“Blood Over Water” (D. & J. Livingstone): Krv (ni)je voda
Veslanjem sam se počela baviti 2007, a te iste godine svjedočila sam prvom porazu mog velikog buraza. Na obali u sivom Londonu klonula mu je glava na trenerovo rame, a ja se tog sjećam kao prvog trenutka kad sam vidjela da je i on čovjek koji može izgubiti. Dvije godine kasnije, ponovno je poveo Dark Blue po Temzi, ovaj put rezultiravši pobjedom. Moj akademski put me ovog srpnja odveo u Cambridge na ljetni program, a u obilasku lokalnih knjižara nabasala sam na poslijednji primjerak knjige o kojoj vam danas pišem.
Zašto je to “the” utrka?
The Boat Race, borba između dvaju osmeraca sveučilišta Oxforda i Cambridgea, najgledaniji je sportski događaj u Velikoj Britaniji. Za sve one koji su imalo prstom zagazili u to rivalstvo znaju da ne preza pod Dinamom protiv Hajduka, Barcelone protiv Reala, Liverpoola protiv Manchestera. Sveučilište u Cambridgeu je nastalo nakon što je par studenata Oxforda protjerano sa svog fakulteta te odlučilo osnovati novo sveučilište u blizini Londona. Od samih početaka su si žestoki rivali koji su okupljali najveće umove svijeta. U prijavi na undergraduate programe se fizički morate odlučiti za jedan ili drugi. Sama činjenica da je u oba grada zaštitna boja plava, ali na različitim krajevima Pantone ljestvice pokazuje da se ne radi o ljudima koji su spremni na velike kompromise. Što se dogodi kad se u to sve umiješa bratska ljubav?
“Blood Over Water” je autobiografska knjiga braće Davida i Jamesa Livingstonea. Smještena je u travanj 2003. i 6 mjeseci koji su prethodili njihovom Danu D. Da bi radnja imala smisla, potrebno je shvatiti povijest te tradicionalne utrke. Utrka se počela održavati svake godine uz iznimku dvaju svjetskih ratova te od svojeg početka do danas ima isključivo dva teama. Oxfordovi ‘dark blue’ i Cambridgeovi ‘light blue’ se na 6.8 kilometara dugoj stazi bore u koju nijansu plave će obojati Temzu. Logično, ali i dalje važno za naglasiti je da je svih 9 članova posade pripadnik jednog od dvaju fakulteta, od čega je manje bitno na kojoj su godini faksa, što studiraju te koliko imaju godina. Bitno je biti najbolji u već velikom bazenu ekstremno dobrih sportaša.
Tko je super heroj ove priče?
Tu u priču upada James Livingstone. Izgubivši Boat Race 2002. u posadi Cambridgea, u trećoj i finalnoj godini njegova studiranja, odlučuje produžiti studiranje za još jednu godinu kako bi mogao nastupiti kao kandidat. Kao da sama činjenica da iza sebe ima tri poraza te ekstremno teškog studija iza sebe nije dovoljno mazohistična, očekuje se da će u godini koja slijedi njegov mlađi brat nastupati za Dark Blues. David je nastupao za rezervnu posadu Oxforda “Isis” (prema rijeci koja teče kroz Oxford) 2002. godine te pobijedio rezerve Cambridgea aka “Goldie”(prema boji njihove sportske opreme). David zna da rezerva nije dovoljno dobra i ne preza od trialsa za Blue Boat, znajući pri tome za Jamesovu odluku o nastupanju u četvrtoj, i za njega, poslijednjoj utrci.
Kroz šest mjeseci radnje upoznajemo Davida i Jamesa i njihovu svakodnevnicu. Teško je identificirati se s likovima s obzirom da ne postoji bad niti good guy radnje. Što se više bližimo kraju, samo postaje očitije kome poklanjamo svoj allegiance. Bilo to Jamesu, liku koji je stavio život na čekanje kako bi iz četvrtog pokušaja ostvario svoj životni san i preokrenuo svaki poraz u konačnu pobjedu, ili Davidu, mlađem bratu i underdogu koji je oduvijek bio samo to, a nikad osoba za sebe. U svojoj priči navodi da je upravo zato odlučio upisati Oxford nakon dugog niza Cambridgevaca u obitelji. S druge strane, James je na početku sezone pretrpio tešku ozljedu radi koje je bilo upitno hoće li moći nastupiti. Njegova priča je gotovo završila prije nego je počela.
Radnja kulminira u zadnjem danu odnosno danu utrke gdje su osjećaju na vrhuncu, a iz blage netrpeljivosti među braćom je došlo do opipljive mržnje. U konačnom ishodu utrke koja je i do današnjeg dana utrka s najmanjom marginom pobjede u povijesti, jedan brat se izvija ispred drugoga. Zanimljivosti je pridodala i činjenica da je zbog ozljede još jednog člana posade u nju morao uskočiti član tima iz rezerve koji je slučajno bio brat člana suprotne ekipe. Iz eventa u kojemu nikad nisu nastupala braća jedan protiv drugoga, dogodilo se to da su iste godine imali dva para.
Ovo nije tvoj tipičan happy end
Da rezimiramo, knjiga koja će svakog sportaša podsjetiti zašto vole sport, a opću populaciju naučiti o tome koje se sve žrtve nalaze iza jedne medalje. Za one manje zainteresirane za veslanje, pratimo jednu iznimno potresnu i jednistvenu obiteljsku priču koja nedvojbeno ima drugačiji ishod od svega na što smo navikli. Bez obzira za koji „klub“ navijate prema kraju radnje, sigurna sam da ćete ishodom biti blago razočarani te istovremeno blago oduševljeni.
Insight koji kroz knjigu dobijemo iz prve ruke je potvrda da u životu stvari nikad ne idu kako smo ih zamislili. Ostvarenje životnog sna odnosno propust u istom ne znači nužno sreću za naše likove jer u aftermathu i odjavi u knjizi opisuju svoje živote nakon Utrke te pokazuju da ona ni na jednog od njih nije utjecala kako su očekivali niti ih je odvela u zacrtanim životnim smjerovima. Bila to dobra ili loša stvar, i ja i oni ostavljamo čitatelju, a vi se pobrinite da ovu priču ne preskočite.
