novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Vizart

Impresivna retrospektiva Vjenceslava Richtera u MSU koju ne smijete propustiti

Buntovnik s vizijom
Foto: Monika Bračević
Vrijeme čitanja: 6 minute

U Muzeju suvremene umjetnosti 10. listopada otvorena je velika izložba posvećena jednom od najvećih hrvatskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, Vjenceslavu RichteruBuntovnik s vizijom izložba je koja nam, kako i sam naziv govori, donosi presjek stvaralaštva umjetničke ličnosti koja je mijenjala konvencije i istovremeno im prkosila.

Foto: Monika Bračević

Vjenceslav Richter umjetnik je kojeg možemo opisati kao kipara, slikara, arhitekta, grafičara, scenografa, ali i teoretičara koji je uvelike odredio smjer moderne hrvatske umjetnosti. Okušao se gotovo u svim likovnim medijima i disciplinama. Richter je tijekom svog stvaralačkog vijeka tražio načine na koji bi prožeo što više likovnih medija. Težio je njihovom ujedinjenju. Upravo je ta tendencija konstanta koju vežemo za gotovo svako njegovo djelo. Osim toga, neprestana želja za eksperimentom potaknut će ga da se udruži s istomišljenicima čija će vizija mijenjati dotadašnje postulate umjetnosti. U prostoru Muzeja suvremene umjetnosti postavljeno je više od dvjestotinjak djela koja nam pričaju priču o ovom velikom umjetničkom imenu.

Nada kao početak

Na samom početku izložbe nalazi se Nada. Skulptura je to sastavljena od središnje čelične žice koja se penje uvis te na okupu drži sedam lukova. Oni su postavljeni na promišljen način, tako da podupiru središte. Njihov razmještaj omogućuje stabilnost cijele strukture, stoga skulptura ima tendenciju stremljenja u visine. Ako je stavimo u kontekst 5o-ih godina prošlog stoljeća, na nju lako možemo preslikati pojam civilizacije koja se, kao što skulptura stremi k nebu, razvija i napreduje prema budućnosti.

Foto: Monika Bračević

Ovaj metaforički prizvuk imena skulpture možemo shvatiti i doslovno. Skulptura je, ako što je već spomenuto, postavljena na samom početku. Međutim, ona je ujedno i posljednje djelo koje posjetitelj vidi nakon obilaska cijelog postava. Nada, u obliku materijalizirane skulpture, ali i samog pojma, predstavlja početak i kraj. S njom se započinje, ali i završava te uzda u budućnost umjetnosti i stvaranja.

Svijet Reljefometara i utopijska ideja grada

Iako posjetitelj sam bira kojim će putem krenuti u istraživanje Richterova opusa, lenta vremena svakako zaokupi pažnju te nekako prirodno nametne posjetitelju svoju volju i potakne ga upravo na svoj put. Na njoj su označene bitne godine vezane za Richterov život koje ga sažimaju u jednu cjelinu.

Foto: Monika Bračević

Svakako je bitno spomenuti grupu EXAT 51 koja je prisutna gotovo kroz cijelu izložbu. Richter je bio jedan od osnivača udruženja koje je razdrmalo dotadašnju umjetničku scenu te bitno odredilo smjer njezina daljnjeg kretanja. Kao i sam Richter, ova grupa umjetnika kao glavnu tendenciju imala je eksperimentiranje te sintezu svih likovnih medija, što su tendencije koje se najviše i osjete u Richterovom radu. Vidljivo je to već u prvoj sobi u kojoj je postavljeno mnoštvo Reljefometara. Ove skulpture sastavljene su od šipki koje se mogu pokretati te se na taj način oblikuju različite površine. Richter je u izradi Reljefometara koristio aluminij, do tada relativno novi materijal  koji se nije koristio u umjetničke svrhe. Jedna od glavnih Richterovih težnji vezanih za ove skulpture bila je aktivacija samog promatrača. Gledatelj se poziva da iz pasivnog stanja prijeđe u aktivnog sudionika u stvaranju umjetnosti. Potiče ga se na mijenjanje i izradu vlastite verzije promatrane skulpture. Reljefometri nisu jedina zanimljiva stvar smještena u taj prostor. Na zidu se, neposredno uz njih, nalazi plan za slavni Richterov projekt milijunskog grada Sinturbanizam.  Richterova utopijska ideja  grada sastojala se od strukture zigurata koji objedinjuje stambene, poslovne, gospodarske i ostale funkcije potrebne čovjeku.

Eksperiment, novi materijali i nove ideje

Daljnji obilazak izložbe vodi vas na kat gdje se nalazi još nekoliko verzija Reljefometra te naizgled sličnih skulptura. Međutim, te su strukture rezultati promišljenog postavljanja materijala. Posjetitelji dobivaju dojam kao da gledaju zamrznute valove. Udubljenja su to i ispupčenja koja teže izlasku u prostor, ali i povratku ravnini, odnosno ravnoteži. U središtu iste prostorije nalazi se instalacija sastavljena od visećih šipki koje formiraju lebdeću kuglu. Suprotstavljanjem lakoće, ali i monumentalnosti, ostavlja se dojam veličanstvenosti koja je smještena u samo središte. Na zidovima se iste prostorije nalaze platna ispunjena bojama. Richter se igrao kromatskim vrijednostima boja i lomljenjem linija te na taj način dobio hipnotičke konstrukcije na papiru. Posjetitelj biva uvučen u djelo i zarobljen unutar nemirnih kompozicija.

Foto: Monika Bračević

Postav nastavljaju skice i planovi građevina. Na putu se zastaje kod naizgled neprimjetne i mračne soba u kojoj se nalazi djelo u kojem Richter uvodi mehaniku. Spaja umjetnost i fiziku. Pokretanjem ručice koja se nalazi na, uvjetno rečeno, povećoj komori, posjetitelji ponovno postaju aktivni u stvaranju. Na taj način objekt se pokreće, a prati ga i svjetlom.

Spontanost i sloboda

Potom slijede platna na kojima se nalaze, kako ih je Richter nazvao, Spontane grafike i Spontani crteži. Na prvi pogled doimaju se kao zgužvani papiri koji prkose dvodimenzionalnom okviru i samom formatu slike. Iluzija je to koja je postignuta ritmičnim ponavljanjem neprekinutih kružića koji se na pojedinim dijelovima zgušnjavaju ili razlažu do mjere da se dobiva dojam trodimenzionalnosti. Ova su platna nastala, kako i sam naziv govori, spontanim osjećajem za prostor i nepostojeću dubinu papira. Upravo se tim pojmom dubine igra autor, pritom koristeći i liniju. Richter je izvlači u prostor. Nadopunjujući već spomenute Spontane grafike, postiže da ovo inače dvodimenzionalno likovno sredstvo stvarno izađe u prostor. Linije su uprizorene šipkama koje su razapete unutar kocke od pleksiglasa. Uprizorena stvarnost i svemoćne linije pomiču granice te tvore sasvim novu stvarnost.

Foto: Monika Bračević

Odmah se na materijalizirane linije nadovezuju takozvani Gravitacijski crteži. Smješteni su u prolazu koji gleda na donju etažu. Crteži tako divno nadopunjuju pogled koji prirodno pobjegne prema dolje te posjetitelji postaju svjesni visine i pojma gravitacije. Richter se u stvaranju koristio upravo gravitacijskom silom koja je oblikovala kompozicije. Ona je stvorila zanimljive odnose i načine razlijevanja boje, uz minimalnu umjetnikovu intervenciju u samu sliku.

Vrhunac sinteze likovnih medija

Kako je već bilo spomenuto, Richter je težio sintezi, spajanju likovnih medija u jednu cjelinu. Upravo kao najjasniji podsjetnik na to stoje Prostorne slike. One su, iako posljednja postaja izložbe, poput vrhunca same izložbe, ali i njegovog stvaranja. Koristio je oblik kocke koja predstavlja, uvjetno rečeno, najsavršenije geometrijsko tijelo. Kocke su izrađene od prozirnog materijala, pleksiglasa, što omogućuje da svaka intervencija utječe na već postojeću ili na onu koja će tek nastati. Stoga dolazi do međusobnog uvjetovanja, ali i ujedinjavanja u cjelinu. Unutar svake kocke nalaze se po još dvije prozirne stranice. Na svakoj se od njih nalaze obojane pruge postavljene na promišljen i precizan način. Takav način postavljanja i organizacije čine impresivne prostorne slike.

Foto: Monika Bračević

Kako je i sam Richter naveo u elaboriranju djela, to je skulptura, arhitektura te slika u jednom. Sveprisutna težnja sjedinjavanja ovdje je odrađena do savršenstva. Prostorne slike stoje kao podsjetnik na Richterove ideje koje su ujedno i one same grupacije EXAT 51. Na zidovima prostorije nalaze se skice i studije koje nam daju uvid u konstruiranje i samu zamisao komponiranja prostornih odnosa.

Posebno je zanimljiva Prostorna slika koja se neprestano rotira u prostoru. Iako je Richter do sada pozivao i uključivao promatrača u samo djelo, ovdje kao da ga lišava prirodne potrebe obilaska oko skulpture. Ovaj element ovdje odrađuje Richter, pokretanjem skulpture. Slobodno možemo reći kako je izložba završena bojama. Iako se Prostorne slike mogu shvatiti i kao sam početak, jer kako je već spomenuto, posjetitelji sami biraju svoj put. I ovdje je vidljiva Richterova potreba za konstantnim eksperimentiranjem.

Foto: Monika Bračević

Na samom kraju ponovo se vraćamo Nadi koja i dalje stoji kao monumentalni podsjetnik na Richterove težnje. Težnje da se umjetnost oslobodi uvriježenih i do tada slijeđenih konvencija. Richter nam je svojim djelima pokazao do tada neviđene mogućnosti umjetnosti prkoseći čak i prirodnim silama. Potaknuo je mlađe naraštaje da istražuju dalje, a umjetnost je upravo to, nepresušan izvor inspiracije i stvaranja, jer s njom i u njoj ništa nije nemoguće.

Izložba je otvorena do 10. prosinca.



Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovoj izložbi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari