novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Vizart

Tribina “Žene, umjetnice, radnice” potaknula je dijalog o statusu umjetnica u društvu

Foto: Emina Hermann
Vrijeme čitanja: 3 minute

Sinoć je održana edukativna tribina “Žene, umjetnice, radnice: Feminističke prakse i umjetnički rad žena” u BAZI (Adžijina 11) povodom Međunarodnog dana žena. Kako je najavljeno, glavne teme bile su emancipacija žena na umjetničkoj sceni, vidljivost umjetnica i radnica u mainstream medijskim i kulturnim zbivanjima te njihovo postojanje unutar neoliberalnog tržišnog i heteropatrijarhalnog društvenog sistema. Za sve koji su tribinu propustili, donosimo kratak pregled rasprave.

Zahvaljujući organizaciji udruge K-zona (Prostor rodne i medijske kulture) i podršci kustoskog kolektiva [BLOK]Lokalne baze za osvježavanje kulture, potaknuta je rasprava o aktualnim problemima u kulturi s kojima su suočene žene. Razgovor su predvodile četiri izvrsne govornice koje su, ovisno o poziciji koju zauzimaju, iznijele svoja iskustva i mišljenja o navedenim temama. Raspravu je moderirao Marino Čajdo, voditelj Vox Feminae Platforme, koji je u uvodnom dijelu naglasio potrebu za osnaživanjem i podrškom žena umjetnica i kreativki.

Ana Kutleša, predstavnica [BLOK] – Lokalne baze za osvježavanje kulture podsjetila je na projekt “Zagrebački trgovi ne pamte žene” koji je 2014. godine održan u sklopu UrbanFestivala 13 pod naslovom “Natrag na ulice!” i koji je otvorio pitanje o zastupljenosti znamenitih žena i žena autorica u javnoj skulpturi grada Zagreba. Nažalost, pomalo očekivano, projekt je predstavio poražavajuće brojke: samo 7 spomenika posvećeno je stvarnim povijesnim ženama, a žene su autorice samo 12% javne plastike, od kojih je javnosti zasigurno najpoznatiji spomenik Augustu Šenoi na križanju Vlaške i Branjugove ulice, akademske kiparice Marije Ujević Galetović. Kutleša je naglasila kako je taj urbani seminar samo jedan od primjera koji je jasno pokazao sistemsku represiju nad ženama, a brojke su samo simptom problema. Dodala je i kako je jedna od studentskih blokada (2009. godine) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kojoj su se pridružili i fakulteti u Splitu, Zadru, Osijeku i Rijeci, primjer snažne kritike kapitalizma i uključila feminizam kao neizostavan dio te kritike, što se uklapa i u ulogu promišljanja feminizma [BLOK]-a koja razvoj kapitalizma izravno povezuje s podčinjavanjem žena.

Foto: Emina Hermann [Leila Topić]
Foto: Emina Hermann [Leila Topić]

Leila Topić, kustosica Muzeja suvremene umjetnosti i članica Centra za ženske studije iznijela je podatke o zastupljenosti autorica u zbirkama MSU-a. Okvirne brojke su sljedeće: od 926 autora, 82,6% čine muškarci i samo 17,4% žene, čime je potvrđena prisutnost mita o velikom muškom umjetniku u tom kontekstu. U raspravu su uključene i Guerilla Girls, aktivistička grupa umjetnica koja je još u osamdesetima u New Yorku započela predanu borbu protiv seksizma i rasizma u umjetničkom svijetu. Jedan od razloga zašto njihove ideje nisu značajnije odjeknule na prostorima Jugoslavije je upravo zbog upravljačkih mjesta na kojima su tada muški kustosi i ravnatelji muzeja. Topić je dodala kako paradigma “bespolnosti” u visokoj umjetnosti u institucijama nije istinita, a rješenje u povećanju vidljivosti umjetnica vidi prvenstveno u obrazovanju na Akademiji te edukaciji već formiranih kustosica i kustosa koji bi mogli promijeniti tu dominantnu paradigmu.

Gabrijela Ivanov, iz Prostora rodne i medijske kulture K-zona, također je govorila o važnosti obrazovanja i educiranja i na Akademiji i nakon nje, istaknuvši kako danas umjetnice rade i po dva posla sa strane, što ukazuje na općenito nedovoljno vrednovanje umjetničkog rada u društvu. Nedvojbeno je kako, uz obrazovanje, naglasak treba staviti i na podršku rada mlađim naraštajima umjetnica. Književnica Marija Andrijašević nadovezala se na razmišljanje o nedovoljnom vrednovanju umjetničkog rada, govoreći iz svoje specifične pozicije o spisateljskoj sceni. Nema spisateljice koja danas živi isključivo od umjetničkog rada. Nadalje, klasa i rod, uvjetno rečeno, mogu utjecati na spisateljsku karijeru, a kroz mainstream medije provlači se ideološki zatrovan rad. Spomenula je francuski sustav zaštite umjetnika koji funkcionira tako da država financijski štiti umjetnika dok nije aktivan na određenom projektu, što je koncept koji, vrlo vjerojatno, kod nas neće zaživjeti još neko vrijeme, niti ima mogućnost dugoročnog opstanka.

Zaključno, nema jedinstvenog recepta koji bi potaknuo razvoj umjetnica u Hrvatskoj. Treba se raditi na sustavnoj analizi i osvještavanju društva o spomenutim fenomenima. Značajnu ulogu u tom procesu igra i platforma Vox Feminae, koja je usmjerena na širenje medijskog i otvaranje fizičkog prostora mladim umjetnicima, teoretičarkama i aktivistkinjama te, kroz ovakve projekte, nastoji educirati širu javnost o potrebi za ojačavanjem statusa žene u društvu. U taj proces uključena je i čitava nezavisna scena, za koju su govornice predvidjele kako bi u sljedećem razdoblju mogla početi “kipjeti”, odnosno Leila Topić je trenutnu društvenu situaciju slikovito usporedila sa stihom Silvija Strahimira Kranjčevića: “okovi su krila da se više leti”. Projekti poput ovakvih tribina nude način za otvaranje dijaloga u društvu o statusu umjetnica i njihovu radu, koji je prijeko potreban, stoga je uspješno održavanje ove tribine za svaku pohvalu.

Be social

Komentari