Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Intervju

Ziherov glazbeni lonac – Tús Nua: “Pokušati uspjeti s DIY bendom u Hrvatskoj je Sizifov posao”

03.11.2015. Nikolina LončarFoto: facebook.com/thetusnua

S obzirom na to da će ovog četvrtka alt rock Tús Nua održati jedan od svojih zagrebačkih koncerata na ovotjednoj ediciji programa Good Vibrations, odlučili smo vam pobliže predstaviti što se krije iza ovog, relativno friškog imena na našoj sceni u našem ‘glazbenom loncu’. Tús Nua je solo projekt Jordi Ilić, multitalentirane glazbenice koju neki od vas možda znaju iz benda Seven Mouldy Figs, a djevojka je to koja pjeva, barata gitarom, basom, ukulelama i synthevima te vjerojatno i još pokojim drugim instrumentom.  Sve ove vještine uspješno je predstavila na prvom studijskom materijalu, EP-u “Existence”, na kojoj su joj ipak pripomogle i druge glazbenice. No, da ne duljimo, možda je bolje da vam o Tús Nui ispriča sama Jordi, a možda je najbolje početi s njenim izričajem i nastankom.

Vrlo je neobično naići na domaći alternative rock projekt kojem se također može pripisati i shoegaze, možete li nam ispričati nešto o Tús Nui i ukratko se predstaviti? Konkretno, od samog početka, stilskih utjecaja i stvaranja prvih pjesma do snimanja EP-a?

Pa da vidimo. Ideja o Tús Nui rodila se nekada tijekom ljeta 2014. nakon mog odlaska iz prošlog benda. Tad sam odlučila da želim napraviti nešto novo na sceni i svirati glazbu u kojoj maksimalno uživam, bez podređivanja raznoraznim pravilima. U početku nas je bilo troje, a onda se s vremenom to svelo na solo projekt. Ali bez ikakve drame, na svu sreću, tu se radilo o prijateljskom rastanku. EP je snimljen dok je u bendu još bila Marija Mađor-Božinović (vokali), a bubnjeve je svirala odlična Emerge Dora. Pjesme nikada nije bio problem stvarati, s obzirom na to da već godinu i pol „patim“ od hiperprodukcije pa znam napisati i po nekoliko pjesama dnevno. Stilskih utjecaja je bilo i još ih uvijek ima, mislim da se iz svakog benda da izvući poneka dobra fora. Navela bih The XX, Tegan and Saru, The Cure, Žen, Metric, Placebo i Modest Mouse kao neke od njih.

Mislite li da ovdje postoji publika za takav glazbeni izričaj ili je pak projekt isključivo nešto za vaš gušt? Kako biste sami opisali vlastitu glazbu?

Iskreno, u Hrvatskoj po meni nema neke velike publike ni za što van estrade. To ne znači da je nema uopće, već da je do nje teže doprijeti, ima manji utjecaj i generalno je manjeg opsega. Ovaj projekt mi definitivno nije samo za gušt, naravno da bih voljela da se iz njega izrodi nešto što će mi omogućiti da se aktivno bavim isključivo bendom. Zbog toga ciljam više na inozemno tržiste nego na hrvatsko, jer smatram da je pokušati uspjeti s DIY bendom u Hrvatskoj Sizifov posao. Svi se lome da uspiju, a malo kome to prođe za rukom pa jako dobri bendovi ostanu gotovo nezapaženi.

A svoju glazbu bih opisala kao spoj svega i svačeg koji nastane pod utjecajem svijeta oko mene.

Foto: facebook.com/thetusnua

Foto: facebook.com/thetusnua

Je li Tús Nua zvučala ovako od prvih dana ili vam je zvuk naknadno došao kroz sistem pokušaj-pogreška? Što se sve promjenilo od rujna 2014. do danas, nešto više od godinu dana kasnije?

Uh, nismo nikako zvučali ovako u početku. S obzirom na to da se postava mijenjala nekoliko puta, i zvuk se promijenio. Isto tako, kako otkrivam nove bendove, tako otkrivam i nove zvukove, novu inspiraciju, nove instrumente i svašta nešto novo. S vremenom sam prešla više u eksperimentalniji i minimalističkiji zvuk i odlučila se maknuti od klasičnog kalupa pjesama ubacujući raznorazne promjene i izbjegavajući uobičajene formate. I napokon sam počela otkrivati nove mogućnosti koje ima moj divni multiefekt za gitaru!

Koliko vam je trebalo da snimite EP „Existence“? Da li je uskoro u planu i LP? Možda u fizičkom izdanju ili kakvom vizualno privlačnom vinylu kakvi su trenutno u modi?

Snimili smo ga zapravo poprilično brzo, mislim da nam je trebalo otprilike tri dana, ako se ne varam. U planu je LP, definitivno! Ideja je da započnem sa snimanjem početkom 2016., a da izađe do kraja iste godine. S obzirom da imam dosta planova za njega, kao npr. okupljanje glazbenika koji će na njemu gostovati, treba mi određeno vrijeme da krenem u realizaciju ideje. Bit će dostupan u digitalnom obliku, a nadam se i u fizičkom, posebno na vinylu. Za CD-ove ćemo vidjeti.

Foto: facebook.com/thetusnua

Foto: facebook.com/thetusnua

 S obzirom da na bandcampu piše da ste vi Jordi sama odsvirali dobar dio instrumenata, nastaje li vaš materijal u prostoru za probe ili je to za vas sasvim drugačiji proces? Koja je uloga Marije Mađor-Božinović u Tús Nui, s obzirom na to da piše da ju je s vama osnovala?

 Obično to krene tako da sam kući, uspijem uhvatiti vremena između svih ostalih obaveza, krenem svirati i slučajno napišem nešto što mi zazvuči dobro.

A kasnije se onda to razrađuje, dodaju se ili mijenjaju instrumenti i tako to. Često mi zapravo ljudi koji nemaju neke veze s bendom daju jako dobar input i ideje koje nekad implementiram u pjesmu.Volim maltretirati svoje prijatelje tako da im šaljem svoje bučne i poprilično neslušljive demo snimke (haha) kako bih dobila neki input da znam u kojem smjeru dalje.

Marija odnedavno zbog osobnih obaveza više nije u bendu. Još uvijek smo frendice, nije bilo nikakve drame, samo, eto, neke obaveze su neizbježne i ne ostavljaju previše prostora za glazbeno djelovanje. Tús Nuu sam osnovala ja, a Mariju sam zvala da svira otprilike dva dana nakon osnutka. Njen doprinos bio je itekako značajan, pogotovo na vokalnom dijelu.

Kao vaše interese nabrajate „turneje, sviranje, mačke i aktivizam“ te ste u jednoj od objava naveli da vašu inspiraciju pronalazite čak i u mačkama – očekuje li nas možda aktivistički nastrojena pjesma o krznenim ljubimcima te možete li navesti primjer kako su vas upravo one inspiriale?

Haha to je istina! Mislim da sam ja hodajuća definicija crazy cat lady, a odnedavno sa mnom živi i cimeričin pas, tako da uz svoju mačku Taylor Swift i Dorinog (bubnjarka s EP-a) mačka Zodija živim s Rozi, koja je i sama skoro pa mačka.

Aktivizam se u mojim pjesmama nazire već sad, iako ne toliko direktno, jer generalno nemam tendenciju pisati pjesme iz kojih se iz prve da iščitati o čemu su. Ali zato koristim Facebook stranicu da potaknem ljude na djelovanje po pitanju važnih društvenih problema. Mačke imaju svoju pjesmu koja nije još objavljena ni izvođena, ali će i ona ugledati svjetlo dana, nadam se.

Kad dođem kući s posla ili faksa, super mi dođe Taylor koja priđe k meni i mijauče dok je ne uzmem i to me uvijek smiri, bez obzira na to koliko mi je loš dan bio, stoga one inspiriraju smirenost u meni koja se opet reflektira na pjesme.

Foto: facebook.com/thetusnua

Foto: facebook.com/thetusnua

U jednom sam od intervjua pročitala da studirate (ili ste studirali) švedski, očekuju li nas možda nekom prilikom pjesme na ovom skandinavskom jeziku? Osobno smatram da bi to bilo poprilično zanimljivo za čuti na našim prostorima…

Švedski ne studiram, s obzirom na to da sam dobila prvostupničku diplomu i nakon toga upisala diplomski iz sociologije te kulturne antropologije pa ne vlada više toliko mojim životom haha. Pjesmu na švedskom nisam nikada probala napisati, a i da je napišem, mislim da bi to izvornim govornicima zvučalo jako smiješno, uzevši u obzir da se neizvorne govornike švedskog prepozna s kilometra. Ali tko zna, nikad ne reci nikad, pisala sam i čudnije stvari od pjesama na švedskom.

Koliko je zapravo teško biti mladi, nezavisni izvođač na našoj sceni? Da li je odjednom lakše dobiti svirke kada iza sebe imate već jedno izdanje ili se situacija baš i ne mijenja? Pomaže li vam to što se vaše ime može povezati i s bendom Seven Mouldy Figs koji već ima određenu reputaciju?

Mislim da dobijanje svirki nema toliko veze s izdanjima, koliko s količinom nastupa. Naravno, da bi se uopće započelo dobivati nastupe, treba imati ili neko izdanje ili jako dobre veze. Sad mi je puno lakše dobiti gažu nego kad sam tek počinjala s cijelom glazbenom pričom 2012. godine. Biti nezavisni izvođač je teško jer je publika mala, nema se love za sve što bi se htjelo ostvariti i uvjeti su dosta loši. Nekada imam dojam da bi neki bendovi u inozemstvu već odavno ostvarili ogroman uspjeh s obzirom na količinu truda uloženu u „karijeru“ na hrvatskoj sceni. Iskreno, ne znam pomaže li mi povezivanje sa 7MF, sama se nikada ne referiram na to, a pretpostavljam da me ipak određena količina ljudi zna upravo zbog tog benda.


Kada promatrate Seven Mouldy Figs i Tús Nua, što biste prikazali kao najjasniju i distinktivnu razliku između ta dva vaša projekta?

Očita je razlika u postavi benda. Šalim se, mislim da je najveća razlika u glazbenom žanru. Sa Seven Mouldy Figs sam u sebi imala puno više bijesa i frustracija, što se očitovala na pjesmama koje sam pisala pa i na samim nazivima oba EP-a koji su objavljeni za vrijeme mog bivanja u tom bendu. S Tús Nuom sam puno smirenija pa su i pjesme drukčijeg karaktera, a i s obzirom da je solo projekt, ostavlja mi apsolutnu slobodu da radim što god hoću, što mi trenutno odgovara. Isto tako, instrumentalna postava je drukčija, s obzirom da sam u Tús Nui počela svirati i synth.

Kojem ste od njih pridodali više pažnje te što je trenutno s vašim matičnim bendom?

Pa s obzirom da više nisam u Seven Mouldy Figs (već godinu i nešto), Tús Nui naravno pridajem više pažnje haha. Što se toga tiče, stava sam da stvari iz prošlosti treba ostaviti tamo gdje i pripadaju – daleko iza sebe. 🙂

Foto: facebook.com/thetusnua

Foto: facebook.com/thetusnua

Iza vas su koncerti u inozemstvu (na vašem se profilu mogu vidjeti slike iz Rotterdama i Genta), gdje ste točno sve nastupali do sada i kako ste se proveli na putu? Kako vas je prihvatila strana publika?

Da, nedavno sam svirala dva koncerta u Belgiji, i to u Ghentu i Antwerpenu. Usputne postaje su bile još nekoliko gradova u Belgiji, Nizozemskoj i u Njemačkoj u kojima sam pustila mozak na pašu i pronašla inspiraciju za neke nove pjesme. Iskreno, jako me pozitivno iznenadila publika – pogotovo u Antwerpenu, gdje se vide da ljudi dolaze uživati u glazbi, a ne suditi i ismijavati. Puno je opuštenija atmosfera nego u Hrvatskoj i ljudi su pristojniji i manje bahati. Osim toga, nastupala sam po Sloveniji i Zagrebu. U Sloveniju se uvijek rado vraćam, obožavam svirati tamo!

Kako biste opisali vaše svirke, jesu li to u principu preslike studijski snimljenog materijala ili se nešto malo drastičnije mijenja? S obzirom na to da sam pročitala da uživo svirate s raznolikim glazbenicima, možete li nam reći nešto više o njima?

Ne bih rekla da su preslike studijski snimljenog materijala. Stava sam da live izvedba može pjesmu učiniti skroz drukčijom i da se to treba iskoristiti. Također je i neke stvari iz studija zbog efekata i komplikacija teško reproducirati uživo pa i to stoji na putu kopiranju stvari iz studija. Smatram da ljudi koji dođu na gig ne žele slušati nešto što mogu i doma poslušati, time se gubi čar izvedbe.

S obzirom da je ovo solo projekt, a ja nemam deset ruku, sviram s još ljudi. Za gig u Vintageu u četvrtak 5.11. će sa mnom svirati tri odlične glazbenice; Sara Ercegović iz benda Žen na bubnjevima, Eva Badanjak također iz benda Žen na synthu i Lucija Potočnik iz benda Mika Male na basu. Obožavam svirati s drukčijim ljudima jer netko uvijek unese nešto posebno u pjesmu i poboljša je na ovaj ili onaj način. A s obzirom da mi je Žen jedan od dražih bendova, posebno mi je drago s njima svirati.

Za kraj, imate li što za poručiti publici koja će vas doći poslušati u četvrtak?

Poručujem im da bi bilo lijepo da ostanu do kraja s obzirom da Tús Nua svira zadnja. Šalim se (djelomično). Nadam se da će uživati u izvedbi i da neće ostati razočarani. 🙂

Komentari