navijačke
23. studenoga 2022.

Vrijeme čitanja: 10 minute Izvadite tu majicu s motivom hrvatske šahovnice s dna ormara, otvorite si pivo, kad ga već navijači u Kataru ne mogu popiti, i krenite s nama u potragu za navijačkim duhom.

2. studenoga 2022.

Vrijeme čitanja: 9 minute Na ovim našim prostorima žanr horora nikad nije u potpunosti zaživio, iako potencijal postoji. Pokušaja je bilo, a u nastavku vam donosim malu listu preoruka za gledanje.

Vizart

Skulpture Alberta Giacomettija kao svjedoci vremena

Giacometti
Foto: Luka Boždar
Vrijeme čitanja: 3 minute

Izložba renomiranog švicarskog umjetnika otvorena sinoć u Umjetničkom paviljonu u kratkom je vremenu uzburkala osjećaje i podijelila mišljenja ljubitelja umjetnosti. Riječ je dakako o izložbi Alberta Giacomettija Portreti sadašnjosti koja je rezultat suradnje s francuskom Fondacijom Maeght. U Zagreb je iz okolice Nice pristiglo ukupno 34 djela nastalih pod utjecajem velikih stradanja Drugog svjetskog rata, a danas se ona ubrajaju u klasična djela povijesti umjetnosti druge polovice 20. stoljeća.

Prostor Paviljona u potpunosti je izmijenjen za potrebe ove izložbe kako bi se ostvario dojam grobnice, prema zamislima ravnateljice Umjetničkog paviljona, ujedno i autorice izložbe Jasminke Poklečki Stošić. Pažnju publike pri samom ulazu privlači glavna atrakcija, slavni kip Čovjeka koji hoda iz 1960. koji je smješten na visokom, tamnom postolju, u središtu Paviljona. Njega, s obje strane prate po četiri skulpture iz ciklusa Žene u Veneciji iz 1956. koje ostavljaju dojam krhkih manekeni na pisti, okrenute prema središnjem kipu.

Postavlja se pitanje šalje li ovakav prikaz Giacomettijevih skulptura, koje su svojevrsni simobli ratnih stradanja, krivu poruku? Daje li ova morbidna, mračna pista po kojoj se kreću “Venecijanke” pravi kontekst umjetnikova stvaranja?

Foto: Luka Boždar
Foto: Luka Boždar

Iako je riječ o radovima čija cijena podiže obrve i ostavlja nas zabezeknutima, njihova stvarna vrijednost očituje se u metafori i interpretaciji koja je čvrsto vezana uz filozofiju egzistencije. Hrapava i hrđava tijela tanka poput kostura s izduženim nogama i rukama koje djeluju gotovo lomljivo, svjedoče o proživljenim tragedijama i zlosutnoj sudbini. “Čovjeka kojeg vidimo, vidimo kako korača prema naprijed, s nogama u širokom rasponu. U svome hodu izgleda vrlo energičan, odlučan u nastojanju da dođe na svoje odredište.”, u tekstu kataloga izložbe stoje riječi autorice izložbe, koja ističe relevantnost značenja ovih skulptura u suvremenom svijetu u kojem se i dalje vodi borba ljudi za egzistenciju.

Foto: Luka Boždar
Foto: Luka Boždar

Uz prepoznatljive skulpture tankih ljudi na zidovima Paviljona postavljeni su i umjetnikovi crteži i litografije koji također obuhvaćaju prizore ljudskih figura, a dokaz su njegovog crtačkog umijeća. Na jednom od njih nalazi se umjetnikov autoportret te portret umjetnikove majke. Mogu se vidjeti i portret njegove supruge i životne družice Annete, te jedne od njegovih muza, modela, i kako se pretpostavlja, jedne od ljubavnica, Lorette. Izložena je i jedna od crtačkih studija za Čovjeka koji hoda.

Foto: Luka Boždar
Foto: Luka Boždar

Metafora ovih izložaka itekako je živa i danas, a to jasno pokazuju i usporedne projekcije na zidovima Umjetničkog paviljona. One prikazuju uništavanje kulturnih spomenika u Palmiri, eksplozije na aerodromu u Bruxellesu, dok ostale naglašavaju stanje izbjeglica i djelo su reportera Zorana Marinovića.

Publika je ovoga puta stavljena u poziciju u kojoj promatra izložene figure kao što svakodnevno, na televiziji ili na internetu promatra ljude koji se bore s vlastitom sudbinom u nadi da će pronaći bolje sutra.

(Visited 524 times, 1 visits today)
Be social
Što misliš o ovoj izložbi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari