Muzej grada Zagreba: Izložba nekadašnjih industrijskih giganata, danas nepostojećih
U tijeku je izložba Vrijeme giganata: planska industrijalizacija i naslijeđe 1947.-1952. u Muzeju grada Zagreba koja je dio projekta Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje perspektive. Treća je realizirana izložba u nizu, nakon Modernizacije na periferiji Carstva: 1862.-1918. (održana 2010. godine) i Industrijski centar države: 1918.-1945. (održana 2012. godine). Spomenutim projektom muzej ukazuje na, po svemu sudeći, zaboravljeno industrijsko naslijeđe. Njegovu voditelju Goranu Arčabiću zasigurno se nije bilo lako uhvatiti ukoštac s ovom kompleksnom i zahtjevnom temom, što zbog odabira i prezentacije materijala, što zbog prizvuka socijalizma na koji je publika još uvijek više ili manje osjetljiva.
U nazivu izložbe obuhvaćeno je razdoblje tzv. Petoljetke, odnosno Petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede u Jugoslaviji. Njegov cilj bio je pokrenuti gospodarski i društveni život početkom pedesetih godina, kada je, ističu iz Muzeja, izgradnja državnih poduzeća teške industrije i elektroindustrije predstavljala ideološku bazu privrednog i društvenog razvoja. Tako je položen temelj industrijskim sklopovima koji su u nadolazećim desetljećima prerastali u nositelje razvitka lokalne zajednice, republičke i savezne privrede. No što je ostalo od svega toga?
Edukativna izložba koja iziskuje intenzivnu komunikaciju s promatračem
Na kraju dugog hodnika koji je prepun umjetničkim plakatima iz 20. stoljeća, dočekuje vas postav kakav ne u prvi mah ne očekujete. Sadržaj je raspoređen na različitim razinama, tekst i zvuk vas prate i opkoljuju, vizualni materijal je posvuda. Odmah postaje jasno kako se radi o izložbi izrazito edukativnog karaktera koja iziskuje intenzivnu komunikaciju s promatračem. Fotografije, zidni grafikoni, citati, kratki filmovi i interaktivni ekrani u službi su dokumentiranja vremena i prostora u kojemu su jednom davno postojale tvornice i različiti industrijski pogoni.
Jedinstvo, Rade Končar, Prvomajska i Tvornica parnih kotlova kao studije slučaja
Posebno su izdvojena četiri industrijska sklopa u Zagrebu: Jedinstvo, Rade Končar, Prvomajska i Tvornica parnih kotlova. U tekstu koji prati izložbu posebno je naglašeno kako se radi o industrijskim gigantima koji su postali važnim čimbenikom ekonomske i političke snage Zagreba u socijalističkoj Jugoslaviji. Njihova uloga izuzetno je kvalitetno predstavljena. U prostoru se prostiru materijali koji detaljno opisuju navedene tvornice u formi vagona u nizu. Osim što čitava stvar djeluje izuzetno vizualno atraktivno, takva intervencija u prostoru može se tumačiti i kao povezivanje tvornica u industrijski lanac. Svaka tvornica prikazana je tlocrtom, smještajem na karti te popratnom dokumentacijom. Dodatak kontekstualizaciji čine fotografije na zastavicama koje je moguće tumačiti kao simbol borbe za ideju zajedništva i radništva.
Posebno je zanimljiva Tema I koja se nalazi na katu. Promatračeva pozornost automatski se zadržava na gomili crno-bijelih ekrana koja prikazuju proizvode najpoznatijih tvornica u pedesetima, poput Jedinstva (stroj za pranje rublja kapaciteta 37 kg), Gorana (električna grijalica i glačala) i Jugotona (gramofonske ploče, dječje igračke i galanterija). Postavom se istovremeno podcrtava činjenica o heterogenosti proizvodnje i njenoj masovnosti, uz buđenje nostalgije za one nešto starije. Uz to, interaktivni ekran nudi mogućnost odabira sektor koji vas zanima i koji izlistava pripadajuće tvornice.
Problemi: rušenje i nedostatak planova za prenamjenu i investicije
Otvaranjem ove problematike neizbježno se javljaju problemi poput rušenja dostajalih objekata i nedostatak planova za njihovu prenamjenu i investicije. Zlatko Uzelac, povjesničar umjetnosti i urbanist-konzervator, ističe Paromlin „zbog svog izuzetnog i neponovljivog urbanističkog položaja, ali i ekonomskog potencijala koji je zahvaljujući tom položaju posve neupitan… Ta građevina, zapravo cijeli jedan kompleks, u samoj je središnjoj točki grada Zagreba, na prometno jedinstvenom položaju, na odavno zamišljenom budućem glavnom gradskom trgu – na mjestu kojega je, međutim, danas najgori slam…“
Nerazumijevanje za industrijsku arhitekturu pokazao je slučaj rušenja bivše tvornice braće Ševčik koju struka drži za jedan od najljepših primjera industrijske arhitekture u Zagrebu. Željka Čorak, povjesničarka umjetnosti i specijalistica za arhitekturu i urbanizam 20. stoljeća, istaknula je njenu „željeznu konstrukciju, krov od staklenih prizmi, izvanredno dizajnirane elemente opreme i rasvjetna tijela“ kao posebno vrijedne elemente bivše tvornice. Nažalost, objekt nije uspio dobiti status zaštićenog spomenika kulture.
Operacija: grad
Međutim, ne možemo reći kako je industrijska arhitektura potpuno zanemarena. Inicijative poput Operacija: grad koja je prvi put provedena 2005. godine neupitno ukazuju na potencijale spomenutih prostora. U Badel-Gorici okupile su se organizacije i udruge nezavisne scene koje su održale različita kulturna događanja. Platforma 9.81 i BLOK – lokalna baza za osvježavanje kulture također se u svojim projektima, od kojih je napoznatiji Nevidljivi Zagreb, bave napuštenim prostorima. Drugačiji pogled na čitavu priču nude slučajevi poput bivše tvornice lijekova Medika koja je danas jedno od glavnih zagrebačkih alternativnih okupljališta.
Rješenje postoji, no potrebna je konkretna inicijativa
Prenamjena industrijskih u građevine kulturnog sadržaja uobičajena je pojava u svijetu još od sedamdesetih godina. Pariški Musée d’Orsay čuva najveću kolekciju impresionističke i postimpresionističke umjetnosti u svijetu i izgrađen je kao željeznička postaja na samom početku 20. stoljeća. Londonski Tate Modern, jedan od najvećih muzeja moderne i suvremene umjetnosti u svijetu, smješten je u zgradi nekadašnje električne centrale. I Hrvatska se može pohvaliti jedinstvenim primjerom prenamjene. Tako je Tvornica koža, jedan od najvećih industrijskih pogona u Zagrebu, pretvorena u Gliptoteku HAZU. Do danas se Gliptoteka profilirala kao muzej skulpture u kojemu se nalaze spomenici od antike do danas. Navedeni primjeri dokaz su mogućnosti za prenamjenu industrijskih objekata koji mogu poslužiti kao uzorak za učenje i primjenu na lokalnim primjerima. Možda je šteta što izložba nije ponudila konkretna rješenje u tom smjeru.
Osim što izložba Vrijeme giganata: planska industrijalizacija i naslijeđe 1947.-1952. otvara vrlo važnu problematiku, svojim će interaktivnim postavom zasigurno zainteresirati publiku. Međutim, za ovakvu izložbu potrebna je visoka koncentracija kako biste se pažljivo upoznali sa svime što ona nudi. Nadajmo se da će sva otvorena pitanja čuti i oni kojih se ona direktno tiču, a nakon toga i naići na razumijevanje i poduzimanje konkretnih akcija.
Izložbu možete pogledati do 26. veljače.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.