Ana Lovrenčić: Najizazovnije mi je i najdraže pomoći djetetu da procvjeta

Anu sam upoznala negdje u bespućima interneta i Instagrama, a povezala nas je ljubav prema mačkama. Taman sam nekako u to vrijeme izgubila svoju dvadesetogodišnju ljubimicu i Ana je bila ta koja je na kraju uspjela probiti štit mog odbijanja da primim novo malo biće u svoj život i spretno me nagovorila da uzmem jednu malu tigricu koja je baš u to vrijeme bila kod nje sa svojom braćom i sestrama.

Od tada su prošle dvije godine, a Ana osim što uspješno udomljava mačke, odlično radi još mnogo toga. Poželjela sam s njom porazgovarati o projektu koji već dugo vodi jer me u posljednje vrijeme iznimno intrigira i interesira tema utjecaja umjetnosti na čovjekov razvoj. U vremenima smo kad se čini da se vrijednosti mijenjaju, pa tako i razlike između onih koji su odrastali okruženi bilo kojim vidom umjetnosti i onih koji nisu postaju sve očitije.

Čini se da je jednim dijelom riječ o empatiji koju razvijamo kroz glazbu, slikanje, ples, glumu ili bilo koji drugi vid umjetničkog djelovanja. Upravo o tome sam htjela porazgovarati s Anom i saznati više o njenoj Glazbaonici i Školi mjuzikla koju, između ostalih programa, u njoj nudi.

Tko je Ana Lovrenčić i kako je nastala Anina glazbaonica?

Ja bih rekla da sam sve što sam ikad htjela biti, odnosno raditi. Po zvanju sam kroatologinja, no još sam dulje pjevačica s iskustvom u individualnom i grupnom radu s djecom. Umjetnička sam voditeljica i mentorica u Aninoj glazbaonici u Velikoj Gorici. A ideja o Aninoj glazbaonici rodila se s mojom kćeri Ledom. Pjevala sam joj još dok je bila u trbuhu, pjevala sam joj dok sam je uspavljivala i svaka je naša aktivnost bila popraćena pjesmom. I suprug i ja smo muzičari i svi su joj instrumenti bili nadohvat ruke i ponuđeni. Primijetila sam kako naše dijete lakše usvaja mnoge vještine i rano pokazuje muzikalnost. A onda sam pomislila: pa zašto to ne bih omogućila i drugoj djeci? A onda sam se zainteresirala i za muzikoterapiju i Orff schulwerk i na tom pristupu zasnovala cijeli program. Tome sada ima 15 godina.

Objasni nam malo što sve radite i koji su programi dostupni u Aninoj glazbaonici?

Anina glazbaonica danas je otvorena svim dobnim skupinama. Počevši od najmlađe skupine 1-3 osmišljene za djecu i roditelje, zatim program Muzika djeci od 5 do 7 godina, poduka pjevanja i instrumenata, individualni program za djecu s teškoćama u razvoju te Škola mjuzikla, kojom se posebno ponosimo.

Koliko je važno djecu od najranijih dana izlagati umjetnosti? Odrastala si uz glazbu i svoju si kćer odgajala uz glazbu, pa me upravo zato interesira tvoje mišljenje o toj temi.

Umjetnost svake vrste je za naše biće veoma poticajna. Glazba nas pokreće i motivira i oplemenjuje našu dušu. Da, odrastala sam uz djeda violinista, koji je kod mene rano pobudio ljubav prema glazbi, pričanju priča i poeziji. Muzika djeci 1-3 je program u kojemu kroz pjesmu i ples razvijamo sluh, grubu motoriku, pripremamo vokalni aparat za govor, odnosno poboljšavamo dikciju, kroz pjesmice koje traže aktivnost ručica također stimuliramo centar za govor u mozgu, učimo boje, ritam, stimuliramo vestibularni sustav. A zapravo se čini da se samo igramo. I fizijatrijske vježbice zabavnije su uz glazbu!

Ono što je novo na ovim našim prostorima i iznimno zanimljivo jest škola mjuzikla za najmlađe koju nudiš u programu Anine glazbaonice. Kako se rodila ta ideja? Odakle ljubav prema mjuziklu?

Opet ću se vratiti djedu Ljubav prema mjuziklu rodila se kad me odveo na „Jaltu, Jaltuˮ. Je li to bila sama glazbeno-scenska forma ili karizma i neponovljiv glas Sande Langerholz, ali tada sam znala: ovo želim raditi. Znaš onu: budi promjena koju želiš vidjeti. Pa dobro! Budući da je Velika Gorica bila zakinuta za tu glazbeno-scensku formu, odlučila sam djeci ponuditi takav program koji će prvi put u našem gradu objediniti i pjevanje i glumu i ples.

Kako je raditi s djecom na jednom takvom formatu? Odrasli su uglavnom već iskusni pjevači, a najčešće i glumci, dok su djeca na neki način još „nebrušeni dijamanti” pa nam pojasni što će sve oni koji se odluče upisati morati savladati?

Divno je raditi s djecom i lako! Lako je zato što još nemaju čvrste, formirane stavove „kako nešto treba bitiˮ, već su spontani i skloni igri i istraživanju. Što si stariji, pa čak i s 13 godina, to se teže igrati. Nije sramota igrati se. Igra pobuđuje empatiju. Nositi tuđe cipele, nekad i prevelike, nekad i premale, pobuđuje empatiju. Ja ne biram polaznike prema talentu, predznanju i vještinama. Svako je dijete dobrodošlo i pomoći ću mu da napreduje, stekne samopouzdanje i iskusi ono o čemu je sanjalo – stane na scenu.

Pa da ne nabrajam nastavne cjeline po stupnjevima, probat ću ukratko o nekom konačnom cilju, tj. programu 3. stupnja: rad na povećanju vokalnog opsega, rad na pokretljivosti glasa, sudjelovanje u radu vokalnog ansambla, snalaženje u kompleksnijoj ritamsko-melodijskoj formi (poliritmija, pentatonika), sudjelovanje u složenijim koreografijama, tradicionalni plesovi drugih kultura, step, osnove scenske šminke, predavanja o kontekstu vremena i kulturnih obilježja u kojem se radnja predstave odvija te glumačke tehnike (method acting) prilagođene uzrastu.

Prošle godine imali ste praizvedbu mjuzikla „Cvijeće male Ide” po bajci H.C. Andersena kojem je autor skladatelj Aleksandar Kačurov, a sudjelovala je i tvoja kći Leda. Možeš li nam reći malo više o tome kako je sve počelo i kako je bilo raditi na takvom projektu? Hoćemo li imati još prilike pogledati „Cvijeće male Ide”?

Na prvoj završnoj produkciji škole mjuzikla „Najljepše pjesme dječjih mjuziklaˮ stekli smo simpatije skladatelja Aleksandra Kačurova, koji je za nas odlučio napisati mjuzikl inspiriran bajkom H. C. Andersena „Cvijeće male ideˮ, za koji je napisao i dramski tekst i libreto. Kako je bilo raditi na tom projektu? Svi do zadnjega govorili su nam: „Čujte, bojim se da vam je ovo malo prevelik zalogaj. Nemojte se razočarati. U devet mjeseci pripremiti mjuzikl od 96 minuta?! S djecom i umirovljenicama?! Kako to mislite izvesti?ˮ „Pa tak!ˮ Aleksandar i ja, potpuno neopterećeni i svjesni da stvari u životu dotjeramo dokraja, iz vlastitog smo džepa financirali projekt i unijeli u njega dušu i srce. Kasnije nas je prepoznao i naš Grad, koji nam otad pruža potporu. Ljudi su danas navikli tražiti sredstva u zamjenu za obećanja. Mi smo odlučili pokazati što možemo, pa onda zatražiti pomoć kako bi projekt dostojno i u svim uvjetima predstavljao ne samo našu školu, nego i grad. Cvijeće male Ide igra već drugu godinu, a moći ćete ga pogledati na Danima europske baštine u Buševcu 27.10.2024. U rujnu počinjemo pripremati i novi cjelovečernji mjuzikl „Slavujˮ. Ovom prilikom pozivam sve zainteresirane za školu mjuzikla da se prijave!

Što ti je najizazovnije, a u čemu najviše uživaš kad je riječ o radu na jednom ovakvom projektu kao što je bilo „Cvijeće male Ide”?

Najizazovnije mi je i najdraže pomoći djetetu da procvjeta. Djeca ponekad dolaze s vrlo niskim samopouzdanjem a velikim snovima koje šapnu samo mami. Nema za mene veće sreće nego kad dijete stekne samopouzdanje, vidi da sam ga dovela dalje nego što se usudilo sanjati i da u tako ranoj dobi stoji pred punom dvoranom i već živi svoj san. A konkretno, u svojoj ulozi guvernante Dalije beskrajno uživam, i to u svakom stihu songa „Botanikaˮ, recimo, gdje nabrajam apsolutno sva područja botanike i držim pravo predavanje, a i u „Skandalu“ si dam oduška

Je li već u planu nešto novo?

U rujnu počinje audicija za novi mjuzikl „Slavujˮ, također A. Kačurova. Ne mogu dočekati! Bit će to nešto mnogo drukčije od Ide, prilično zahtjevnije. Momentalno je raspisana audicija za ulogu kineskog cara za muškarce od 18 do 45 godina, a održat će se 9. rujna od 19h u Aninoj glazbaonici. Prijaviti se možete na ana@aninaglazbaonica.hr

Što mogu očekivati oni koji se odluče upisati svoje najmlađe u Aninu glazbaonicu? I, naravno, kako to mogu učiniti?

Upisati se mogu također na ana@aninaglazbaonica.hr , a mogu očekivati kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme uz glazbu koja nas povezuje te audiosnimke pjesama pisanih upravo za naš program i s ciljem poticanja vještina prikladnih ciljanoj dobi koje mogu slušati bilo gdje u svako doba dana. Tada i obiteljske aktivnosti postanu zabavnije