Ignjat Job u Klovićevim dvorima: Ekspresivni umjetnik koji izgara za svojim rodnim krajem
U galeriji Klovićevi dvori 13. listopada postavljena je velika retrospektivna izložba jednog od najznačajnijih imena hrvatske moderne umjetnosti- Ignjata Joba. Od ukupno 250 slika u ulju nastalih u razdoblju od 1917. do 1935. godine, publika ovom prilikom može razgledati gotovo polovinu sačuvanog opusa ovog umjetnika, inače raspršenog po zidovima različitih muzeja i galerija. Riječ je ponovnom susretu s djelima “spontanog ekspresionizma” nakon devetnaest godina, kojim se ujedno obilježava osamdeseta obljetnica umjetnikove smrti.
Život obilježen tragedijom
Umjetnik koji je “slikao i stradavao sa slikarstvom” možda je najbolji opis Ignjata Joba čije je stvaralaštvo usko povezano uz njegov buran privatni život. Svoj kratki životni put započeo je 28. ožujka 1895. u Dubrovniku. Tijekom 41 godine pretrpio je brojne uzlete i padove koji se daju iščitati u njegovom umjetničkom djelovanju. Prvi nemili događaj koji ga je obilježio bila je smrt starijeg brata Cvijete 1915., dvije godine provedene u ludnici simulirajući bolest, potom izbacivanje s likovne akademije u Zagrebu 1920., a šest godina kasnije i smrt šestomjesečnog sina Rastka.
Umjetnički krugovi i utjecaji
Druga strana Jobova života, ona manje traumatična, svjedoči intelektualnim i strastvenim trenucima provedenim u umjetničkim krugovima, te otkrivanju uzora poput El Greca, Goye, Breughela, Van Gogha i Muncha. Studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, iako kratkog vijeka, uspio je izazvati inat koji je potencirao njegovu umjetničku svestranost, poslužio za stjecanje prvih likovnih utjecaja, ali i izgradnju prijateljskih veza s brojnim uglednim likovnjacima. Poznati su bili i njegovi bliski kontakti s kolegicama Catom Dujšin, Viktorijom Oršić, Nevenkom Đorđević, kao i beogradskom slikaricom Lizom Križanić koja mu je pozirala za portret, a kasnije i akt.
Obiteljski život započinje u Srbiji s beogradskom studenticom filozofije Živkom Cvetković, s kojom 1924. godine dobiva kćer Cvijetu. Udaljenost od njegova rodnog mediteranskog podneblja ostavila je trag na ovoj nostalgičnoj duši čije je tijelo 1925. godine oboljelo od tuberkuloze.
Doza osjećajnosti u izričaju
Izričaj ovog talentiranog umjetnika mijenjao je svoj smjer kroz godine rada. U stilovima se kretao od simbolističkih radova s naznakama ekspresionizma, preko minijatura do kasnijeg razvijanja u spontani ekspresionizam izraženog jakim koloritom i nesputanim potezima kistom. Motivi koju su ga zaokupljali bili su u fluktuaciji, no onaj kojem se stalno vraćao, kako u mislima, tako i na platnu, svakako je motiv Mediterana. U slike svog kraja, koje djeluju vrlo idealistično, implementirao je dozu osjećajnosti potaknutu utiscima iz ranijih, boljih vremena. Najveći broj djela s prizorima iz malih dalmatinskih mjesta stvorio je upravo u razdoblju od 1925. do 1927. kada je živio u Kulini, a neka od njih su Primorsko selo, Berba u primorskom selu, Branje gljiva i Nedjelja na otoku.
Njegov unutarnji Van Gogh na površinu je izašao u najplodnijem razdoblju, od kraja 20-ih do početka 30-ih godina prošlog stoljeća, kada je najviše slikao pejzaže i prizore iz svakodnevice malih primorskih mjesta, uglavnom iz svog ateljea u Supetru. Među takva djela ubrajaju se Moj dom u Supetru, Masline, Pod osti, Večera ribara i Lovački piknik.
Posljednjih godina života Job se potpuno posvetio slikanju usprkos svojoj uznapredovaloj tuberkulozi. Tada nastaju neka od njegovih najhvaljenijih djela s živopisnim prizorima iz krčme poput Bakanala i Gozbe na žalu, koja podsjećaju na djela francuskog majstora Toulousea Lautreca. Također nastavlja slikati krajolike, u čijem prikazu doseže vrhunac tehnike. Među posljednje slike, koje se ujedno smatraju remek-djelima, ubrajaju se Turnanje vina i U krčmi.
Stvaralaštvo Ignjata Joba svjedoči o njegovoj životnoj filozofiji i borbi s vanjskim utjecajima kojima nije podlegao, već ih je pretvorio u čistu ekspresiju utisaka. Njegova izložba Vatra mediterana u galeriji Klovićevi dvori ostaje otvorena do 8. siječnja 2017. godine.
