliti iz Francuske na početku Prvog svjetskog rata. Boravili su u Zürichu, Berlinu, Bernu i Ženevi. Izloženo Balthusovo djelo, rađeno u tehnici olovke na papiru u boji, prikazuje žensku figuru koja sjedi u sličnoj pozi njegove poznate Katije, kojoj su noge također otkrivene jer joj je suknja podignuta. Najčešće teme ovog slikara su mačke i nage mlade djevojke. Potonje je često izazivalo skandale. Balthusov opus pokazuje njegovu privrženost klasičnom slikarstvu. Odbacivao je zahtjeve modernog slikarstva i posvetio se figurativnosti u vremenu okrenutom apstrakciji.

Najzastupljeniji je kubist Braque

Gotovo je cijelo jedno krilo Umjetničkog paviljona posvećeno Georgesu Braqueu. Izloženo je oko dvadeset njegovih radova koji nude uvid u sva razdoblja njegova stvaranja. Riječ je o njegovim studijama, djelima u graviranoj sadri, radovima u bronci, bakropisima, grafikama i uljima na platnu.

Braque se, zajedno s Picassom, smatra ocem kubizma. Slikar je mrtvih priroda, stolova, atelijera, pejzaža i ptica, on ne prestaje oslobađati predmet, subjekt ili motiv svega onoga što mijenja njegovu bît. U izvanrednoj seriji u kojoj je slikao atelijer, omogućava nam intenzivno proživljavanje njegovoga mentalnog i poetskog prostora. U Paviljonu imate priliku pogledati njegovu sliku Atelijer VI. Nakon Prvoga svjetskog rata Braque je započeo novi slikarski smjer koji podrazumijeva radove u serijama (aktovi i kanefore), u kojima propituje prostor metaforički predstavljen interijerima u kojima se nalaze predmeti čiji se odnosi i interakcija također propituju, što doprinosi dinamici slike i naglašava krhkost ravnoteže kompozicije.

Foto: Press

Iako pripada avangardi, Braque je inspiriran prošlošću. Zanima ga istočnjačka filozofija i zen, ali je isto tako važna sastavnica njegove umjetnosti grčka mitologija. U Paviljonu se nalazi njegov Heraklo, djelo iz 1961. rađeno u tehnici gravirane sadre. Heraklo je prikazan modernistički, mrežom vijugavih linija, i ponovna je potvrda da Braqueova umjetnost, slično kao i kod Chagalla, spaja tradiciju i napredak.

Jedna izložba = tisuću proživljenih života

O najvažnijim autorima koji su ispisali povijest umjetnosti već je mnogo toga rečeno. Preostaje nam samo istaknuti važnost ovakvih velikih izložbi jer, s imenima koja je ova izložba predstavila, radi se o bez sumnje jednoj od najboljih u 2017. godini, ako ne i u nekoliko proteklih godina. Iako dominira zapadnocentrična vizija (radovi najboljih europskih i američkih umjetnika), ne smijemo zaboraviti na vrhunsku domaću produkciju 20. stoljeća i na hrvatske umjetnike poput Save Šumanovića, Vilka Gecana, Milivoja Uzelca i Sergija Glumca, kao niti na velikog Vjenceslava Richtera čija je retrospektiva trenutno postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti. Premda je Hrvatska na umjetničkoj karti Europe relativno rubna zemlja, njezini su umjetnici itekako relevantni u okviru šire europske scene. Treba spomenuti i izložbu Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. koja je u prvoj polovini 2017. u Klovićevim dvorima postavila hrvatske umjetnike uz bok bečkima. Osim toga, na sličan je način kao i Strast stvaranja predstavila jednu epohu u umjetnosti.

Ulazak u Umjetnički paviljon ovih dana djeluje kao ulazak u vremeplov koji posjetitelja vodi u 20. stoljeće, u epicentar stvaranja umjetničkih djela modernizma i avangarde. Osim spomenutih umjetnina i njihovih autora, Paviljon krije zaista raznolika djela raznolike tematike. Iako je fokus na europskoj umjetnosti, zastupljeni američki umjetnici nude posjetitelju svoja eksperimentiranja s bojom. Uz to, i ljubitelji stripa naći će nešto za sebe. Djela koja se bave čovjekovom izgubljenosti u modernom prostoru i vremenu, prikaz mašina i pogona, prikaz majmuna koji baca različite slike i koji ih tjera da pogledaju svijet u kojem žive, tema rata u Iraku i još štošta samo je potvrda rečenice Umberta Eca kojom je Olivier Kaeppelin otvorio izložbu, a koja kaže kako je najljepše trenutke svog života proživio na izložbama jer tada nije živio samo svoj jedan život, već njih tisuću.

Izložba je otvorena do 14. siječnja 2018. godine.

(Visited 1.422 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj izložbi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(40 votes, average: 3.175 out of 5)

Komentari