VITALS: (Nažalost) istinita ljudska priča

„Vitals” je nova mini dokumentarna serija koja je  7. veljače izlašla na HBO-u. S radnjom u Covid-19 bolnici smještenoj u Barceloni, pokazuje nam svakodnevni, ne tako idilični život koji je popratio ovu turobnu pandemiju. Ulaskom u živote radnika na prvoj crti, shvaćamo koliko je odricanja, ljubavi i tuge potrebno da se očuva jedan čovjek. Ono o čemu čitamo, sada imamo priliku i vidjeti, a prizori ponekad nisu za one mekog srca.

Radnici s prve crte u vrijeme pandemije

U radnji pratimo uglavnom medicinske tehničarke, uz nekolicinu liječnika koji se pojavljuju kroz dane. Nema intervjua, nema pripovjedača, samo tijek misli o jednom prosječnom danu u periodu prvog i najrestriktivnijeg lockdowna u Španjolskoj. Kadrovi koji se izmjenjuju pomalo su nerealni – potpuno prazne ulice Barcelone koje su donedavno bile ispunjene tisućama građana i barem još toliko turista. Sad jedino što vidimo su dva bicikla i dvije radnice koje putuju u svoju dvanaestosatnu smjenu. Bez pogovora i bez drame, jedini dijalog je pozitivno usmjeren na to kako će tog dana vidjeti svoje pacijente i kakav su napredak tog dana ostvarili.

Smjene im i predugo traju, a to dolazi pod cijenu toga da malo viđaju svoje obitelji. Kad ih vide, u pomalo ekstatičnom raspoloženju, imam osjećaj da je svaki dan slavlje. Pozitiva koja zrači za obiteljskom večerom među ljudima koji su vidjeli i proživjeli grozote ove bolesti, u najmanju je ruku inspirirajuća. Kod ovog dokumentarca nema ništa negativno u samim ljudima. Isključivo loše što vidimo je bolest, kojoj su svi determinirani stati na kraj.

Foto: HBO Press

Oporavak, borba i nada

S druge strane imamo nekolicinu pacijenata. Neki na intenzivnom odjelu, neki na otvorenom. Bračni supružnici jedni s drugima. Muškarac koji je izašao iz kome nakon 40 dana i uči ponovno govoriti. Njegovo prvo “volim te” supruzi preko videopoziva je nevjerojatan kadar. Čestitke sa slikama koje pristižu voljenim bakama i djedovima – gledajući njihove reakcije, teško je obuzdati suze. Ključna riječ ovdje, kao i za prethodnu skupinu ljudi, je borba. Parafrazirajući jednog od liječnika – u strahu od nepoznatog, najopasniji strah javlja se od smrti, a njemu je jedini lijek nada. Prijateljstva koja nastaju između pacijenata i osoblja ključni su primjer toga, a zajedničkom borbom i nadom, mnogi su se izliječili.

Bilo bi ljepše ovaj dokumentarac pogledati u vremenima kad će ova kriza biti daleko iza nas. Ipak, sad smo tu gdje jesmo, a ova istinita ljudska priča ne može biti bliže našoj stvarnosti. Ignorirani simptomi svega što je društvo pretrpjelo kao posljedicu lakše će se izgurati vidjevši kako postoje i oni koji su od nas gore prošli, a bore se bolje nego mi. Na koncu, iako je mnogo emotivnih i teških scena projicirano, ovu dokumentarnu seriju svakako ne bih nazvala tužnom. Dapače, ona je poprilično feel-good. Premda ne prati nikakve ključne događaje, već samo sitne priče pomaknute svakodnevice, uhvatila sam se da želim znati još, vidjeti još, i ukrasti još poneki sladak trenutak ovim hrabrim ljudima koji će i mene motivirati da guram dalje. Stoga, bilo se teško natjerati na ovo ili ne, preporučujem ovo kao obavezno štivo za mali preodgoj naše perspektive na svijet.

Foto: HBO Press