16 kratkih priča Alice Munro
Tek trinaesta žena dobitnica Nobela, prva Kanađanka uopće, prva novelistica Nobelovka – sve ovo odnosi se na Alice Munro, a Nobel iz 2013. godine samo je šlag na vrhu torte mnogobrojnih zasluženih nagrada.
Ova 84-godišnjakinja glasi za najbolju regionalnu spisateljicu zahvaljujući svojoj privrženosti rodnom Ontariu i uvrštavajući njega i njegov krajolik u svoje kratke priče. Njezina su specijalnost upravo ono što je najteže postići – odnosi i život ‘malih ljudi’, opisivanje svakodnevice. Zvuči paradoksalno, ali upravo je o onome u čemu sudjelujemo svakoga dana najteže pisati, a da ne zvuči usiljeno i da se ostavi mogućnost izgraditi realne zaplete koji u isto vrijeme moraju biti uvjerljivi i intrigantni. Dok se velika većina priznatih i poznatih pisaca u prvom redu bavi pisanjem romana, a kratke priče koriste kao izlete, Munroovoj su baš one specijalnost. Ona zasigurno nije prva značajna novelistica – ne smijemo zaboraviti na Kafku, Salingera i Babelja – ali je prva koja je svojim kratkim pričama zaslužila pravovremenu pažnju, te bila nagrađena prestižnom Nobelovom nagradom.
Alice Munro nije nikakav wunderkind; nije prvu knjigu objavila kao vrlo mlada, već u dobi od 37 godina, što danas smatramo vrlo zrelim godinama za jednoga pisca, no možda je baš to utjecalo na status koji danas nosi. Nesumnjivo da ju je životno iskustvo poučilo svim mogućim odnosima između ljudi, te da je uspjela mnogo toga upiti kako bi to potom pretočila u pisanu riječ. Iz Ziherovog pera možete pročitati recenzije za dvije zbirke: Javne tajne i Previše sreće, a na portalu OpenCulture možete pronaći i linkove na 16 njezinih kratkih priča objavljenih na raznim portalima.
